Sardine protiv Salvinija

Italijanski vladajući savez između socijaldemokrata i Pet zvijezda posrće. Međutim Salviniju koji vreba raste moćan protivnik

09. dec 2019

Italijansko vruće ljeto završilo se hladnom političkom fuzijom – sada je zima pred vratima i postaje sve vidljivije neugodno u zemlji: Venecija tone bespomoćno u skoro apokaliptičnu poplavu, beskonačne kiše plave dijelove zemlje, ponovo je pao jedan most na autoputu (na sreću bez onih tragičnih žrtava kao prije godinu dana u Đenovi), gospodarstvo stagnira a politika radi ono što najviše voli: zaposlena je sama sobom.

Izgleda da je nestao onaj dah osjećaja preokreta, koji je obuhvatio zemlju, kada je Salvini, vođa desničarsko populističke Lige, uzaludno u augustu zatražio „potpunu vlast“ za sebe – i nije uspio. On se previše kockao: umjesto da sruši vladu, da dobije nove izbore i da iz ministarstva unutrašnjih poslova zasjedne u fotelju premijera on se ponovo našao na klupama opozicije.

Ovaj manevar bio je moguć jednim začuđujućim političkim zaokretom: Socijaldemokratska Partito Democratico (PD) i populistički pokret Pet zvijezda (Movimento 5 Stelle – M5S) koji su do ljeta stajali u ogorčenom neprijateljstvu zaključili su novu vladinu koaliciju. Ovaj savez bio je brak iz interesa, hladna fuzija dva politička protivnika, prevashodno nošena ciljem da se spriječe novi izbori i da se spriječi Salvinijev put do moći.

Nova vlada je imala sasvim dobar start. Na mjesto antievropskih parola „Prvo Italija“ nastupila je veoma proevropski orijentisana vlada. Gospodarska konsolidacija i evropska pouzdanost bili su dva velika aksioma novih partnera u vladi. Pokrenut je budžet u skladu sa normama EU, započela je borba protiv endemskih poreskih utaja (još jednom) i postavljen prve skretnice za do sada zapostavljano političko polje Green New Deals. Evropa i gospodarstvo gledalo je sa dobrim osjećajem na novu vladu. Uzdah olakšanja nakon odstupanja Salvinija mogao se čuti u Briselu i mnogim evropskim glavnim gradovima ali i razlika (dodatak na kamate na italijanske državne obligacije u odnosu na njemačke) je znatno opao i omogućio je ministru finansija manje izdatke u milijardama.

Međutim u međuvremenu brzo napreduje erozija vladajućeg saveza, u najvećoj mjeri uslovljena progresivnom fragmentacijom kako kod PD tako i kod M5S. Tek što je PD stupila u vladu, u znatnoj mjeri potaknuta od svoga bivšeg predsjednika Mattea Renzija, ovaj je napravio raskid i najavio osnivanje vlastite partije, Italia Viva. Na ovaj način nakadašnji premijer je htio, svjestan značaja moći, ostvariti direktan uticaj u vladajućem savezu i u kabinetu umjesto da indirektno mukotrpno povlači konce.

Međutim i M5S stoji pred jakim internim razdorom. Doduše članovi su sa velikom većinom u internom glasanju odobrili koaliciju sa PD ali neke partijske veličine na čelu sa njihovim predsjednikom Luigi di Maiom tajno tuguje za ranijim savezom sa Ligom. Tako se di Maio sve više osjeća kao čuvar pečata Salvinijevog naslijeđa: Rigidni sigurnosni dekreti nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova koji su pokušavali da kriminaliziraju spašavanje na moru smatraju se nedodirljivim, čvrsto se ostaje na gospodarskoj i socijalnoj gluposti Kvote 100 (jednom veoma skupom programu ranijeg penzionisanja za osobe čije godine starosti plus godine staža dostižu 100) a mogućnost dobijanja državljanstva za djecu doseljenika (ius culturae) je grubo odbijena.

U kasno ljeto još je izgledalo da će se M5S vratiti svojim lijevim i ekološkim korijenima i konstruktivnoj saradnji sa PD. U međuvremenu to je sve upitnije. Izborna koalicija koje su obje partije zaključile za regionalne izbore u Umbriji nije se pokazala uspješna. Pet zvijezda zato hoće za predstojeće regionalne predsjedničke izbore da nastupi sa vlastitim kandidatom što de facto slabi PD i jača šanse za uspjeh ujedinjenog desničarskog lagera pod Salvinijem.

U međuvremenu gospodarstvo stagnira a nezaposlenost ne opada. Zato se pojačava iseljavanje i loše vijesti. Za to vrijeme Salvini čeka na raspad vlade. On sa uspjehom koristi jednu temu koja može poljuljati vladu i izaziva čuđenje stranih posmatrača: ESM, dakle Pakt za spašavanje i stabilnost evrozone. Obzirom na predstojeće novo potpisivanje Salvini je na političku binu uspješno izveo avet da ESM ugrožava finansijski suverenitet Italije i može dovesti do toga da italijanski građani moraju spašavati njemačke banke. Di Maio je ovu poziciju manje ili više prisvojio sa kalkulacijom da svoj pad u volji birača zaustavi nacionalističkim tonovima. On ultimativno zahtjeva od socijaldemokratskog ministra finansija Gualtierija dodatne pregovore u Briselu i vladinu koaliciju izlaže velikom opterećenju.

U PD vidljivo rastu sumnje da li će savez sa Pet zvijezda dugo trajati. Tome je krivo nepredvidivo agiranje Di Maioa. Predsjednik PD Zingaretti dobro radi na tome da ne postane dio vlade. On pokušava da bude pol koji privlači i graditelj mostova – zasada još uspješno. U novembru je održan programski partijski skup koji je trebao da partiju jače objedini i da izoštri ljevičarski i ekološki profil PD kao i da raširi klimu optimizma.

Odvajanje Renzijeve Italia Viva moglo se u velikoj mjeri kompenzirati: nakon najnovijeg rasta PD dolazi na 21 posto, Renzi nasuprot tomu na samo 4 posto. Pokret Pet zvijezda je sa 35 posto na posljednjim izborima 2018. pao na 16 posto. Liga dolazi na 31 posto, Forza Italia na 7 posto kao i Fratelli d‘Italia na 11 posto. Desničarski lager može se radovati velikom broju pristaša. Na novim izborima došlo bi sa velikom vjerovatnošću do preuzimanja vlade od strane Salvinija.

Da li će i kada biti novi izbori nije jasno. Upitno je koliko dugo će centralno vezivo vlade – sprječavanje Salvinija – još držati obje partije zajedno, pogotovo što Di Maio ima određenu nostalgiju za zajedničkim vremenom sa Salvinijem. Izbori u Emilia Romagna 26. januara 2020. su centralna prepreka. Ukoliko bi ovaj istorijski tradicionalno crveni region dobila Liga ona bi sigurno na kraju vodila vladu. Odluka M5S da nastupi sa vlastitim kandidatom značajno je umanjila izglede PD na izborni uspjeh i oslabila vladajuću koaliciju.

Dakle: Salvini ante portas? Sasvim tako još nije otkako u Emiliji Sardine plivaju na javnim površinama. Ovaj novi protestni pokret protiv mržnje, podjela i nesloge nastao je nedavno u Bolonji. Četiri mlada čovjeka nisu htjela više gledati kako Salvini svojim parolama guši virtualni i javni prostor. Oni su pozvali na protestnu manifestaciju na centralni trg Bolonje; došlo je više od 12.000 demonstranata. Oni su stajali na Piazza Maggiore tako zbijeni kao sardine, veseli, mirni, bez zastava i partijskih simbola.

U međuvremenu Sardine su u mnogim gradovima Italije takvim manifestacijama okupirale javni prostor. Pjevana je pjesma pokreta otpora „Bella Ciao“, ali i nacionalna himna. Oni se zasada ne razumiju kao politički, nego pokret civilnog društva za raznoliku i otvorenu Italiju. Ljudi svih starosnih grupa nalaze se na mitinzima, većina je stara između 20 i 50 godina. Mnogi od njih su birači PD ili M5S ili drugih ljevičarskih partija, međutim skoro polovina su razočarani nebirači.

Salvini je na ovaj val protesta reagovao stvarno nespretno sa bujicom slika koje pokazuju njega ili mačke kao jedu sardine – međutim, on se neće tako jednostavno riješiti ovoga pokreta. Za 14. decembar planiran je veliki miting u Rimu, konačno će se pokazati kako će ići dalje sa pokretom Sardine. Sa igrom riječi „Italia non si lega“ – Italija se ne veže (na partiju Liga) – Sardine su Salvinija najprije izbacile iz ravnoteže i upečatljivo pokazali kako je ova zemlja vitalna, raznolika i otvorena.

(Tobias Mörschel, ipg-journal.de / Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
/ Foto: Reuters)

Podelite ovu stranicu!

Karikatura nedelje
STUPS: Lovac
Pretraga arhive
Pretraga po datumu
Pretraga po kategorijama
Google Pretraga