IVANA MARKOVIĆ: Pravi heroji su žrtve

Gradonačelnica Supetra kaže da interes za njenu reakciju na napad na Braču proizlazi iz toga što su osude iz vrha vlasti preblage

14. juna 2019

Ivana Marković, gradonačelnica Supetra na otoku Braču, u rekordnom je roku na Facebooku reagirala na napad na mlade sezonske radnike u blizini prostorija navijačke skupine Torcida Brač uz povike „Di su Srbi?“, a od kojih su neki hrvatski građani srpske nacionalnosti, te izmamila simpatije i odobravanje velikog dijela hrvatske i šire javnosti brzom reakcijom i oštrom osudom incidenta, najavivši pritom da Grad zbog toga uskraćuje donacije i drugu pomoć održavanju sportske manifestacije Torcida kup, nakon koje se napad dogodio.

Mnogi napad povezuju s pripadnicima Torcide, navijačke skupine Hajduka iz Splita, što je Torcida Brač ocijenila nedopustivim kolektiviziranjem krivnje.

Ivani Marković ovo nije prvi put da je uzburkala javnost u regiji beskompromisnim istupom – prvi se put to dogodilo prije nekoliko mjeseci, kada se društvenim mrežama počela širiti njezina ranija objava na Facebooku u kojoj je odbila donaciju Počasnom blajburškom vodu.

Gradonačelnica Supetra za Al Jazeeru govori o problemu nacionalističkih ispada i politika koje su uzele maha u Hrvatskoj proteklih godina, što misli o reakcijama i odgovornosti državnih vlasti u tome, ali i o tome zašto su joj neobične reakcije na koje nailaze ovakvi njezini istupi.

Odmah ste reagirali na vijest o napadu. Kakvu ste poruku htjeli poslati?
-Ja sam reagirala ljudski, kako bi bilo koja normalna osoba reagirala u toj situaciji. Napad se desio u Gradu Supetru, koji je miran, tolerantan grad, i to nas je sve ostavilo zatečenima, tako da ni sekundu nisam dvojila kakva bi moja reakcija trebala biti. Budući da sam prije nekoliko dana potpisala sredstva za donaciju Torcida kupu, smatrala sam da nije primjereno da kao Grad financiramo jedan takav događaj koji je rezultirao ovim stravičnim napadom. Moja reakcija je bila jedna normalna reakcija, kako mislim da bi svaka osoba koja bi se našla u mojoj poziciji, kao odgovorne osobe za grad ili bilo koju javnu instituciju, trebala reagirati.

Kakvim ocjenjujete reakcije s viših razina vlasti? Osude su stigle, no jesu li te reakcije, po Vašem mišljenju, dovoljne i onakve kakve bi trebale biti?
-Meni se čini da su sve te osude koje dolaze od onih najviših razina i institucija sve preblage i umotane u nekakav celofan jer kako drugačije onda objasniti interes za moju reakciju i moje izjave, izjave naših vatrogasaca i svih ljudi koji su reagirali na ovakav način? Mislim da tu nema nikakvog prostora za kalkuliranje, da se jednostavno ovo trebalo osuditi na najoštriji način. Mislim da smo svi mi koji obavljamo javne dužnosti u obvezi reagirati na takav način, a pogotovo dužnosnici na najvišim razinama.

Kada se uzme u obzir što u Dalmaciji znače Torcida i Hajduk, moglo bi se reći da ste donijeli neke hrabre odluke. Kakve su reakcije sugrađana i šire javnosti, imate li neugodnosti?
-Iskreno rečeno, u tom trenutku mene apsolutno nije interesiralo, niti sam sekundu razmišljala jesu li napadači iz Torcide ili bilo koje udruge. Ne znam što da su bili, mislim da bih postupila isto jer, prije svega, za mene su to bili huligani, koji su imali snage na takav način ne samo napasti tu djecu nego ih dočekati i obračunati se s njima samo zato što su drugačiji, što, ne znam, pričaju drugačije, izgledaju drugačije. Tu jednostavno nema mjesta ni za kakve druge reakcije. Što se mene tiče, ono što mi je bilo drago jest da nijedan od napadača nije iz Supetra.

Reakcija sugrađana bila je stvarno odlična. Mislim da su reakcije naših sugrađana, prije svega, na očitovanje Torcide, da im je žao što je izostala osuda, pod broj jedan. Potpora je došla odavsud i, što se tiče našeg grada, tu smo svi jedinstveni u stavu. Naravno da nam je teško što se to desilo u našem gradu, na početku sezone i moji istupi koji su bili taj dan u javnosti bili su prije svega da dam do znanja da mi napad osuđujemo i da Supetar i njegovi građani jednostavno nismo takvi, da je naš grad tolerantan i otvoren.

Kada smo dogovarali intervju, rekli ste da Vas čudi tretman Vašeg postupka u medijima i javnosti. O kakvom je dojmu riječ?
-Tu nikakvih kalkulacija nije bilo – nakon što se napad desio, ja sam reagirala ljudski i uopće ne znam na neki način što je to toliko senzacionalno u mojoj reakciji. Jednostavno sam takva i na nepravdu reagiram na takav način i mislim da sve javne osobe koje su odgovorne za obavljanje nekih dužnosti, koje su istaknute u javnom životu, moraju bez suzdržavanja, kalkuliranja i uvijanja osuditi ovakve stvari i onda to ne bi bila senzacija.

Nacionalistički ispadi eskalirali su u Hrvatskoj posljednjih godina, od grafita po zidovima,do verbalnih, ali i fizičkih ispada i napada, poput napada na vaterpoliste Crvene zvezde u Splitu, primjerice. Što se, po Vašem mišljenju, događa u dijelu većinskog naroda i hrvatskoj politici da do toga dolazi, koji su uzroci?
-Država je prva koja treba reagirati i koja treba identificirati počinitelje i primjereno ih kazniti. Mislim da i vladajuća većina – znači, u jednom dijelu i politika – snosi veliku odgovornost, prije svega zato što ne daje jasne poruke da osuđuje takav vid nasilja. A to smo vidjeli i na ovom mom primjeru – kada jedna takva reakcija dobije toliko prostora – koliki je u biti izostanak, hajdemo reći, strogih reakcija od političara.

Uvijek kad se govori o takvim i sličnim društvenim negativnostima, kritičari spominju odgovornost države, odnosno središnjih državnih vlasti. No, što mogu učiniti lokalni čelnici u vezi s tim pitanjima? Kolika je njihova odgovornost i u čemu?
-Drago mi je što ste me to pitali budući da mi unutar naše lokalne sredine, od institucija, vrtića, škole, vatrogasaca, komunalnih društva, raznih udruga, pa, na kraju, i roditelja, provodimo naš projekt ‘Sritna dica, sritan grad’. Zaista radimo puno toga da se djeca uče brojnim stvarima, od vrtića, pa sve do odlaska na fakultet, bilo da su to teme o razvrstavanju otpada, borbi protiv nasilja, diskriminacije, uvažavanju različitosti… Kroz naš program imamo i razne odluke, bilo to da se djeca koja ostvaruju najbolje rezultate stimuliraju nekim novčanim nagradama, pohvalama i slično, edukativna putovanja i slično. Bilo nam je svima krivo što se to desilo baš u jednom gradu koji razvija vlastiti program rada s djecom, gdje je uključena šira javnost.

Moja je obveza bila da svojim porukama na neki način dam do znanja da je Grad Supetar tolerantan grad, otvoren grad i grad koji u svakom trenutku prima ljude. Na kraju krajeva, mi smo i turistička sredina, svi tamo živimo od turizma i radnici koji dolaze iz svih dijelova Hrvatske i iz bilo koje države uvijek su kod nas dobrodošli. A za mene kao osobu, prije svega. najveći heroji cijele ove priče upravo su tri mladića i djevojka koji su došli raditi u naš grad i naš Supetranin, njihove reakcije i odluka da će ostati i dalje i raditi za ljeto. Znači, nisu napustili ugostitelja kome su obećali da će odraditi sezonu, nisu ga ostavili na cjedilu. Po meni je to najbolji iskaz domoljublja, a sve drugo su samo izlike za nasilje i divljaštvo.

Treba li stvar malo više dolaziti i odozdo? Vi ste primjer lokalnog čelnika koji reagira na takve stvari u svojoj sredini.
-Ako će moja reakcija napraviti neku pozitivnu promjenu nakon svega, meni će biti drago.

U široj javnosti u Hrvatskoj i regiji sada ste već drugi put u kratko vrijeme izazvali veliku pozornost svojim istupima. Prvi put bila je riječ o odbijenici za donaciju Počasnom blajburškom vodu. Možete li detaljnije objasniti svoj stav u vezi s komemoracijom u Bleiburgu, ali i oživljavanja simbola, stavova i „duhova“ ideologije iz Drugog svjetskog rata u dijelu javnosti i politike, koji su kompromitirali hrvatsku ulogu u tom povijesnom razdoblju, a kompromitiraju je opet i danas?
-Prije svega, Grad Supetar prvenstveno financira manifestacije, događanja, udruge i slično koje su iz Grada Supetra ili s područja Brača. Vrlo rijetko financiramo neke događaje van otoka. Reagirala sam tako jer je dopis došao prvi put, pa sam ga ignorirala, a nakon drugog puta htjela sam jednostavno napisati da mi to više ne šalju, da nemam namjeru to financirati. Nažalost, posljednjih godina pojavljuje se revizionizam i to me u biti na neki način ponukalo. Jednostavno, čitamo svaki dan na portalima – novi grafiti, nove oznake, zastave i slične stvari, izvikivanje nekih parola, koje, po meni, pripadaju nekom davnom, završenom, mračnom vremenu – to me na neki način natjeralo da napišem to pismo.

Do pretprošle godine taj događaj koji se tamo dešavao, po meni, nije bila komemoracija i odavanje počasti žrtvama već jednostavno poligon za veličanje nekih propalih sustava, izricanje fašističkih i ustaških obilježja i znakova. I, evo, na to je reagirala i država Austrija, uvela neka svoja ograničenja i vidjeli smo ove godine kako se sve to skupa održalo, bez tih ekscesa, tako da mislim da se sve može dovesti u red ako se hoće i ako su jasni zakoni, a prije svega ako je jasan stav svake države i ako se svaka država jasno odredi prema svojoj prošlosti.

Torcida se treba zapitati

Iz Torcide Brač zamjerili su izjave „lokalnih političara“. Kažu da je riječ o kolektiviziranju krivnje i da ih se blati, no osude su izostale. Kako komentirate te reakcije?
-Mislim da se Torcida Brač treba zapitati kako se ovo na kraju ispostavilo budući da je jedan od sudionika ovog napada već bio sudionik nekih ranijih napada, tako da treba postaviti pitanje zašto takvi nasilnici, za koje se zna da su skloni takvim ekscesima i koji su već bili na neki način pritvoreni ili identificirani da su sudjelovali u sličnim napadima, zašto Torcida to ne riješi unutar svojih redova i te ljude jednostavno udalji iz udruge jer na taj način, evo, stvara lošu sliku o svemu lijepome što Torcida i Hajduk nose sa sobom.

‘Djeca odlaze, a mi se uvijek vraćamo na isto’

Kako objasniti i tumačiti da ideje i ideologije iz prošlosti, iz doba Nezavisne Države Hrvatske, koje su već skupo koštale Hrvatsku, ponovno eskaliraju toliko duboko u 21. stoljeću?
-Ne znam što da kažem. Meni nije normalno da se mi u 2019. bavimo tim temama, koje su trebale biti daleko od nas. Naša djeca se sele iz Hrvatske, odlaze. Svi pričamo kako se Hrvatska raseljava, samo se uvijek vraćamo na isto. Samo želim reći da to nije tema kojom se mi u Gradu bavimo. Mi smo, prije svega, fokusirani na budućnost našeg grada, što se i vidi po dobrim pokazateljima koje smo ostvarili prošle godine. Grad Supetar je u prošloj godini bio prvi grad po rastu broja zaposlenih uopće u Hrvatskoj, a iako je grad na otoku, bilježi konstantan porast stanovnika. Znači, okrenuti smo budućnosti, s jasnim stavovima prema tome koja je naša prošlost.

(Tomislav Šoštarić, Al Jazeera / Foto: screenshot N1)

Podelite ovu stranicu!

Karikatura nedelje
STUPS: Potop
Pretraga arhive
Pretraga po datumu
Pretraga po kategorijama
Google Pretraga