Prepreke da se ide naprijed, nakon Rezolucije o poštivanju žrtava fašizma

Rezoluciju je nekoliko dana nakon mise za bleiburške žrtve u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu usvojio Zastupnički dom Parlamenta BiH, bez zastupnika HDZ BiH, koji su napustili sjednicu

22. maj 2020

Određivanje zakonskog ili općenito društvenog odnosa prema naslijeđu kolaboracionističkih režima, ideologija i slično, funkcionalno neće značiti ništa, jer je revizionizam postao gotovo službena politika nacionalnih stranaka u BiH, kaže istoričar i publicista Dragan Markovina, komentarišući usvajanje Rezolucije o poštivanju žrtava fašističkih režima i pokreta.

Rezoluciju je nekoliko dana nakon mise za bleiburške žrtve u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu usvojio Zastupnički dom Parlamenta BiH, bez zastupnika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH, koji su napustili sjednicu.

Šta se desilo u Bleiburgu?

Kada se govori o Bleiburgu, radi se o skupu događaja na kraju Drugog svjetskog rata, vezanih za stradanje pripadnika hrvatskih oružanih snaga NDH, koja je podržavala fašističku ideologiju, te čija se vojska borila protiv partizana.
Na završetku Drugog svjetskog rata vojni i politički vrh kvislinške NDH bježao je pred jugoslavenskim partizanima. Savezničke snage su ih pored austrijskog gradića Bleiburg opkolili i vratili preko granice partizanima.
Vojni i politički vrh NDH uspio je pobjeći, dok su pripadnici ustaške i domobranske vojske i civili po povratku u Jugoslaviju likvidirani na više lokacija u Sloveniji ili poslani na tzv. „križne putove“ duge po nekoliko stotina kilometara.
O kolikom se broju stradalih radi nema tačnih i zvaničnih podataka.

„Čak i da je bila civiliziranija rasprava u Parlamentu BiH, da Hrvatska demokratska zajednica nije napustila sjednicu, i da se nekim čudom dogodio konsenzus o Rezoluciji, suštinski u društvenim odnosima to ne bi promijenilo ništa“, kaže Markovina.

„Imamo situaciju“, nastavlja, „praktično već 30 godina, a posebno od kada su na vlasti nacionalne stranke u BiH ali i šire, da je na djelu revizionizam, pokušaj da se, u najmanju ruku izjednače kolaboracionistički pokreti i režimi sa partizanskim pokretom. I to je službena politika“.

„To neće promijeniti nikakvo formalno izglasavanje, to neće promijeniti nikakvo insistiranje nenacionalnih građanskih stranaka, jer su one svakako manjina u svojim sredinama. Kad pogledamo rezultate glasanja, lijeve, liberalne stranke imaju otprilike od 18 – do 23, a najviše 25 posto glasova“, naglašava Markovina.

Sadržaj Rezolucije

Naziv Rezolucije usvojene u sredu, 20. maja, Rezolucija o poštivanju žrtava fašističkih režima i pokreta, je izmijenjeni naziv prvobitno predložene „Rezolucije o poštivanju žrtava ustaškog režima“. Sa tim nazivom se rezolucija trebala naći na sjednici 15. maja, dan prije održavanja mise u sarajevskoj Katedrali za žrtve Blajburga (Bleiburg).

U usvojenoj Rezoluciji navodi se da Predstavnički dom „sjećajući se miliona žrtava fašističkih režima, traži od Predsjedпištva i Vijeća ministara da sazove Mješovitu komisiju, ustanovljenu člаnom 18. Temeljnog ugovora između Svete stolice i Bosne i Hercegovine, s ciljem razmatranja pitanja vezanih za održanu Misu za BIeiburg“.

Traži se od Predsjedništva BiH i Ministarstva vanjskih poslova da obavijeste Republiku Hrvatsku da su za BiH neprihvatljive organizacije bilo kakvih događaja vezanih za Bleiburg na teritoriji Bosne i Hercegovine, uključujući pokroviteljstvo takvih događaja od strane Sabora Republike Hrvatske.

Pokrovitelj mise u Katedrali u Sarajevu su bili Hrvatski sabor, Hrvatska biskupska konferencija i Počasni blajburški vod.

Prema kome je Rezolucija obavezujuća?

S obzirom da je o prijedlogu Rezolucije raspravljano nakon održavanja mise za žrtve Balajburga, a ne prije nje, kako su željeli predlagači Predrag Kojović, Mirjana Marinković-Lepić, Damir Arnaut i Aida Baručija, tekst je donekle korigovan, a naziv promijenjen u „Rezolucija o poštivanju žrtava fašističkih režima i pokreta. Suočavanje s prošlošću u regiji“.

Damir Arnaut za RSE podvllači da je Rezolucija obavezujuća za Vijeće ministara, Ministarstvo vanjskih poslova i Predsjedništvo BiH.

„Prema članu 163. Poslovnika, Zastupnički dom Rezolucijom izražava stavove i daje smjernice. Rezolucija će njima biti dostavljena na postupanje u dijelovima koji se na njih odnose“, kaže Arnaut.

Odluka bez konsenzusa

Rezolucija je usvojena bez poslanika vodeće partije Hrvata u BiH, HDZ-a, kao i nekoliko drugih hrvatskih stranaka.

„Napuštamo sjednicu iz protesta za ovo šta nam radite, što nam želite staviti na pleća odgovornost i krivicu koja nam ne pripada. Ovo je drsko i bezobrazno što se radi“, poručio je Nikola Lovrinović, šef kluba hrvatskog naroda u Parlamentu BiH Lovrinović.

Prošlost kao poligon za podjele

Pred građanima BiH, ali i u zemljama regiona, i dalje postoji jedna vrsta nerazriješenog izazova kada je u pitanju odnos prema događajima iz Drugog svjetskog rata, ali i prema događajima od 1992. do 1995., što je pokazala žučna rasprava u bh. Parlamentu, smatra predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske (RS) Branko Todorović.

„Vidimo sve više izraženiju želju da se događaji iz prošlosti falsifikuju, da se relativiziraju i da se podrede nekim dnevno političkim interesima vladajućih struktura. Možemo očekivati da će se region, a samim tim Bosna i Hercegovina, ovom temom baviti i u budućnosti, u skladu sa potrebama nekih aktera, na brzinu, površno, neodređeno, sa diskriminacijom, sa pristrasnošću“, ističe Todorović.

Todorović ocjenjuje da nisu dobre nikakve rezolucije i odluke o kojim se ne postiže konsenzus, što je, kako kaže, odličan poligon za podjele.

„U interesu određenih politika jeste podjela bh. društva. To se radi iz vrlo praktičnih razloga, da bi se međuetnička i međureligijska distanca što više povećala, održavala i kontrolisala. Na taj način pažnja javnosti se najbolje drži udaljenom od zaista enormne, zastrašujuće korupcije, od jedne katastrofalne nesposobnosti politike, političara, institucija da rješavaju probleme građana. Zašto se bh. društvo, pa i neke zemlje u regionu, već 25 godina ne kreću ubrzanije naprijed, ka ekonomiji, ka demokratiji, ka podizanju nivoa ljudskih prava? Osnovni razlog je što nije bilo pomirenja, nije bilo suočavanja s istinom, nije bilo suočavanja s odgovornošću, nije bilo u potpunosti kažnjavanja počinilaca ratnih zločina, nije bilo lustracije“, kaže Todorović.

„Sve su to“, navodi, „procesi koje se moraju desiti u postkonfliktnom društvu da bi ono ozdravilo i da bi se okrenulo ka budućnosti“.

„Ovako, mi se još ponekad nalazimo u 1941, 1945, u Drugom svjetskom ratu. Vidi se u Srbiji, narod je u dubokim podjelama i konfliktima, vezano za ulogu četnika ili nekih drugih pokreta u Drugom svjetskom ratu. Očito je u Hrvatskoj koliko je osjetljivo pitanje kada se pomenu ustaše, partizani, Blajburg, itd. Šta očekivati u Bosni i Hercegovini, u etnički podijeljenom bh. društvu, gdje imamo tri strane koje ne mogu da se dogovore o manje kompleksnim pitanjima nego što su sukobi, stotine hiljada mrtvih, uzroci, odgovornost? Ko će preuzeti odgovornost, da li je pravosuđe odradilo svoj dio posla? Dakle, puno je otvorenih pitanja koja su prepreka da se ide naprijed“, ističe Branko Todorović.

Da je tako vidjelo se ubrzo nakon mise u Sarajevu, odnono u danima u kojima se diskutovalo o Rezoluciji, kroz rasprave i proteste koji su usljedili. Jedan protest upućen je i na evropsku adresu.

Otvoreno pismo Evropskom parlamentu

Grupa građana – antifašista Bosne i Hercegovine uputila je u srijedu otvoreno pismo Evropskom parlamentu i Evropskoj pučkoj stranci zbog, kako su naveli, zlonamjernih neistina zastupnice Republike Hrvatske u ovom parlamentu Željane Zovko.

Zovko, koja je prethodno bila ambasadorica BiH u Francuskoj, Španiji i Italiji, kao europarlamentarka zatražila je od Evropske komisije službenu reakciju na, kako je kazala, prijetnje upućene Katoličkoj crkvi u BiH i kardinalu Vinku Puljiću, zbog održavanja mise za žrtve Bleiburga.

Jedan od potpisnika pisma Senad Pećanin za RSE kaže kako je pismo „inicirano lažnim optužbama gđe Zovko o ugroženosti Katoličke crkve, kardinala Vinka Puljića, katolika i Hrvata u BiH“.

„Ovakvo njeno djelovanje predstavlja kontinuitet, u kojem je ona, srećom, usamljena u Evropskom parlamentu, s obzirom da godinama blati BiH i čini sve da oteža njeno integrisanje u Evropsku uniju. Sada joj je povod protest građana Sarajeva zbog mise kojom se odala počast nekim od vodećih zločinaca koji su tokom Drugog svjetskog rata u Sarajevu i u BiH počinili stravične zločine, prije svega nad Jevrejima, Srbima, Romima, a zatim i nad ostalim narodima. Željeli smo da ukažemo na činjenicu da je takva reakcija parlamentarke Zovko izostala kada je Austrija prošle godine zabranila održavanje mise upravo iz razloga koji u rukovodili građane Sarajeva da iskažu javni protest“, ističe Pećanin.

Pećanin, kometarišući događaje u bh. parlamentu, navodi da je usvajanje Rezolucije o poštivanju žrtava fašističkih režima i pokreta,“usamljen gest u institucijama države kojim se dokazuje odlučnost da se njeguju antifašističke tradicije i bori protiv svih vrsta fašizma u različitim izvedbama, i u BiH i u regionu“.

Misa i protest u Sarajevu

Misa za žrtve Blajburga održana je u subotu, 16. maja u sarajevskoj katedrali i pored brojnih osuda.

Pored ostalih reagovao je Svjetski jevrejski kongres (WJC), međunarodna organizacija koja zastupa jevrejske zajednice u više od 100 zemalja svijeta pred vladama, parlamentima i međunarodnim organizacijama.

Paralelno s misom, održani su mirni protesti antifašista u centru Sarajeva, koji su odali počast žrtvama ustaškog i fašističkog terora, kako je naveo organizator skupa, Savez anfašista i boraca narodnoslobodilačkog rata (SABNOR BiH).

(Gordana Sandić-Hadžihasanović / Selma Boračić-Mršo, Slobodna Evropa / Foto: Pixabay)

Podelite ovu stranicu!

Karikatura nedelje
STUPS: RIK
Pretraga arhive
Pretraga po datumu
Pretraga po kategorijama
Google Pretraga