LARRY BEINHART: SAD je stigao do prekretnice

Oni za koje se govorilo da su heroji – ne samo na Jugu, u West Pointu i u srednjim školama – prepoznati su kao izdajnici

29. jun 2020

Mijenjanje imena vojnih baza koje su se zvale po konfederacijskim generalima je revolucija u američkom razmišljanju.

Čini se to kao mala stvar. Čak trivijalna. Nije tako.

Kliše je da historiju pišu pobjednici.

Posebnost Građanskog rata u SAD-u je ta da je Sjever pobijedio u ratu, ali je Jug pisao mitove.

Priča Građanskog rata na kojoj su odrasli svi Amerikanci je o herojskom Jugu.

Sigurno je da je Građanski rat okončao ropstvo i Lincoln je oslobodio robove i to su dobre stvari koje treba slaviti.

Nekako su faktori okolnosti – kao to da se Jug borio za ostanak ropstva, da je ropstvo užasna stvar i samim tim borba za njegov opstanak je užasna stvar – nestali.

Tri generala

Vojnici konfederacije su prikazivani kao idealisti. Oni su bili patriote u njihovim državama i područjima, jer su se borili za svoj način života. To se četverostruko odnosi na generale.

Tri najpoznatija su Robert E Lee, JEB Stuart i Stonewall Jackson.

Magazin Smithsonian Magazine, koji je citirao knjigu Roya Blounta, opisuje Leeja kao „uzor muškosti“ i kao „jednog od najvećih vojnih komandanata u historiji“.

Prema History.com (svakodnevnom licu kanala History), Stuart je bio „zanosna figura poznata po upadljivom načinu odijevanja i hrabrim taktikama“, zajedno sa „privlačnom ličnosti i neiscrpnom energijom“.

Za Jacksona na Wikipediji piše kako se „vojni historičari prema Jacksonu odnose kao prema jednom od najspretnijem taktičkom komandantu u američkoj historiji“. Kosa i podebljana slova dodatno ističu ironiju navedenoga.

Sva trojica su završili West Point. Bili su svi obrazovani, imali karijere i bili poznati u Sjedinjenim Državama. Svi su služili američku vojsku. Potom su napustili SAD i poveli rat protiv njega kako bi napravili novu državu na njegovom mjestu gdje bi ropstvo opstalo. Ipak, prema njima se ne odnosi kao prema Benedictu Arnoldsu, kao prema izdajnicima svoje države. Smatraju se herojima. Američkim herojima.

Romantika iz filmova i serija

Ideja bijelih južnjačkih „pobunjenika“ je postala pozitivna i ona prožima popularnu kulturu.

„Prohujalo s vihorom“ se opisuje kao priča o „zemlji kavalira i polja pamuka… gdje se galantnost oprostilo sa svijetom“. Film pokazuje kako su robovi sretni svojom sudbinom i odani svojim „vlasnicima“. Film se gleda sa divljenjem – na šestom je mjestu 100 najboljih filmova Američkog filmskog instituta – i entuzijazmom – ovo je film sa najvećim prihodom u historiji (korigirano zbog inflacije) – i podražavanjem 80 godina.

„Rođenje nacije“ slavi jačanje KKK-a kao potrebe, prikazuje članove nasilne rasističke nacije kao heroje koji se bore protiv brutalnih crnih silovatelja. Šest godina i 147 epizoda serije „Dukes of Hazzard“ pokazuje dobre-stare južnjačke momke – pobunjenike! – kako pobjeđuju šerifa u svom automobilu koji je dobio ime po njihovom omiljenom heroju Juga, Generalu Leeju.

Ovi mitovi su važni jer pokazuju suštinu nefunkcionalnosti američke demokratije koja je došla u novu i napadnu kriznu tačku radom Donalda Trumpa. Oni su osnova savremene Republikanske stranke – ujedno i političara i glasača koji nepokolebljivo žele biti takvi.

Ovi mitovi su nastali jer su maske bile neophodne u borbi za očuvanje ropstva. Tako ih je nastalo mnogo: Državna Prava protiv Velike Federalne Vlade; Sloboda protiv Federalne Prinude (no prinudom su dati sloboda robovima i prava radnicima; Yeoman farmeri Farmers (mali farmeri koji nisu imali robove) protiv Industrijalizma; Kršćanstvo protiv Sekularista i onih koji nisu baš kršćani; Ruralno protiv Urbanog; Vjera protiv Materijalnog (Nauke); Tradicija protiv Modernoga i tako dalje.

Maske koje se ne mogu ukloniti

Maske su davane sa velikim entuzijazmom. One su nastale najboljim emocionalnim i logičkim argumentima onih koji su se zalagali za njih. Apsolutni cinizam – svjesno zalažući se za ove vrijednosti a da se ne vjeruje u njih, kao za opstanak ropstva bez priznanja da postoji – bio je vjerovatno pristojno rijedak. Češće se dešavalo da su ljudi koji su pravili i koji su nosili maske vjerovali da one prikazuju prave probleme.

Oni su trajali 200 godina. Njihove riječi su toliko često i jako ponavljali bukvalno svaki republikanski senator i kongresmen kao da su ta stara lažna lica postavljena na njihovim glavama šarafima, maticama i superljepilom, pa ih ne mogu skinuti sve i da to žele.

Sve do sada. Oni za koje se govorilo da su heroji – ne samo na Jugu, u West Pointu i u našim srednjim školama – sada su prepoznati kao izdajnici. To je šokantno jednako koliko je istinito. Odjednom je postalo i nepobitno, kao i neizbješno, da su se borili za ropstvo.

Došli smo do tačke prekretnice. To je dijelom jer je Trump najgore iz naše političke prirode doveo do apsurdnog nivoa. To je dijelom što je COVID-19 razorio mit da nam ne treba Vlada i pokazao nam kako nestručno upravljanje ubija ljude. To je dijelom jer svi imamo kamere i one razotkrivaju policijsku stranu države. Ovo treće, naravno, proizilazi direktno iz zaostavštine ropstva i rasizma u kojem živi.

No, zapravo obaranje statua, mijenjanje imena baza i glasno izjavljivanje kako su „heroji“ Juga zapravo izdajice koji su se borili za opstanak ropstva pokazuju koliko je duboka i obimna ova promjena.

(Al Jazeera, Foto: Pixabay)

Podelite ovu stranicu!

Karikatura nedelje
STUPS: Pronađi razliku
Pretraga arhive
Pretraga po datumu
Pretraga po kategorijama
Google Pretraga