Lažne vijesti su najveći neprijatelj društva

Pandemija je pokazala kako su glavni prenosioci dezinformacija upravo građani koji su zbunjeni ogromnom količinom informacija upitnog kredibiliteta

09. avg 2020

Era američkog predsjednika Donalda Trumpa ogolila je fenomen „fake news“ koji je postojao i ranije, ali je u centar rasprava dospio nakon predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama 2016. godine. Glasine u vezi Hillary Clinton, a zatim Trumpova izjava novinaru CNN-a da mu neće odgovoriti na pitanja jer je on “fake news” pokazala je da ni najveći svjetski mediji nisu imuni na ovaj fenomen.

Ali da se vratimo medijima u BiH i društvenim mrežama kod nas, njihovoj zloupotrebi od strane medija, političkih botova, u nekim slučajevima i običnih građana koji u želji za osvetom kreiraju lažne profile sa kojih blate svoje žrtve. Termin “fake news” počeo je nanositi štetu i vjerodostojnim medijima i unio veliku dozu nesigurnosti kod ljudi u odabiru izvora od kojih žele uzimati informacije.

Društvene mreže i šum informacija

Darko Brkan iz Udruženja “Zašto ne” koje je pokrenulo medijski portal Raskrinkavanje smatra da je kredibilnost medija u BiH iz očiju građana u stalnom opadanju i da postoji više faktora takvog stanja.

“Jačanjem društvenih mreža i informisanja preko interneta svorio se mnogo veći šum u informaciji, te postoji jako puno online platformi i profila na društvenim mrežama koje izgledaju kao mediji, čak i zovu sebe medijima, ali to oni ni u kojem slučaju nisu. Ipak, osim toga, postoji činjenica da je i u grupi medija koji se s pravom zovu tako, došlo do problematičnih razvoja u smislu kredibilnosti, i to uglavnom zbog održivosti medija i bezpoštedne trke za čitanošću”, pojašnjava Brkan.

Dodaje, kako su pojedini mediji u BiH prihvatili igru online prostora i u svoj biznis model ubacili elemente senzacionalizma i traganja za naslovima, a i tekstovima, koji u najboljem slučaju igraju po granici korektnosti čak i u vrijeme pandemije COVID-19 virusa.

“Na kraju, zbog različitih interesa finansijske, političke i druge prirode, mediji upadaju u zamku autocenzure i kreiranja dezinformacija koje odgovaraju nekome ili nečemu. Ako na ovo dodamo pandemiju i bukvalno poplavu dezinformacija iz svih mogućih izvora, lako je vidjeti zašto je građanima skoro pa nemoguća misija ne podleći svemu tome i konstantno biti pod uticajem dezinformacija.”

Dr. Zarfa Hrnjić Kuduzović, profesorica na Odsijeku za žurnalistiku na Filozofskom fakultetu Univerziteta Tuzla mišljenja je da, kada se govori na ovu temu, najprije treba ukazati na razliku između medija kao proizvođača informacija – kao što su informativni web portali, televizije, štampa, radio – i društvenih mreža kao platformi koje služe za prenošenje i dijeljenje sadržaja.

“Iako se i medijima dešava da prenesu lažnu informaciju, najplodnije tlo za njihovo širenje su, ipak, društvene mreže. Daleko najviše dezinformacija nalazi se na Facebooku i na anonimnim web portalima. To je bitno reći zato što, nažalost, većina građana ne obraća pažnju na izvor informacije previđajući činjenicu da iza mnogih od njih ne stoje ni mediji ni novinari. To nanosi ogromnu štetu novinarstvu i profesionalnim medijima”, pojašnjava profesorica Hrnjić Kuduzović.

Bez obzira na uređivačku politiku i pristrasnost nekih medija u BiH, kaže, većina ih provjerava informacije da ne bi objavili netačne, namjerno lažne sadržaje kreirane radi obmanjivanja građana. Nasuprot njima, ističe profesorica Hrnjić Kuduzović, stoje razni anonimni portali koji svjesno proizvode ili prenose različite vrste dezinformacija – od onih suptilnijih u kojima su činjenice izmanipulisane ili predstavljene u pogrešnom kontekstu do onih potpuno izmišljenih.

“Anonimnim portalima za koje se ne zna ni ko su im vlasnici, niti readakcija, a u pravilu ni nemaju ni jednog zaposlenog novinara, nije cilj informisati građane nego „uloviti“ što veći broj klikova. Lažne informacije se, što su dokazale i naučne studije, šire brže od istinitih. To možemo objasniti neobičnošću pojava na koje se odnose. Ono što je nevjerovatnije, uzbudljivije, šokantnije, često i bizarnije privlači više pažnje od onog očekivanog. Zašto ljudi nasjedaju na takve informacije? Mnoge od njih predstavljene su tako da izgledaju vrlo slično „pravim“, odnosno profesionalnim vijestima: imaju naslove, stil pisanja imitira novinarski, pozivaju se na autoritete…, a usto mnogi korisnici interneta čitaju samo naslove.

Ključna je provjera izvora i tačnosti

Dodaje kako su lažne informacije globalni problem i nisu specifikum samo BiH, te ističe da građani jugoistočne Evrope češće „nasijedaju“ na njih zbog niskog povjerenja u medije, kao i u institucije, zvaničnike i stručnjake što doprinosi popularnosti alternativnih izvora informacija, nekonvencionalnih znanja i kvazistručnjaka.

Ismail Ćidić, student političkih nauka na univerzitetu Duke u SAD-u, tokom 2018. godine objavio je istraživanje koje je radio sa Harunom Karčićem. Tema istraživanja bila je “Lažne vijesti, društvene mreže i botovi”, a u Zaključku istraživanja se navodi da su lažne vijesti ozbiljan problem koji zahtjeva pažljiv i delikatan pristup, kao i kritično razmišljanje prilikom čitanja vijesti, naročito onih koje se odnose na osjetljiva državna pitanja poput međudržavnih odnosa, oružanih sukoba, međuetničkih odnosa i religije.

“U kontekstu Bosne i Hercegovine, ne treba da nas čudi to što lažne vijesti dominiraju u javnom i medijskom prostoru. Ogromne podjele u društvu, posebno one političke, izostanak navike čitanja i usavršavanja, a samim time i razvijanju kritičkog mišljenja kod naše populacije – sve to formira idealne uslove za razvoj i promociju lažnih vijesti. Nažalost, mnogi mediji iskorištavaju ovu situaciju i preuzimaju fake news kao svoj vrlo profitabilni biznis-model”, pojašnjava Ćidić.

Dodaje kako se protiv ovog fenomena građani mogu boriti jedino na način da provjeravaju izvore informacija, što bi trebao uvijek biti prvi korak u procesu prepoznavanja lažnih vijesti.

“Nepoznati mediji s čudnim imenima, nepotpisani članci, članci bez izvora su neke od naznaka da se radi o lažnim vijestima. Veći problem od lažnih web portala su Facebook stranice, kao i Facebook i Twitter botovi. Sadržaj na društvenim mrežama je puno opasniji jer se brzo širi, a korisnici nemaju tendenciju provjeravanja izvora. Zato kada primijetimo ovakav sadržaj, tu stranicu/profil treba prijaviti, a prijatelje koji su eventualno podijelili taj sadržaj upozoriti o čemu se radi. Neko mora prekinuti taj lanac”, kaže Ćidić.

On također preporučuje web stranicu Raskrinkavanje.ba gdje, kaže, odlična grupa mladih ljudi prati sadržaje kako na web portalima, tako i na društvenim mrežama, analizira ih i na kraju upozorava čitaoce o lažnim vijestima.

Iz ove platforme ističu kako sve ono što je objavljeno od strane medija za koji ili nismo čuli ili znamo da ne objavljuje uvijek istinite informacije, treba da provjerimo i vidimo da li ta objava postoji i u drugim izvorima. Pa čak i ako se radi o mediju kojem vjerujemo, provjeriti da li je to njihova originalna informacija ili su prenijeli sa drugog medija.

“Ako ne postoje navedeni i imenovani izvori u medijskom izvještaju, kao i linkovi na informacije koje su korištene, svaku informaciju uzeti sa sumnjom i provjeriti dodatno. I možda najvažnije od svega, ako je u medijskom izvještaju nešto sa čim se slažemo na prvu kada ga pročitamo, tek onda trebamo provjeriti informaciju, jer je često to oko čega se slažemo sa izvještajem, tu upravo radi toga da bi se svidjelo. I ako je sve od toga još uvijek nedovoljno, svi se mogu uvijek javiti redakciji Raskrinkavanja sa upitom za provjeru tačnosti nekog medijskog izvještaja”, pojašnjava Darko Brkan.

Izbjegavati senzacionalne naslove

Profesorica Hrnjić Kuduzović dodaje kako je – neke lažne informacije koje su rezultat suptilnog kombinovanja činjenica uz nadogradnju izmišljenog podatka ili tvrdnje ili onih koje se temelje na činjenicama, ali im je iskrivljen kontekst – teško identifikovati, te da je lakše prepoznati one koje su potpuno ili većim dijelom izmišljene.

“Treba obratiti pažnju na URL, je li stranica na poznatoj domeni npr. ba., org., edu ili nekoj nepoznatoj domeni? Kakva je reputacija te stranice? Je li inače objavljuje vjerodostojne vijesti, npr. aljazeerabalkans.net; federalna.ba; ili su već objavljivali problematične sadržaje, npr. alo.rs; originalno.org. Ima li stranica impresum? Je li naslov senzacionalistički npr. s pridjevima Šokantno; Nećete vjerovati kad vidite šta je uradila…; Ova namirnica vas može ubiti… Ko je autor članka? Koji izvori su navedeni u članku? Spominju li se konkretni sagovornici i dokumenti ili samo piše da prenosi neki medij. Sadrži li tekst dosta gramatičkih grešaka? Koliko je stil pisanja teksta kvalitetan i profesionalan? Provjeriti datum događaja! Lažne vijesti često „recikliraju“ događaje i izjave stare nekoliko godina. Jesu li tu informaciju objavili i ugledni mediji? Piše li da je tekst satiričnog karaktera?”

Po većini navedenih indikatora, pojašnjava dalje profesorica Hrnjić Kuduzović, mogu se prepoznati i lažne stranice uz još neke npr. naziv stranice sličan, ali ne i isti kao kod nekog poznatog medija; često minjenjanje naziva stranice; nepostojanje impresuma; nepostojanje kontakt podataka; postoji li administrator ili se objavljuju svi komentari bez obzira na govor mržnje, uvredljive i druge neprimjerene sadržaje…

“Botovi se mogu prepoznati i po jednakim intervalima između objava npr. objave s nekog profila svakih 18 minuta ili sličan intenzitet aktivnosti bez obzira na doba – dan, noć…”

Darko Brkan ističe kako fenomen “fake news” treba shvatiti kao dugotrajnu borbu u koju mora biti uključeno jako puno dijelova društva, te da svako od građana pojedinačno mora da postane iskusan u prepoznavanju potencijalnih dezinformacija, provjeri činjenica i traženju drugih izvora, kao i u odgovornom korištenju društvenih mreža.

Pandemija razotkrila pravo lice fake newsa

“Upravo pandemija je pokazala kako su glavni prenosioci dezinformacija upravo građani koji su zbunjeni ogromnom količinom informacija upitnog kredibiliteta. Zatim moramo raditi na jačanju medijske pismenosti, posebno mladih, koji u nedostatku kredibilnosti medija, sve više nemaju uopšte želju da budu informisani. Na kraju, mediji moraju prepoznati ovo kao problem, a ne kao priliku za zaradu i vlastitim primjerom krenuti u borbu protiv dezinformacija. Medij koji prvi prepozna da vlastitim primjerom kredibilnosti mora učestvovati u ovome će sigurno imati dugoročnu korist”, ističe Brkan

Otkriva da je ovih dana Facebook sa Raskrinkavanjem pokrenuo program provjere činjenica u BiH što predstavlja korak naprijed u trenutku kada smo usred svjetske pandemije gdje se zbog pogrešnog informisanja mogu izgubiti i gube životi, ali i u vrijeme kada nam se bliže izbori od kojih zavisi budućnost svih nas.

Pojedinac se ne može nikako izboriti s lažnim informacijama niti botovima, ističe profesorica Hrnjić Kuduzović, te sugeriše da se u akciju suzbijanja dezinformacija i njihovih pogubnih posljedica moraju uključiti državne institucije, obrazovne ustanove, mediji i novinarska udruženja.

“Novinari i medijski zaposlenici trebaju pažljivije provjeravati informacije. Držati se i dalje pravila „provjeri, pa objavi“ a ne „objavi, pa provjeri“; više obraćati pažnju na izvore i dokaze. Regulatori medija trebaju uvesti obaveznu registraciju svih online medija radi transparentnije vlasničke strukture, veće odgovornosti tih medija i identifikovanja vlasnika i autora koji šire laži, uvrede, klevete, prijetnje… Obrazovne ustanove i OCD trebaju razvijati medijsku i informacijsku pismenost građana. Građani treba da u informisanju daju prednost kredibilnim i provjerenim medijima umjesto blogerima, vlogerima, influenserima, obratiti pažnju na izvor informacije i obratiti pažnju na to ko je autor informacije.”

Na kraju dodaje da bi na globalnom nivou u suzbijanju dezinformacija puno mogli uraditi Facebook i druge društvene mreže koje ih najviše i šire, ali pojašnjava kako to zasad nije realno očekivati jer ove kompanije nisu zaintresovane za kvalitet informacija nego za njihov što obilniji protok jer od toga profitiraju.

(Fahrudin Vojić, Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!

Karikatura nedelje
STUPS: Razbibriga
Pretraga arhive
Pretraga po datumu
Pretraga po kategorijama
Google Pretraga