RATKO BOŽOVIĆ: Dve vrste srpskog nacionalizma u Crnoj Gori – Vučićev i klerikalni

"Stvarno ne znam kako mogu da se nose predstavnici građanskih partija iz crnogorske vlade, kakva je URA, sa kadrovima i potezima koji su po svemu devetnaestovjekovni"

26. dec 2020

Napredujemo u podjelama više nego u bilo čemu drugom. Golim okom, pa čak i iz daljine, vidljivo je da smo dobili dvije vrste srpskog nacionalizma takozvani Vučićev i onaj drugi, koji je vezan za kler i baštini takozvani kosovski zavjet. Tako danas u Crnoj Gori imamo u stvari sudar dva srpska nacionalizma i dvije politike koje ih reprezentuju. Vlast u Srbiji, to je valjda svima jasno, u toj stvari nije samo posmatrač, kaže u razgovoru za Vikend novine prof. dr Ratko Božović, univerzitetski profesor, književnik, kulturolog, dugogodišnji šef Katedre za novinarstvo i političku sociologiju na Fakultetu političkih nauka Beogradskog univerziteta.

Komentarišući aktuelna dešavanja u Crnoj Gori, profesor Božović ističe kako je vjerovao da je Crna Gora izašla iz nacionalnih ključeva i prebrojavanja, da je građanska država.

“Logika naciona i prebrojavanja u logici vlasti ne donosi stabilnost nego osjećanje dominacije i prikraćenosti. I rađa uvijek spiralu nezadovoljstava koji su na ovim prostorima najčešće pretekst za nasilja koja slijede”, naglašava profesor Božović.

Nova vlast u Crnoj Gori uporno ubjeđuje građane da neće više biti podjela, a sa druge strane, prvi put u posljednjih 30 godina na ministarskim pozicijama nema pripadnika nacionalnih manjina. U novoj Vladi su sve značajnije pozicije “pokrili” ljudi bliski Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što je u startu stvorilo nepovjerenje građanske Crne Gore. Šta je misija nove većine ako su iz izvršne vlasti isključeni predstavnici Albanaca, Bošnjaka, Hrvata. A nema ni Crnogoraca…?

BOŽOVIĆ: Ne poznajem dovoljno raspored novih snaga u Crnoj Gori, ali Vaše pitanje me vratilo na vrijeme za koje sam mislio da je prošlo. Vjerovao sam da je Crna Gora izašla iz nacionalnih ključeva i prebrojavanja, da je građanska država. Ta vrsta emancipacije mi je imponovala, kao antiteza balkanskoj varijanti političkog života. Logika naciona i prebrojavanja u logici vlasti ne donosi stabilnost nego osjećanje dominacije i prikraćenosti. I rađa uvijek spiralu nezadovoljstava koji su na ovim prostorima najčešće pretekst za nasilja koja slijede. Mislim da se civilizacijske norme u zaštiti manjina moraju poštovati jer inače legitimišu vlast kao nedemokratsku. Puke kvote ne znače ništa ako se ne poštuju vrijednosti građanskog društva.

Jedan od prvih poteza bile su izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti kojima je prethodio kratak sastanak novog ministra pravde sa predstavnicima SPC, Katoličke i Islamske zajednice, na koji nije bila pozvana Crnogorska pravoslavna crkva. Buru u dijelu javnosti izazvalo je priznanje episkopa MCP Joanikija da su pravnici Mitropolije radili na izmjeni Zakona, a da je taj postupak SPC nadgledala…

BOZOVIĆ: Bilo je jasno da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti tačka okupljanja i uspjeha nove vlasti. Ovo je ispunjavanje predizbornog obećanja, a ne demokratskih procedura izmjene zakona građanskog društva. Demokratija je poštovanje procedura, sve drugo je samovolja. Ali, za mene je najvažnije pitanje da li je Crna Gora i dalje sekularna država. Ako jeste, onda je uticaj jedne, dominantne vjerske zajednice na politički i društveni život kroz monopol na kreiranje javnih politika preko svojih kadrova u Vladi neprihvatljiv.

Nova većina se otvoreno obračunava i sa medijima. Premijer i potpredsjednik Vlade koriste i javne nastupe da prijete Javnom servisu i pojedinim novinarima. Takođe, smjene su postale svakodnevna pojava, uprkos najavama da neće biti revanšizma. Iz pojedinih izjava nove vlasti izbija ogromna mržnja prema bivšoj vladajućoj eliti. Kakve posljedice mogu nastati iz ovakvog odnosa nove većine kako po njih same, tako i po građane Crne Gore?

BOŽOVIĆ: Iz prvih poteza nove Vlade bilo je jasno da nemaju iskustva. I to je sasvim prirodno. Ali to je ne opravdava da povlači poteze koji izlaze iz prostora civilizovane norme. Oni su test koji pokazuje da li će se nova vlast zaista držati zakona ili strasti revanšizma. U tom slučaju: Zbogom, demokratijo! Načelno, politika u nas gotovo da je nezamisliva bez osvete i osvetnika. Teško je reći da li je njeno ispoljavanje prisutnije u ratničkim ili ideološkim vremenima, ali svakako u civilnom društvu djeluje kao politička arheologija. To je suštinski antipolitika koja proizvodi iracionalno političko djelovanje i žestoke frustacije. U svakom slučaju, osvetničku strast trebalo bi izbjeći da se ne bi nastavilo njeno kruženje.

Nakon početnog oduševljenja promjenom vlasti u Crnoj Gori, iz Srbije sada stižu žestoke kritike na račun premijera, čak i izrugivanje zbog njegove nedosljednosti. Optužuju ga da je izdao Srbe. Kako Vi ovo vidite?

BOŽOVIĆ: Napredujemo u podjelama više nego u bilo čemu drugom. Golim okom, pa čak i iz daljine, vidljivo je da smo dobili dvije vrste srpskog nacionalizma takozvani Vučićev i onaj drugi, koji je vezan za kler i baštini takozvani kosovski zavjet. To je civilizacijski apsurd, ali politički pogodno za manipulaciju. Pogled na novu vlast iz Srbije bio je uglavnom u znaku velikih očekivanja, da će se crnogorska država srušiti kao kula od karata, da će povući priznanje Kosova, vratiti srpsku zastavu na crnogorski jarbol i ohrabriti snove o povratku u jednu državu. A kako je vrlo brzo bilo jasno da su to pusti snovi, iz Srbije su strijele počele da se odapinju prema novoj vlasti. Pošto je crnogorska vlada bliska SPC i njen odnos prema Kosovu je, slijedstveno tome, tvrđi. Tako da imamo u stvari sudar dva srpska nacionalizma u Crnoj Gori i dvije politike koje ih reprezentuju. Vlast u Srbiji, to je valjda svima jasno, u toj stvari nije samo posmatrač.

Najviše komentara izazvalo je spajanje četiri ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta, tim prije što je na čelu tog resora imenovana osoba vrlo bliska SPC, koja se javnosti predstavila skandaloznim izjavama, te nipodaštavanjem Crnogoraca. Šta sve mogu biti posljedice ovakvih kadrovskih rješenja, imajući u vidu da je od obnove nezavisnosti Crne Gore prošlo tek 14 godina, da je njeno identitetsko biće i dalje ranjivo i pritom stalno izloženo pritisku i spolja i iznutra?

BOŽOVIĆ: Stvarno ne znam kako mogu da se nose predstavnici građanskih partija iz crnogorske vlade, kakva je URA, sa kadrovima i potezima koji su po svemu devetnaestovjekovni. Kad u Vladu izaberete nekoga ko dijeli i plaši dio građana, onda morate znati da proizvodite posljedicu protiv koje se deklarativno zalažete. A to je još veća podjela koja se dešava po dubini društva. Ministarstvo prosvjete, nauke i kulture trebalo bi da bude primjer tolerancije, a ne da se ministarka koja ga reprezentuje vezuje za isključivost, dogmatičnost, krajnje neadekvatno i grubo reagovanje. A to što je rekla o značajnom hrvatskom piscu i novinaru Dežuloviću da je ustaško đubre, ali i za Crnogorce da su proizvod etničkog inžinjeringa dovoljno je da se shvati da je ovakav izbor ne samo pucanje u nogu, nego pravo u glavu. Mene je najviše interesovalo ko će “pokriti” kulturu, nauku i obrazovanje jer su te oblasti uslov za strukturalne promjene. Sa ovakvim kadrom od toga nema ništa!

Pred Crnom Gorom je naredne godine popis stanovništva, o čemu se u Srbiji odavno govori i projektuju rezultati kao da je riječ o Šumadiji, a ne jednoj nezavisnoj državi. Srpski predsjednik otvoreno saopštava da Srbi u CG imaju manje prava nego Albanci u Sjevernoj Makedoniji. Šta stoji iza ovakvih poruka i šta mogu biti posljedice ne samo po odnose na relaciji Podgorica – Beograd, već i po odnose u regionu?

BOŽOVIĆ: Ne znam ni kakva prava imaju Albanci u Sjevernoj Makedoniji, ne znam pouzdano ni o pravima Srba u Crnoj Gori, ali znam da bi bilo kakva diskriminacija bila neprihvatljiva i van pameti. Znajući markentiške sposobnosti tehnologa vlasti iz Srbije, jasno je da je smisao toga krajnje prozaičan da se stimuliše nezadovoljstvo srpske zajednice u Crnoj Gori, kako bi se povećala njena brojnost na popisu stanovništva. Iz čega bi, kasnije, proizašle druge političke konsekvence.

U jednom ranijem intervjuu rekli ste da zaista imamo povratak u devedesete, da se to prepoznaje u jeziku, govoru… da su forme nacionalizma koje su tada bile prisutne danas opet tu, te da je nacionalizam danas veliki problem Srbije. U tom istom intervjuu citirali ste riječi Radomira Konstantinovića: “Ako ne primetiš čudovište, sam si čudovište”. Zašto baš ovaj citat? Kakvu ste poruku željeli da pošaljete i kome?

BOŽOVIĆ: To se odnosilo prevashodno na umne glave. Slobodan Jovanović je svojevremeno pisao o našim intelektualcima kao diplomiranim primitivcima. Nedavno, u vrijeme nacionalističkog ludila, koje nikako da utihne, upravo su oni s najvišim zvanjima i značajnim statusom u društvu učinili mnogo da se ne imenuje stanje političke svijesti. Često su se pojavljivali kao ostrašćeni nacionalisti koji su bili saodgovorni za nacionalističko ludilo i politički ekstremizam, za prizivanje aveti prošlosti i za istorijski samozaborav. Sa nacionalizmom uvijek ide mržnja, a njeni protagonisti krivotvorni su umovi, sa izrazitim defektom ličnosti. Neminovno ih prate destrukcija i nasilje. Oni su podstrekači, prozvođači i izvođači čovjekovog zločinjenja.

Tamo gdje eksplodira mržnja, razbuktavaju se potisnute strasti, frustracije i agresija. Što je najgore, mrzitelji se poistovjećuju sa svojom mržnjom, tako da oni izvan nje i ne postoje. Čudovišnost nj ihove mržnj e i bestij alnost njihovih pregnuća pretvaraju mrzotvorce u proizvođače tragedije, individualne i društvene. Mržnja je temelj fanatizma, netolerancije i diskriminacije. Neprekidno se obnavlja i neprestano širi. Ona je kao ponornica, koj a krči uvijek nove puteve. Milorad Pavić je zapazio da postoje ljudi kojima je mržnja prirodno stanje “isto kao što su nekoj grabljivoj zveri date kandže pa svaki dan mora na nekom da ih oštri”. Izgleda da je strast u mržnji čak mnogo j ača od strasti u ljubavi. To je i razlog što lako sklizne u čin osvete. A oni koji se sada nijesu priklonili novoj vlasti životare sa osjećanjem apatije, gubitništva, ogorčenosti, rezignacije i depresije. Dok se krug ne okrene!

Za nama je godina bez presedana

Gotovo čitavu jednu godinu živimo u izolaciji, u strahu od COVID-a, sa sve većim nepovjerenjem da ćemo se skoro vratiti normalnom životu. Vi sami kažete da je COVID-19 zajedno sa svim što je izbacio na površinu udario u srce globalizacije. Na šta ste konkretno mislili? Kako će izgledati svijet poslije korone?

BOŽOVIĆ: Tada i sada sam mislio da je korona virus doveo u pitanje svjetsku zajednicu i njene strukture ljudske, etičke, ekonomske i zdravstvene, najviše zdravstvene. I kad su po tradiciji, u posljednjem mjesecu svake godine, leksikografi Oksfordskog rječnika engleskog jezika birali izraz koji najtačnije opisuje procese i stanja kroz koja svijet prolazi, prvi put našli su se u nedoumici jer je bilo preteško riječju ili sintagmom bliže odrediti civilizacijsku realnost. Bila je, sjetimo se, i godina opšteg rasula, selfija, postistine, pa onda i ona koju je obilježila riječ toksično.

Za nama je, međutim, godina bez presedana, iz koje ovaj najpoznati izdavač rječnika na svijetu (Oxford Dictionaries) nije uspio da odabere samo jednu riječ ili izraz koji odslikava opšte raspoloženje ili preokupacije stanovništva. Umjesto nje ponudili su listu novih izraza koji određuju sliku života u godini zaključavanja, distance, izolovanosti, straha i svekolikog nasilja. Drugi, po značaju, britanski izdavač Kolins, odlučio se, ipak, za jedan pojam i proglasio upravo zaključavanje (lockdown) riječju godine. Tako se u svijetu uz pomoć jezika dešifrovao život u protekloj godini. Siguran sam da svijet poslije korona virusa neće biti isti, daleko od toga. I ništa neće biti kao što je bilo i zbog strahova da će se pohodi smrtonosnih virusa obnoviti. A od ljudi u strahu ne može se ništa dobro očekivati. Život u strahu ne vrijedi baš ništa. Najgore je to što je strah čovjekova sjenka koja ga može srušiti.

Bajden je političar koji nas dobro poznaje

Srpski političari neskriveno su podržavali i radovali se izboru DonaldaTrampa za američkog predsjednika, vodili kampanju za njegov račun među Srbima u SAD. Izbor Bajdena za njih je bio hladan tuš. Zašto izbor Bajdena toliko uznemirava srpsku politiku i političare? Kako će se njegov izbor odraziti na region i politiku SAD prema Zapadnom Balkanu?

BOŽOVIĆ: Dva su razloga. Jedan je stil u politici. Hiroviti i bahati Trampov stil, bez ikakvog smisla za demokraiju, odgovara senzibilitetu, političkoj kulturi i populizmu obožavanog srpskog vođe. Drugi je privid da bi se sa Trampom bolje “ trampilo” Kosovo. Bajden je političar koji nas sve zajedno mnogo bolje poznaje još iz vremena ratova. On neće kao Tramp pomiješati Balkan i Baltik. Bajden je političar koji je nekoliko godina nakon bombardovanja Srbije rekao: “Dok srpski narod ne bude sebi pogledao u lice i razumio šta su njegovi lideri uradili, i u šta su njih ubijedili, neće moći da se otrgne od ideje da su žrtve, od ideje koju svi političari koriste i njome manipulišu”. Od te vrste suočavanja, nažalost, Srbija i danas bježi. Zato ga i ne voli.

(Vikend novine, foto: N1)

Podelite ovu stranicu!

Karikatura nedelje
STUPS: Lovely Jubbly
Pretraga arhive
Pretraga po datumu
Pretraga po kategorijama
Google Pretraga