DRAGAN BURSAĆ: Kad voliš Kosovo onda si patriota, kad voliš Vojvodinu onda si separatista

Tako bliska, a tako strana ovom Beogradu i ovoj Srbiji

05. apr 2021

Čovjek koji voli Vojvodinu, onakva kakva jeste, Vojvodinu svih njenih ljudi, postaje ekstremno brzo endemična vrsta na svom kućnom pragu. Nešto poput Crnogorca u Crnoj Gori. Vojvođanin koji za sebe kaže da je Vojvođanin, jednako kao Crnogorac u matičnoj zemlji, postaje problem za Srbiju, jer se ne kiti nekakvim srpstvom.

Banana Novi Sad

Ima ta jedna skaska, a istinita je kad su u Subotici, nećete vjerovati, promijenili međunarodno ime deserta, daleke 1991. Dakle, prije tačno 30 godina. Za one koji ne znaju, Banana split se u tom zlom Slobinom i Kertesovom dobu zvala Banana Novi Sad, jer su jogurt-vlastodršci mislili da je ono “split” zapravo ime mrskog dalmatinskog grada.

Naravno, od Banane Novi Sad, ostala je tek crnohumorna sramota-anegdota, koju bi i današnja vlast da zaboravi. Nego, da se ne lažemo uvijek su to isti ljubitelji Banane Novi Sadove tri decenije na vlasti uz maleni tajm aut.

E sad, jasno je da jedan kolač i par slastičarnica na sjeveru Vojvodine ne govore ništa o gastronomiji, ali kažu gotovo sve o semantici, semiotici i velikosrpskom nacionalizmu.

Eto ta Szabadka je suviše vonjala naherenom gedžovanskom nosu i na Mađarsku, ali i na sve te silne Bunjevce, Šokce i ostale “maskirane Hrvate”, koji šta rade čekaju da zabiju nož u leđa poštenoj srBskoj svevlasti i nabiju joj na nos ukusnu deliciju negdje sa splitske rive (sic!).

Otud Banana Novi Sad, jer paranoja, glupost i nacionalizam zajedno liježu.

Nego šta ćemo sa premisom – Ako voliš Kosovo, onda si patriota, a ako voliš Vojvodinu onda si separatista?

Tvorba Ruskog u Srpski Krstur

Vratićemo se na ovo poslije još jednog događaja koji se desio sad, nema tome deset dana, kad je u Ruskom Krsturu, skinuta i zapaljena zastava Vojvodine. Nisu je palili ni Rusini, ni Slovaci, a ni Ukrajinci. Nisu ni Crnogorci, a bogme ni Hrvati.

To srpski nacionalisti pale zastavu u nikad dovoljno njihovoj, otvorenoj i (još uvijek) multietničkoj Vojvodini. Nije im dovoljno srBska i asocira ih na neku straobalnu pojavu koje se zove Sloboda, a koja u arhitektonici takvih mozgova ne može i ne smije da postoji. Kad je onomad ukinuta Banana split u Subotici, e vala i Ruski Krstur mora zapratiti palež srpskog sveta. Neka se tvori u Srpski Krstur, ne pitaju patriJote koliko zastava vojvođanskih treba zapaliti.

A sad na stvar:

Kosovo, najjeftinija srpska droga

Dakle, voliš Kosovo patriota si: Paaa, zapravo, ima logike. Instruisani nepismeni puk podražen od Vučićevog režima i stranačkih kerova kao “veće zlo od zla” naprosto živi jednu tužnu realnost – ne zna šta bi sa Kosovom! Ni hipotetički-antiherojski i metafizički u lazarevštini svete zemlje, niti bukvalno – ekonomski i fizički. Jer kad bi Aljbin Kurti u nekom svesrpskom magnovernju došao u Skupštinu Srbije, naklonio se Dačiću i rekao – evo vam Kosovo kao srbijanska pokrajina, dajte nam 1/3 budžeta koliko nam spada po Ustavu, jer to teritorijalno i brojčano zaslužujemo, Vučićevi gaulajteri, jasno vam je to, vješali bi o bandere “dogodineprizrenaše“. A samo da se zna, istorije radi – u onom mitskom bazenu mutljavine povijesne DNK i izmišljenih narativa jedna je istina – Kosovo nekoć Hrebeljanovićeva Raška zemlja, koja živi sa Albancima, ima veze sa Srbijom koliko i Banana Novi Sad sa desertom. Taman toliko.

I to Kosovo, međunarodno priznata zemlja, ubrizgano je u maštu nakaradnih ideologa i one svjetine nedavača istog, onih lizača kašika i troprstih fitnes tancača u antivakserskom kolu ispod opskurnog spomenika Stefanu Nemanji. Zato patriotizam, najjeftinija socijalna droga, koja ne košta ništa ili jako malo svevišnjeg dilera u Beogradu.

Sa druge strane Vojvodina je tako bliska, a tako strana ovom Beogradu i ovoj Srbiji. Vojvodina Subotice i onog Ruskog Krstura i onog narativa da je svaki Božić i Uskrs naš – jer smo svi mi građani Vojvodine i Srednje Evrope, taj narativ dovodi do povraćanja “poštenog srBskog domaćina“ odraslog na Slobi i ukotvljenog na Vučiću. Eto, to bode urokjive oči onih što pale zastavu Vojvodine – jer Vojvodina mora biti neka opustošena ravnica, a ne multikulturalna srednjoevropska pokrajina. Ko ne misli tako, autonomaš je. Na stranu, sad što je biti autonomaš najprirodnije osjećanje ljudi jedne autonomne pokrajine. Jebo autonomaša ako nije srpski i ako ne pravi po Plitivicama barikade, duma srpski svet.

Čovjek koji voli Vojvodinu, onakva kakava jeste, Vojvodinu svih njenih ljudi, postaje lagano, lažem, ekstremno brzo endemična vrsta na svom kućnom pragu. Nešto poput Crnogorca u Crnoj Gori. Vojvođanin koji za sebe kaže da je Vojvođanin, jednako kao Crnogorac u matičnoj zemlji, postaje problem za Srbiju, jer se ne kiti nekakvim srpstvom.

Ali reći ću vam jednu stvar, ekonomski i politički sunovrat Srbije je toliki i takav da će se ubrzo hvatati za glavu svi oni koji su opljačkali Vojvodinu, od žitnice napravili kombinaciju urije, četničkog gumna i zoološkog vrta i propalih fabrika.

Pa nismo daleko od fraze – Dogodine u Subotici, koja će nakon Knina i Prizrena, oslikati valjda završni pejsaž ruiniranog srpskog sveta. Ko je jeo Bananu Novi Sad, jasno mu je da ova ideologija i ovaj režim jedu sami sebe.

(Antena M)

Podelite ovu stranicu!

Karikatura nedelje
STUPS: Vakcinoslavija
Pretraga arhive
Pretraga po datumu
Pretraga po kategorijama
Google Pretraga