Davos 2020: Može li nas kapitalizam još spasiti?

Na Svjetskom gospodarskom forumu ovoga tjedna sve će se vrtiti oko klime i ekologije. Od jednoga političko – moralističkog problema postaće ekonomski, jer tržišta kapitala se bude. Ako bude išlo dobro

21. jan 2020

Jasno je da je kapitalizam kriv. Već oko dva i pol stoljeća povećava se životni standard, raste stanovništvo svijeta, upotreba energije i količina za klimu štetnih emisija. Bez tržišnog gospodarstva i akumulacije kapitala, bez razvoja produktivnosti i težnje za dobitkom na sve većim dijelovima globusa planetarni gasni balon ne bi se vjerovatno zagrijao u toj mjeri kako je to trenutno.

Međutim: Kapitalizam je također i najveća nada u borbi protiv promjena klime.

U utorak počinje ovogodišnji Svjetski ekonomski forum (WEF) u Davosu. Greta Thunberg, Donald Trump i Angela Merkel će biti prisutni, usto nekoliko stotina vrhunskih menadžera, naučnika, međunarodne tehnokratske elite. U švajcarskim brdima radi se, kao i uvijek, o poboljšanju svijeta ako ne čak o njegovom spašavanju. Jedna diskusiona runda nosi naslov “How to survive the 21st century”. Jedno tako veliko pitanje da odgovori u stvari mogu samo razočarati.

Dvije stvari su u međuvremenu jasne: Niti individualno moralno ponašanje niti globalna politika ne mogu dovesti čovječanstvo u položaj da spasi svjetsku klimu. Mi ovdje imamo posla sa globalnom dilemom koja se teško može riješiti na tim putevima.

Međutim priroda problema se mijenja. A to je razvoj koji daje nadu.

Kapitalne prijetnje

Ne traže se više moral i altruizam nego težnja za dobitkom, predupređenje rizika i regulacija. Iz političko – moralnog problema postaje ekonomski. Tu su posebno mnogo kritikovana tržišta kapitala kojima će pripadati glavna uloga.

Larry Fink je ovih dana objavio „Pismo za izvršne direktore“. Šef najveće svjetske firme za upravljanje imovinom Blackrock čini to svake godine ali ovoga puta pismo je napisano u izrazito ozbiljnom tonu. „Preduzeća i zemlje koje se ne upravljaju niti potrebama svojih akcionara niti ustanovljavaju trajne rizike“, piše Fink, „sukobiće se vremenom sa rastućom skepsom tržišta“. Posljedice: „viši troškovi kapitala“.

Za tim stoje kapitalna prijetnja: Ko ignoriše izmjene klime i radi i dalje kao dosada taj će biti kažnjen od tržišta kapitala oduzimanjem potpore. Takva preduzeća teže dolaze do novca, za finansiranje investicija i preuzimanje moraju više platiti – osjetljiv konkurentski minus. Ko nasuprot tomu postaje bolji – u ekološkom i uopšte etičkom smislu – taj bi ubuduće mogao lakše doći do kapitala – i od „kreditora koji pripadaju najjačim po bonitetu i dugoročno orijentisanim“, kaže Fink.

Njegova riječ ima težinu. Blackrock upravlja sa oko sedam biliona dolara novca ulagača. Među ostalim Finkova firma ima učešće u skoro svim DAX koncernima.

Sada Blackrock zahtjeva od preduzeća u kojima ima udio da prezentiraju „rizik koji se odnose na klimu“. Osim toga oni trebaju iskalkulisati scenarij šta bi za svako preduzeće značilo ako bi se ustanovilo da se Pariski dogovor iz 2015. ipak treba održati: Koji uticaj bi to imalo na svaki poslovni model, ukoliko bi se trebale poduzeti mjere da bi se porast prosječne temperature u svijetu djelotvorno ograničio na dva stepena celzijusa? Koju vrstu predupređenja rizika preduzima svako preduzeće?

Time promjena klime postaje neposredno relevantna za renditu. Jer zagrijavanje zemlje i njene posljedice su već odavno realnost. Ovaj razvoj se više ne može zaustaviti, u najboljem slučaju može se ublažiti. Padavine i jaki vjetrovi, toplotni valovi i sušni periodi biće češći i silniji. Ekstremni vremenski događaji ugrožavaju imovinu: kuće, tvornice, saobraćajnice, cijele gradove i gospodarstva. Ne svuda na zemlji ali u dolazeće tri decenije biće pogođene sve više oblasti, kako je proračunao ovih dana McKinsey Global Institute u jednoj studiji.

Nasukane kuće na obali

Paralelno uz to raste pritisak da se za ispuštanje za klimu štetnih gasova uvedu više cijene a da se pojedine aktivnosti u potpunosti zabrane. Time se mijenja okruženje u kojem su preduzeće i investitori aktivni. Ne bilo kada, nego u bliskoj budućnosti. Finansijska tržišta time počinju buduće rizike da transformišu u sadašnjost.

Tako se finansijska branša boji “stranded assets”, nasukane imovine. Naprimjer termoelektrane na ugalj, koje u toku svoga životnog vijeka moraju zaustaviti pogon jer pri rastućim cijenama CO2 jednostavno nisu više konkurentne sa sve efikasnijim solarnim postrojenjima i postrojenjima za vjetrenu energiju, postaju bezvrijedne. Vlasnici moraju takve elektrane otpisati. To otvara rupe u bilansima. Banke i investiciona društva, koji su finansirala ova postrojenja, ostaju sa nenaplativim potraživanjima.

Ili: Zgrade u oblastima ugroženim poplavama i jakim vjetrovima (naprimjer: obala Floride) su pri progresivnoj promjeni klime ugrožene rapidnim smanjenjem vrijednosti. Pogođeni bi bili ne samo vlasnici nego i osiguravajuća društva i banke koje su ih finansirale koje ostaju sa bezvrijednim hipotekama. Ili: Energetski koncerni koji ulažu mnoge milijarde u otvaranje novih naftnih polja mogu time stvoriti imovinu koja će u budućnosti postati neekonomična. Koji ulagač će finansirati takve projekte?

Ozelenjavanje kapitalizma

Promjena klime ugrožava ne samo čovjeka i prirodu nego i finansijsku stabilnost: Preduzeća riskiraju platežnu nesposobnost, banke kolaps; raste opasnost sistemskih finansijskih kriza. Problematika klime time dolazi u srce kapitalizma. A to od sistema traži da mobiliše svoje odbrambene snage.

Investitori – vidi Blackrock – vrše pritisak. Regulatori finansijskog tržišta počinju kontrolisati rizik od klime koja su sakrivena u bilansima banaka i osiguranja i ograničavati ih; to čini neke poslove finansiranja neatraktivnim.

Šta dosada nedostaje su jedinstveni standardi za zeleno računovodstvo. Međutim, neće dugo trajati dok se ne utvrde zajednička prihvatljiva pravila za ekološko knjigovodstvo. Konačno mnogi učesnici imaju u tome vitalan poslovni interes: Vrhunski menadžeri koji hoće da ubjede investitore; Ulagači, koji se boje da će zbog klimatskih šteta ili visokih troškova energije ili emisije izgubiti novac; velike auditorske firme kojima se otvara novo poslovno polje; Narodne banke i druge regulatorne institucije koje žele da spriječe slijedeći kraš – ili onaj iza njega.

Sve ovo biće centralne teme u Davosu na pozornicama ili iza zastora. Na tome je kapitalizam dobar: prilagoditi se novim uslovima. Kad se promjene cijene i procjene rizika kapitalisti reaguju. Oni najrađe ulažu svoj novac tamo gdje je najsigurnija rendita. Promjena klime međutim stvara fundamentalnu nesigurnost. To je otrov za tržišta. Ona se počinju braniti.

(Henrik Müller / spiegel.de, Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović / tacno.net)

Podelite ovu stranicu!

Karikatura nedelje
STUPS: Lovac
Pretraga arhive
Pretraga po datumu
Pretraga po kategorijama
Google Pretraga