MILIVOJ BEŠLIN: Suverenitet Crne Gore prva žrtva montipajtonovske pseudo demokratizacije

"Udara se u osnove sekularizma, građanskog društva, antifašizma, ravnopravnosti svih vjera i nacija"

19. dec 2020

Oligarhijska vlast koja predstavlja samo interesne grupe nekoliko tajkuna i njihovih poslovnih partnera i crkvenih podržavalaca, svode Crnu Goru na tužni latinoamerički banana provizorijum. Toliko priželjkivani suverenitet je pao kao prva žrtva ove montipajtonovske pseudo demokratizacije, kaže u intervjuu Vikend novinama prof. dr Milivoj Bešlin, jedan od najistaknutijih mladih istoričara u Srbiji.

Bešlin se osvrće na dešavanja u Crnoj Gori, ocjenjujući da onaj segment novog režima koji je vezan uz nekadašnju vladajuću strukturu u Mitropoliji, “počinje opasni ideološki inženjering”.

“Otpor ovakvoj vlasti i ovoj vrsti majorizacije i pokušaja srpskog nacionalizma da pokori, prevrednuje, preinači Crnu Goru može biti samo stalni i nepokolebljivi otpor iz svih segmenata društva. Vi ćete, ako bi se društvo ućutalo i umirilo, vrlo brzo doći u poziciju kosovskih Albanaca posle nasilnog gušenja pokrajinske autonomije i uspostavljanja Miloševićevog aparthejda 1989. godine”, poručuje Bešlin.

Neposredno nakon parlamentarnih izbora izjavili ste da će naredni mjeseci u Crnoj Gori biti političko “kuvanje žabe”, te da će nova vlast, kako vrijeme bude odmicalo, revidirati sve temeljne stubove dosadašnje Crne Gore i njene orijentacije. Da li ste i danas istog uvjerenja?

BEŠLIN: Danas su stvari jasnije i možemo sa više sigurnosti reći da je ovo najčudnija vlada u regionu. Ako ste pažljivo gledali skupštinsku raspravu mogli ste zaključiti da nova vlada nikoga ne predstavlja, jer osim jednocifrenog broja poslanika, ostali su je kritikovali i ograđivali se od nje. Precizno govoreći, ovo je oligarhijski režim krupnog kapitala, moćnih vlasnika reketaškog tabloida i odmetnutih djelova SPC. Kažem odmetnutih, jer je riječ i poklonicima kulta pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića koji je, kao što tvrde crkveni izvori, izgradio unutar SPC svoj „corpus separatum”. E, dakle, to čudno društvo je uz pomoć nekoliko stranih ambasada formiralo svoju privatnu vladu, koja će reflektovati samo njihove, veoma parcijalne i po društvo krajnje štetne interese. „Jadna Maro, jadnih svatova”, rekla bi ona narodna…

Znači li da će ova vlada kratko trajati…

BEŠLIN: Ovo stanje nije ni naivno, ni bezopasno. Ne bi trebalo gajiti iluzije da će se lako i brzo okončati. Vlada koja od početka ima hroničan problem sa deficitom legitimiteta može dvostruko da šteti crnogorskom društvu. Prvo zbog toga što ona suštinski ne predstavlja gotovo nikoga, osim interesno-finansijske strukture koje sam pomenuo, usljed čega političku odgovornost za njen rad neće snositi niko, izuzev malene tajkunsko-tabloidne ispostave sa skromna četiri poslanika. Dakle, to građanima ubija vjeru u demokratski poredak. Oni koji su pobijedili su zakulisnim tajkunsko-diplomatskim manevrima odstranjeni iz vlasti: i najveća stranka DPS i druga po snazi koalicija DF. Poruka koja udara u same temelje demokratskog poretka izbori nemaju smisla, jer kako god ljudi glasali, vladaće uticajne interesne strukture iz sjenke i njihovi poslovni partneri iz dvije do tri ambasade. To je slično onoj situaciji kada je Medlin Olbrajt svoga miljenika Dodika 1996. dovela na vlast u manjem bosansko-hercegovačkom entitetu uz pomoć pet njegovih poslanika i duplo više američkih tenkova. Vidimo u kakvoj kriminalnoj kaljuzi, međunarodnoj izolaciji i na ivici novog sukoba se završava ta zlosrećna vladavina u Banjaluci.

Mislite da postoji deficit legitimiteta nove vlade?

BEŠLIN: Da, jer je obesmišljen čitav demokratski poredak, prevarena je izborna procedura, temeljno potkopana demokratija, ponižene institucije. I takva oligarhijska vlast koja predstavlja samo interese nekoliko tajkuna i njihovih poslovnih partnera i crkvenih podržavalaca, zaista, svode Crnu Goru na tužni latinoamerički bananaprovizorijum. Toliko priželjkivani suverenitet je pao kao prva žrtva ove montipajtonovske pseudo demokratizacije. Takav režim, po pravilu, nema drugog načina da se održi osim da koristi nasilje, brutalnu medijsku agresiju, da izbjegava demokratske standarde i silom nameće, oktroiše rješenja. Uz to, onaj segment novog režima koji je vezan uz nekadašnju vladajuću strukturu u SPC u Crnoj Gori, počinje jedan opasni ideološki inženjering i pokušaj nacionalne asimilacije i denacionalizacije, u prvom redu Crnogoraca.

Šta podrazumijeva taj inženjering?

BEŠLIN: Ideološki inženjering podrazumijeva negaciju crnogorske istorije, kulture, identiteta, državnosti, istorijskog trajanja, naposletku negiranje i samog postojanja crnogorske nacije. Dalje, riječ je o negaciji svega što su temelji savremene, moderne, zapadnjačke Crne Gore… Udara se u osnove sekularizma, građanskog društva, antifašizma, ravnopravnosti svih vjera i nacija. Uništava se jedna pluralna zajednica i jedno inkluzivno društvo od strane poklonika i pripadnika najmračnije ideologije u regionu, koja je već iskopala 130.000 grobnica na postjugoslovenskom prostoru tokom osvajačkih ratova 1990ih godina. Da nije tako, zar bi intelektualno insuficijentna četvororesorna, po sopstvenom priznanju, „četnikuša”, zauzimala ključne oblasti koji bi trebalo da pokrivaju sva identitetska obilježja.

Iako je novi premijer obećavao da neće biti revanšizma, smjene su svakodnevna pojava. Najavljuju se smjene po dubini, na što ćute sindikalci, NVO…

BEŠLIN: Jednovjerski i jednonacionalni revanšizam je na djelu, kao i pokušaj svojevrsnog institucionalnog etničkog čišćenja. Crnogorci i Bošnjaci su, koliko vidim, prvi na udaru. Doći će se i do Srba koji ne dijele velikosrpske i klerikalne svjetonazore. Zapanjujuće zvuče svakodnevne prijetnje novinarima i urednicima Javnog servisa. To se ranije, ipak, nije dešavalo. Način na koji je najavljeno donošenje novog zakona o vjerskim slobodama, a to jeste suštinski novi zakon, bez jednog jedinog dana javne rasprave, bez demokratske procedure, bez mišljenja Venecijanske komisije. Slušajte, to je hajdučki princip. Tokvil bi rekao, tiranija većine. Samo što ovo i nije većina, ovo se pretvara u teror i institucionalno nasilje jedne odmetnute grupe. Politikološki posmatrano ovo jeste jedna vrsta uzurpacije. Da ne pominjem najavu otpuštanja više hiljada ljudi u administraciji i donošenje skandaloznog zakona po kome se smanjuju godine iskustva za rukovodeće položaje u državnoj upravi. Jasno vam je šta se dešava kada nekompetentni preuzmu krvotok svake države javnu upravu. Srbiji se to desilo i posljedice su katastrofalne. A najgore tek slijedi. Istovremeno plaši i to olako izbacivanje parola, prevrtljiva i nedostojanstvena politika premijera: u Crnoj Gori priča se jedna priča, a u Briselu potpuno suprotna. Jedno se govori, drugo javno radi, a sasvim treće iza scene. Zapanjujuće izgleda profesionalna biografija novog šefa ANB-a. Jel to politika bez podjela? Da ne pominjem tajno i bezmalo zavjereničko zaduživanje za 750 miliona eura. Stalno mislim šta bi se dešavalo da je ovakve poteze vukla i tako skandalozne izjave davala prethodna vlada i njeni čelnici. Društvo bi proključalo.

Kako mislite da će reagovati crnogorsko društvo na ove procese…

BEŠLIN: Otpor ovakvoj vlasti i ovoj vrsti majorizacije i pokušaja sprskog nacionalizma da pokori, prevrednuje, preinači Crnu Goru može biti samo stalni i nepokolebljivi otpor iz svih segmenata društva. Vi ćete, ako bi se društvo ućutalo i umirilo, vrlo brzo doći u poziciju kosovskih Albanaca poslije nasilnog gušenja pokrajinske autonomije i uspostavljanja Miloševićevog aparthejda 1989. godine. Dakle, jedini otpor koji mora doći je iz društva, gradnjom mreže medija, nevladinih organizacija i svih onih institucija koje moraju reflektovati istinske demokratske i pluralističke vrijednosti moderne i antifašističke Crne Gore. Ako se zdravstvene okolnosti poprave, podsjećam i da je samo veliki broj ljudi u javnom prostoru politička činjenica koja može da promijeni odnose u društvu. Cio taj put neće biti ni lak ni kratak. Pritisci će biti veliki, ali solidarnost u otporu zarobljavanju koje je u toku mora biti široko i dosljedno. Podrška progresivnih struktura i pojedinaca iz regiona neće ni ovoga puta izostati.

U ranijem intervjuu za naš medij rekli ste da će situacija na zapadnom Balkanu zavisiti od rezultata izbora u SAD. Vidjeli smo da novi predsjednik SAD vraća Malden Olbrajt na balkansku političku scenu. Kako Vi to vidite?

BEŠLIN: Globalno je važno što je trampizam, kao vid američkog nacionalizma i rasizma, jasno i nedvosmileno poražen najvećom participacijom ljudi u istoriji izbora u SAD. Razlika od sedam miliona glasova u korist novog predsjednika Bajdena nije mala i ohrabruje. Ali Tramp je uspio da poljulja vjeru desetina miliona ljudi u demokratski izbor, da raširi najbestidnije teorije zavjere i jednu vrstu sumasišavših narativa kojima se ljudi zaluđuju. Biće veliki problem integrisati te ljude, vratiti im vjeru u institucije… A još je veći problem što se Republikanska stranka pretvorila u opskurni rasistički kult najsramotnijeg lidera u američkoj istoriji. Ona je postala antisistemska stranka koja razara temelje države. Vidjećemo i kako će ići pravosudni postupci koji su u toku protiv skoro čitavog Trampovog okruženja. To je korupcija, trgovina uticajem, zloupotreba položaj a, nepotizam kakav Amerika, do sada, nije upoznala.

A naš region…

BEŠLIN: Što se tiče našeg regiona, Bajdenova administracija ga neće imati kao prioritet. Ipak, stvari će se bitno promijeniti. Bajden je najbolji poznavalac našeg regiona od bilo kog američkog predsjednika. Vidjeli smo „slušanje” u američkom Kongresu za koje držim da je bilo jako važno. Prvi podatak: Zapadni Balkan je bezbjednosno pitanje za SAD, znači povratak u ovaj region. U kojoj mjeri će Amerika sama ojačati svoje prisustvo, a koliko će to „delegirati” Berlinu, ostaje da vidimo. Uprkos tome što su kao problemi pominjani i Hrvatska, Mađarska, Turska, samo su dva vlastita imena ponavljana kao nepremostivi problemi: Vučić i Dodik. Pominjani su kao ljudi koji destabilizuju Balkan i uvode Rusiju duboko u evropsko dvorište. Najzad, predsjednik Bajden je ovih dana izjavio da je „nacionalizam suprotan nacionalnim interesima”. Kao svoju agendu novi predsjednik je stavio na prvom mjestu borbu protiv ideologije nacionalizma i prakse autoritarizma. Dodajte tome obuzdavanje ruskog uticaja i jasno je da je ideja tzv. srpskog sveta osujećena. Treba biti optimista. Ali ponavljam, ništa se neće desiti samo po sebi. Crnogorsko društvo koje se okiva u klerikalne i nacionalističke lance, čija je glava van Crne Gore, mora se samo izboriti, kao i uvijek do sada. U tom slučaju neće izostati ni podrška demokratskog Zapada.

Za Rusiju je BiH zamrznuti konflikt koji će „odmrznuti” preko Dodika

Kako ocjenjujete posjetu ruskog ministra spoljnih poslova Srbiji?

BEŠLIN: Prvi Putinov diplomata Sergej Lavrov privatnom posjetom svom „opričnjiku” Miloradu Dodiku u sarajevskom predgrađu, samo je potvrdio ono što smo znali. Za Rusiju je Zapadni Balkan prostor za odmjeravanje snaga sa Zapadom i to je legitimno. Lavrov, iskusni diplomata, načinio je niz smišljenih i namjernih gafova kojima je poslao jasne poruke da ne priznaje državu BiH i da je priroda njegove posjete podrivačka i destruktivna. Kremlj ne priznaje institucionalno ustrojstvo države Bosne i Hercegovine. Za njih, ona je još jedan zamrznuti konflikt koji će, preko Dodika, „odmrznuti”, odnosno raspaliti kada im bude odgovaralo. Znamo šta poslije slijedi… Ipak, ovo je „labudova pjesma” onemoćale Rusije, koja samo pokušava upotrijebiti Bosnu da bi od Zapada dobila ustupke u svom regionu. Mnogi će ovdje narednih mjeseci i godina biti gorko razočarani…

Milanović otvara vrata velikosrpskim pretenzijama u BiH

Pažnju regionalne javnosti izazvala je žestoka polemika između predsjednika Hrvatske i dijela vladajuće strukture u BiH zbog Milanovićeve izjave da je građanska država u BiH “daleki san i lijepa stvar”, no da bi se do toga došlo “najprije je potreban sapun, a onda parfem”…

BEŠLIN: Šokantni su ispadi koje izgovara posljednjih mjeseci predsjednik Zoran Milanović. On je došao uz velike nade građanske i lijevo-liberalne Hrvatske, a vidimo da njemu danas aplaudiraju najekstremniji desni krugovi. Hrvatski nacionalizam se prema unutra manifestuje odnosom prema Srbima, a spolja prema Bosni i Hercegovini. Ako se iznutra taj nacionalizam koliko-toliko pacifikovao dolaskom Milanovića, u odnosu prema BiH se vraća najružnija velikohrvatska retorika iz 1990-ih godina. Time se za Hrvate neće ništa dobiti, ali će se otvoriti vrata velikosrpskim pretenzijama u BiH. Pri tome, snishodljivost koju je hrvatska diplomatija pokazala prema Lavrovu, u nadi da će Rusija pomoći pravljenju trećeg entiteta je za svaku osudu i ugrožava hrvatske pozicije unutar EU. Još je tužnije Milanovićevo dodvoravanje Dodiku, njegov prijem u Zagrebu kao plemenskog poglavice, a ne kao člana najviše institucije susjedne države. Milanovićeva rečenica da je svako kritičko promišljanje Dejtona nasilje, a rušenje BiH i svakodnevni nacionalistički ispadi Dodika i Čovića su šta?! Politički humanizam? Hrvatska ne mora imati svoga Orbana, Janšu ili Vučića. Javno dekomponovanje i brukanje Zorana Milanovića je dovoljno.

(Dnevne novine, Portal Analitika)

Podelite ovu stranicu!

Karikatura nedelje
STUPS: Lovely Jubbly
Pretraga arhive
Pretraga po datumu
Pretraga po kategorijama
Google Pretraga