Švicarska: 2500 franaka za svakoga

Koliko god se to činilo neobičnim, izgleda da će upravo Švicarska biti prva zemlja u kojoj će se glasovati o uvođenju bezuvjetnog osnovnog prihoda

04. avg 2013

Bila je to najbrža narodna inicijativa u povijesti Švicarske: inicijativa za uvođenje bezuvjetnog osnovnog prihoda (BOP) je za manje od godinu dana, u travnju 2013, prikupila sto tisuća potpisa, koliko ih je potrebno za raspisivanje referenduma.

Za sada je više od 129 tisuća Švicaraca potpisalo zahtjev da se u švicarski savezni ustav uvrsti sljedeći članak: „Savezna država brine se o uvođenju bezuvjetnog osnovnog prihoda. Svrha osnovnog prihoda je omogućiti cjelokupnom stanovništvu život dostojan čovjeka i sudjelovanje u javnom životu. Zakonom se posebno uređuje financiranje i visina osnovnog prihoda.“

Ova narodna inicijativa ruši sve rekorde: ne samo da je brže od svih ostalih 420 narodnih inicijativa koje su od uvođenja ovog plebiscitarnog instrumenta 1891. godine pokrenute širom Švicarske uspjela prikupiti dovoljan broj potpisa, već će nakon posljednje akcije prikupljanja potpisa na dan državnosti 1. kolovoza biti prikupljeno više od 130 tisuća potpisa. Toliko ljudi još nikada nije izrazilo podršku nekoj narodnoj inicijativi u ovoj zemlji.

Zašto pitanje uvođenja BOP-a nailazi na tako veliku podršku upravo u jednoj od deset najbogatijih među 193 svjetskih zemalja? Zato što se Švicarska ubraja u tri zemlje u kojima je u proteklih dvadeset godina ubrzane neoliberalne globalizacije zabilježen najveći porast društvene nejednakosti. To pokazuju statistike OESS-a, a još zornije o tome govori profesor sociologije Ueli Mäder iz Basela i njegovi suautori u knjizi objavljenoj 2012. pod naslovom „Kako razmišljaju i upravljaju bogataši – bogatstvo u Švicarskoj“.

U ovoj maloj alpskoj republici koja broji nešto manje od osam milijuna stanovnika živi svaki deseti milijarder na svijetu. Imetak 3 posto privatnih poreznih obveznika s prebivalištem u Švicarskoj jednak je imetku ostalih 97 posto. Imetak 300 najbogatijih Švicaraca u posljednjih dvadeset godina porastao je više od pet puta – s 86 milijardi na 459 milijardi franaka, dakle za oko 380 milijardi eura. U isto vrijeme su plaće posloprimaca narasle samo neznatno, i to za postotke koji su djelomično ispod stope inflacije.

Brojni skandali proteklih godina vezani uz milijunske plaće, bonuse ili otpremnine za menadžere banaka i tvrtki pojačali su osjećaj mnogih Švicaraca da žive u nepravednom društvu.

Za razliku od Njemačke, inicijativa za uvođenje BOP-a u ovoj zemlji nije izolirana, već je uz druge inicijative i kampanje dio šireg organizacijsko-političkog konteksta.
Jedna od njih je Abzockerinitiative (inicijativa protiv izvlačenja novca iz džepova) protiv ekscesivnih prihoda menadžera koja je na referendumu u ožujku uspjela velikom većinom nadvladati ujedinjeni otpor svih građanskih stranaka i udruga gospodarstvenika.

Tu su i narodne inicijative koje podupiru švicarski zeleni i socijaldemokrati, sindikati te veliki dio crkve i njezine institucije humanitarne pomoći, za uvođenje minimalne plaće u cijeloj zemlji, za uvođenje poreza na nasljedstvo te za ograničavanje prihoda u svih oko 100 000 švicarskih poduzeća na maksimalno dvanaest puta više od najniže plaće.

Prema ovom prijedlogu ubuduće niti jedna godišnja plaća ne bi smjela biti niža od mjesečne plaće top-menadžera u istom poduzeću. No čelnici sindikalnog saveza izrazili su svoje dvojbe u pogledu uvođenja BOP-a. Njihov cilj je i dalje ostvarenje pune zaposlenosti i osiguranje egzistencije plaćenim radom. Osim toga se pribojavaju da bi protivnici ovih dviju narodnih inicijativa (za uvođenje bezuvjetnog osnovnog prihoda i minimalne plaće od 4 000 franaka mjesečno u cijeloj zemlji) iz sektora gospodarstva te građanske stranke mogli iskoristiti ove dvije inicijative jednu protiv druge.

Zagovornici BOP-a drže da je svakoj odrasloj osobi koja živi u Švicarskoj potreban iznos od 1 500 franaka te dodatnih 600 franaka po djetetu. Dana 4. listopada aktivisti narodne inicijative službeno će predati prikupljene potpise vladi u Bernu. Federalno vijeće, parlament (nacionalno vijeće) i dom 26 kantona (Vijeće država) zatim će se savjetovati o ovom pitanju. Teoretski bi se referendum mogao održati već iduće godine, ali s tim ne treba računati.
Naime, vlada ili parlament će zatražiti više vremena za savjetovanje kako bi podastrli „umjereniji“ protuprijedlog. Prema rokovima koje propisuje ustav, savjetodavni postupak smije trajati najdulje oko pet i pol godina. U tom slučaju bi se referendum održao tek u proljeće 2019. I u tom slučaju Švicarska bi vjerojatno i dalje bila prva

zemlja na svijetu u kojoj bi se odlučivalo o uvođenju BOP-a. Unatoč tako uspješnoj kampanji za prikupljanje potpisa, ozbiljna predviđanja ishoda ovog referenduma nisu moguća.

No, pretpostavlja se da će Švicarci u periodu do datuma održavanja referenduma voditi još šire i intenzivnije debate o BOP-u nego u proteklih petnaest mjeseci, kao i o šansama i rizicima ove ideje. A i to je već veliki dobitak, neovisno o rezultatu referenduma.

(Andreas Zumach/Dubravka Sušilović, TAZ/H-alter)

Podelite ovu stranicu!

Karikatura nedelje
STUPS: Aktivisti
Pretraga arhive
Pretraga po datumu
Pretraga po kategorijama
Google Pretraga