DRAGAN BURSAĆ: Bošnjaci, krivi što su živi – studija slučaja Dodik

Konvertit je to!

Priredio: Dragan Bursać
04. avg 2021

Dodik bez srama izgovara rečenicu:

“Ta njihova radost je iz jednog razloga i to je patološki i to samo konvertiti na taj način funkcionišu kakvi su muslimani, jer su oni konvertovali svoju vjeru ranije iz nekog vremena“. 

Neko će reći bitan je kontekst. A kontekst je odbijanje Dodikovo da prihvati Zakon o zabrani negiranja genocida, koji je nametnuo visoki predstavnik Valentin Incko i potkontekst je dolazak novog visokog predstavnika Kristijana Šmita u BiH. 

Međutim, ovdje se ponamanje radi o kontekstu i potkontekstu na nekakvom mikroplanu. Ovdje je riječ o suštinskom poimanju genocida, ovdje se radi o samom genocidu kao takvom. A Dodik, bolje nego iko objašnjava upravo ovom svojom rečenicom šta je genocid i kako je on nastao i kako se realizovao. 

Instant stvaranje Magnum Crimena

Dakle, Bošnjaci muslimani su “po rođenju konvertiti-konvertovali su vjeru svojih predaka”, tvrdi odlučno Dodik. Što znači, krivi što su živi i što postoje, kao univerzalna pretpostavka koju je koristila osovina Karadžić-Mladić prilikom izvršenja genocida. Isto misli i Dodik!

To nesvjesno probija Dodikove barijere, on govori kao “jedan od nas“, kao predstavnik naroda ispred kakve seoske zadruge, kao kakav pobunjenik dok određuje rasističko niževrijedno mjesto cijelog jednog naroda. A nacionalističkim bajkama upisano kolektivno nesvjesno govori da su Bošnjaci, tek “otpadak sprstva“, da su “pali od roda i poroda“, da su “kancer“ tog srpstva, da su “prodali vjeru za večeru“ i slične sramne urličuće parole koje tjeraju strah u kosti i tijela u smrt. I taj magnum crimen, ta ista pasha se nadvijala nad jevrejski, nad romski i u konačnici nad srpski narod u Drugom svjetkom ratu.

Rezultat?

Genocid. Holokaust. Porajmos.

Pa se Dodik, izbacujući svoju surovu neotesanost i nemilosrdnost na najprimitivniji način zapravo legitimiše kao propagator genocidnih politika, koje su dovele do pokušaja ništenja cijelog jednog naroda, sa velikim genocidnim finišom u Srebrenici. 

Rasizam kao preduslov za genocid

Onog trenuuta, kad Ratko Mladić dijeleći djeci čokolade govori da će doći do “osvete Turcima“, za boj na Kosovu, pokreće se paklena mašina sveuništenja, pokreću se i aktiviraju sve sure predrasude, svi ti prikriveni gorionici mržnje, uspavani u podsvijesti i onda pod silom oružja, logistike i puke fizičke supremacije “dešava se Srebrenica“. Naravski, ona se ne dešava, jer uključuje permanento, mehanicističko i sistematsko ubijanje ljudi, uključuje fabriku smrti na trenu, ali je ideološko gorivo pogonsko sadržano u gore pomenutoj rečenici Milorad Dodika i sve njene varijacije, knjiške i usmene, salonske i terenske, imaju jedan te isti zadatak – podgrijavanje tog plamenika zla, kojim se nacionalizam pretvara u rasizam, jer je uvjek lakše objasniti ništenje drugog i drugačijeg, a niževrijednog “većom razlikom“. A razlika između nekog Mirsada i Mirka na terenu, bezopasno je nedovoljna. Pa onda Mirsad mora biti ne samo Bošnjak, malo je, ne samo musliman, nedovoljno je, ne samo ratni neprijatelj, zanemarivo je jer je i Ivan bio neprijatelj ratni. Mirsad mora biti biće nešto niže od srpskog homosapiensa, a koje je “izdalo“ postulate tog homosapiensa, u njegovom lokalnom srbovanju. 

I taj rasizam se na terenu dizao do nevjerovatnih razmjera. Ljudi su poput zvijeri lovljeni, ljudi su doslovno namamljivani u zasjede, ljudi su sakupljani kao trske, kao snoplje po gudurama iznad Srebrenice, e da bi u konačnom strašnom sudu bez suda i presudi u par sekundi sve bilo sublimirano u smrtnu krivicu bez krivice, u krivicu bošnjačkih otaca i u smrt, kao jedinu pravednu kaznu za sve – od bebe u kolijevci do straca na štapu. 

Zato genocid!

Zato ultimativno ubijanje jednog naroda, zato mržnja viševjekovna, sputavana i kanalisana zakonima, a koja provaljuje kad god dolazi do napuknuća civilizovanih regula.

Otkud sad Švabe i SS-ovci? 

I ne treba zaboraviti da je narativ kojim se hrani zlo, a zlo uvijek mora biti spremno za nove genocide, stvara nakaradne lažne interpretacije. Evo vam najnovije u republikosrbijanskom svijetu: Visoki predstavnik Valentin Incko najednom, postaje ”Švabo“, okupator – a Dodik smišlja u hodu sramnu laž da mu je otac bio gestapovac. Iako koruški Slovenac, Valentin Senior Incko, slavista i aktivista, u najmanju ruku nema veze sa tim. U najmanju ruku!

Jer, lakše je mobilizirati narod na mržnju, ako mu se u koletivno nesvjesno uz slike SS-ovaca i gestapovaca postavljaju ličnosti žive poput Incka ili Šmita. O, itekako! Projektovana mržnja raste na kub. 

Zašto prije nismo saslušali Dodika

Očigledno, mnogi nisu dovoljno dobro slušali Dodika, kad je onomad govorio kako hodža araluče i kako je učenje ezana nesnošljivo “normalnom uhu“. Tada je vankontekstualno zapravo preskočen najvažniji kontekst, a to je rasizam kao pokretač genocida i istrebljenja. Sad ga čujemo svi – od nakane u riječima i u naslućivanju djela, ali i u reinterpretacijama kojima se doživljava svijet spreman za nove genocide. 

Bošnjaci, muslimani su konvertiti, i to genetski, i to patološki, spajaju se kockice u glavi svakom srpskom nacionalisti dok sluša Dodika i dok Pavlolvljevim refleksom biva nagrađen iz usta trbuhozborca laktaškog da je na pravom putu mržnje. A šta radimo, u konačnici sa konvertitima? Ako ih ne možemo protjerati, uništavamo ih. Kao žohare, kao bubašavabe, jer su odavno dehumanizovani. 


Počitajte i ove tekstove našeg Dragana Bursaća!


Samo, podsvijest je čudna igračaka, sa još čudnijim mehanizmima racionalizacije – zanimljivo je kako Dodik od svih pridjevnih analogija upotrebljava baš konvertitstvo. Mogao je reći neke druge laži, npr. muslimani su nepouzdani ili su prevrtljivi ili su lažljivi… sve su to termini, koji pripremaju rasizam na terenu. 

No ipak, ultimativni konvertit Milorad Dodik koji je od “daška svježeg vjetra na Blakanu“ iz usta Medlin Olbrajt na NATO tenkovima uzjahao vlast, pretvarajući se u konačnici u ruskog gubernijskog pijuna i moralnu sprdnju pominje ono što ga najviše svrbi – konvertitstvo i odašilje ga “onim tamo“. Projekcija.

Zna i Dodik, možda više od svih, da je upravo on najkrivlji za cjelokupnu kriznu situaciju svojim negiranjem genocida i tjeranjem drugih da ga negiraju, ali jednako tako zna i da mu ova situacija – haos i titrajući nemir – donose kakvu-takvu vlast i zadržavaju svu njegovu moć u malom, zaboravljenom kutku Balkana, koji se odaziva na ime Republika Srpska. 

Konvertit je to!

(Autonomija)

Podelite ovu stranicu!

Karikatura nedelje
STUPS: AVendžers
Pretraga arhive
Pretraga po datumu
Pretraga po kategorijama
Google Pretraga