Preminuo Pero Kvrgić

U 94. godini preminuo je glumac Pero Kvrgić iza kojeg je ostalo gotovo 200 kazališnih i 50 filmskih uloga

23. dec 2020

Ova 2020. godina niti na svom kraju ne odustaje od uzimanja najboljih među nama. U srijedu je, u njegovoj 94. godini, odnijela i istinsku glumačku legendu Peru Kvrgića. Nabrajati koje je sve nagrade dobio, u kojim kazalištima je glumio, koliko je filmskih i televizijskih uloga ostalo iza njega, ovdje nema smisla. Svatko od nas, pa čak i oni kojima kazalište ne spada među životne prioritete, i da ga se probudi usred noći znao bi izdeklamirati barem one najpoznatije poput vječnih „Stilskih vježbi“, legendarnih izvedbi u djelima Marina Držića, nezaboravnu epizodu u jednom od najboljih jugoslavenskih filmova „H8“ Nikole Tanhofera…

Osnovne crtice kažu da je Pero Kvrgić rođen u tadašnjim Srpskim Moravicama, u Gorskom kotaru, 4. ožujka 1927. godine. „Neki su pucali u tablu s natpisom, pa su je poslije toga skinuli. Moje mjesto je u Gorskom Kotaru, blizu Delnica, i iako tamo ima mnogo Srba, tamo nikada nije bilo nikakvih problema. U Drugom svjetskom ratu tamo su pomagali Srbi Hrvatima, a Hrvati Srbima. Pa i ženili su se međusobno. I jako je čudno da se to desilo. To su bili prolaznici, to nisu bili Gorani“, rekao je u jednom intervjuu.

Godine 1944., kao sedamnaestogodišnji mladić, pridružio se partizanskim kazališnim skupinama „Ivan Goran Kovačić“ i „August Cesarec“ o čemu je često i rado pričao, ne zaboravljajući niti u olovnim vremenima spomenuti svoju sklonost antifašističkoj ideji.

„Mama mi je bila je Austrijanka pa je ušla u Sloveniju, pa su se moji u Karlovcu oženili. Kad je počeo rat, oca su odveli, ustaše su ga odvele. Bio je u svojoj restauraciji, a ja sam mu rekao: ‘Ajde tu je šumica, pobjegni’. Rekao je: ‘Nemam ja zašto bježat kad nisam kriv’. I odveli su ga. Najprije u žandarmerijsku stanicu, pa onda u kolonu jednu, pa su ga stavili u neki stočni vagon među druge ljude. I onda je otišao. Jedino sam njegov posljednji pogled vidio kroz rešetke vagona. Ne znam gdje je poginuo… Ali, ja uvijek kažem da u nesreći ima sreće: od tad, ja u svoje tragikomične uloge lako unesem gorčinu zato što je ona zapravo prisutna u meni. Tu je, zbog mog oca.“

Od 1950. do 1954. član je ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, nakon čega odlazi u novoustrojeno Zagrebačko dramsko kazalište, danas „Gavellu“, da bi se potom vratio u HNK gdje je dočekao mirovinu. U natuknici na „Gavellinim“ internetskim stranicama stoji da je, prema nekim podacima, u kazalištu tijekom karijere odigrao blizu 200 uloga. „Stilske vježbe“ Raymonda Queneaua vjerojatno su među svjetskim rekorderima po dugovječnosti, s obzirom da se u istom sastavu (Lela Margitić i Perko Kvrgić) igraju od 1968. godine.

Gluma je život i život je gluma, to je jedinstven fenomen. Neposredno promatranje života jedna je od bitnih glumačkih osobina. Danas je drugačije vrijeme i drugačiji teatar, promijenila se terminologija. Ne govori se više o predstavi nego o projektu. Glumac je danas izvođač, izvođač radova (smijeh), kao građevinar. Režiser je preuzeo ingerenciju autora, koji se mijenja, dodaju se tekstovi, oduzimaju i bacaju. Promatranje životnih detalja jako je važno, jer kažu: ‘Bog je u detalju i đavo je u detalju.’ Preko detalja se otkrije osoba i tako sam ja pristupao. I onda sam u detalju otkrivao pojedine osobe i unosio ih u uloge. Danas glumac služi režiseru kao izvođač radova ili kao njegov rukopis“, kazao je u jednom od intervjua koji je dao našem tjedniku.

Uz to je glumio u više od 50 filmova. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su ističemo nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo. Bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao ga je Redom kneza Branimira za izniman i dugogodišnji doprinos kulturi Republike Hrvatske.

(Portal Novosti), Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Podelite ovu stranicu!

Karikatura nedelje
STUPS: Lovely Jubbly
Pretraga arhive
Pretraga po datumu
Pretraga po kategorijama
Google Pretraga