DRAGAN BURSAĆ: Četnički genocid nad Srbima!

Četnici podržavaju film o malenoj Dari iz Jasenovca? Četnici koji su izručili civile, žene, djecu i bebe saveznicima ustašama u Jasenovac i Jastrebarsko? Ta bagra, koja je itekako odgovorna za genocid i nad Srbima nešto komentariše i podržava??? Ko nas je kleo nije dangubio!

10. feb 2021

Film kao povod i sluđena svjetina

Ovih dana, negledani film Dara iz Jasenovca, podigao je prašinu u regijji, ponajmanje zbog samog filma, jer ga je kao što rekoh, slabo ko vidio. Bura se razvejala najviše zbog opskurnih nacionalističkih zastranjivanja i četničke hajke na sve nepoćutne, koji bi da objektivno progovore o filmu.

I to što film nije gledan na ovim prostorima, ne znači da raznorazne nakaradne pročetničke grupe, kojekakvi nju ejdž četnici, neočetnici svih profila, ekstremni srpski desničari, ljotićevci, nedićevci, litijaši, Tradicionalisti i ini, ne daju bjanko podršku filmu, što preko društvenih mreža, a što i otvorenim pritiskom na javno mnjenje, koje sluđeno ne zna šta da radi.

Tako je Vlada eniteta Republika Srpska odlučila, pazite sad, da sa pola miliona maraka podrži film, koji je već snimljen i ima dogovorenu distribuciju?! Kako – pitajte Vladu!

No, to je samo uvertira, to je zapravo najmanji problem, to je tek malena niša kroz koju se prelama naše potpuno sluđeno i nakaradno društvo, ukaljano totalnom revizijom prošlosti.

Pa ono malo zdravog razuma postavlja najljudskije i najlogičnije pitanje – otkud za Boga milog ideja nekakvim četnicima da podržavaju film o jasenovačkim žrtvama i genocidu nad Srbima u Drugom svjetskom ratu, kad su upravo četnici bili saučesnici u tom genocidu?

Istorijski fakti

Za one koji ne znaju, četnici su još početkom 1942. godine potpisali niz sporazuma sa NDH o saradnji i kooperaciji na terenu, a koji je neposredno nakon toga zahvaćen ofanzivom na Kozari.

Naime, početkom 1942. godine potpisan je čitav niz sporazuma četnika sa ustaškim vlastima.

Haj’mo redom:

  • Uroš Drenović, komandant četničkog odreda Kočić sklopio je sporazum sa NDH u Mrkonjić Gradu 27. aprila 1942.
  • Lazar Tešanović, komandant četničkog bataljona Mrkonjić, sklopio je sporazum sa NDH 23. maja 1942.
  • Cvijetin Todić i Savo Božić, zapovjednici Ozrenskog i Trebavskog četničkog odreda sklopili su sporazum sa vlastima NDH 28. maja 1942. u selu Lipac.
  • Predstavnici Majevičkog četničkog odreda sklopili su sporazum sa vlastima NDH 30. maja 1942.
  • Rade Radić, zapovjednik četničkog odreda Borja sklopio je sporazum sa vlastima NDH 9. juna 1942.
    Tim sporazumom, četnici su prestali sa svim neprijateljstvima prema ustaškim snagama te došli pod njihovu komandu i naglasili da ulaze u zajedničku borbu protiv partizana.*

Dakle, prije bitke na Kozari, koja je bila živi ”rezervoar“ iz koga su ljudi odvođeni u jasnovački pakao, četnici su i definitivno bili u savezništvu sa ustašama i Vermahtom. I ne samo to, četnici su po naređenju Dragoljuba Draže Mihailovića poslali 2000 svojih ljudi pod komandom Drenovića, Radića i Marčetića da učestvuju u bici na strani okupatora.

Dara, jedno od preko 20 hiljada zarobljene djece

A rezultati?

Pa rezultati ovakve (između ostalog) i četničke ratne operacije – više od 68.200 stanovnika, srpskih civila Potkozaraja je poslano u logore. Najviše u Jasenovac. A, ukupan broj civilnih žrtava na Kozari i Potkozarju iznosi oko 35.000 ljudi, od čega je najveći dio stradao upravo u ovoj operaciji i tokom internacije u logore koja je sljedila.

O razmjerama pokolja i katastrofe koja je prethodila jasenovačkom genocidu najbolje priča Milenko Radić, direktor muzeja na Kozari za Express 24 sata.hr. On kaže:

„Najviše ljudi stradalo je 10. jula 1942. Oko Kozare je bio formiran neprijateljski obruč unutar kojeg se našlo 80.000 civila, bolnica s 500 ranjenika i 3500 kozarskih boraca. Na njih je krenulo 11.000 oficira i vojnika Wermachta, 20.000 ustaša i domobrana, 2000 četnika Draže Mihailovića, a Mađari su sudjelovali s pet topovnjača riječne flote. Civili iza leđa partizana bili su majke, djeca, bake, djedovi, njihovi najmiliji. Branili su ih, iz dana u dan, ali nestajalo je hrane i municije, bilo je puno ranjenih, žednih, bolesnih… Napadali su ih avionima, tenkovima, najmodernijim naoružanjem“.

Eto, to je bila Bitka na Kozari, to je bila šakalska ofanziva na civile, na nedužan narod Potkozarja, koje su branili malobrojni slabo naoružani partizanski odredi, a koga su napadale združeme snage Vermahta, ustaša i četnika, to treba svi da znaju!

To je bio “regrutni centar“ i za Jasenovac i za jedan od rijetkih dječijih logora u istoriji čovječanstva – Jastrebarsko. To su tragovi nečovještva što vonjaju po ustašama, ali itekako i po četnicima!

A, ko je bila Dara iz Jasenovca, fiktivan, ali nikad stvarniji lik?

Pa, bila je jedno od 23.800 zarobljene djece.

„Civile su odvodili u logore. Tih dana, po njemačkoj statistici, s Kozare i potkozaračkih sela odvedeno je 68.600 žena i djece. Među njima je bilo 23.800 djece, od beba do 14 godina. I tad je počelo stradanje djece“, potvrđuje Milenko Radić za Express24sata.hr.

Eto, to je i četničko zlodjelo! To je njihov žig u genocidu nad stanovništvom Potkozarja. To je ta ideologija koja bi ponovo da sije smrt na teoriji krvi i tla. Ta ideologija je zarad kolaboracije sa fašistima i nacistima, bila spremna da ništi svoj narod do istrijebljenja, samo zato što nije pristao na okupaciju!

Neki novi četnici

I ta ideologija, na koncu živi i danas više nego ikad. Mladi ljudi iz Srbije i entiteta Republika Srpska, na volšeban način bivaju preobraženi u neke buduće neočetnike, poptuno pomračenog uma, koji bi da se vrate mračna kvislinška vremena. Ti mladi ljudi gledaju u Ljotića, Nedića, Mihailovića, ali i u Karadžića i Mladića ko u heroje.

„Regrutacija se vrši najčešće u srednješkolskom uzrastu. Ranije su mesta ulaza u fašističke ideologiju bile supkulture poput naci skinheda ili ultra navijača. Danas se to najčešće vrši preko interneta, iako manji deo u dodir s fašizmom još uvek dolazi kroz supkulturne pokrete“, kaže za Nova.rs sociolog Miloš Perović.

I tako na osovini „srpskog sveta“ niče novo zlo, na osovini Beograd-Banjaluka-Podgorica, na ispijanju litijašenja kao nove pravoslavne ideologije, na indoktrinaciji krvi i tla kao zvijezde vodilje, nastaju sve novi subverzivni pokreti, koji sa zdravim razumom nemaju nikakav zajedniči nazivnik i koji ni za jotu ne odstupaju od programa istrijebljenja svih neistomišljenika, pa i Srba u konačnici, ako im takvi Srbi stanu na fašistički put.

Nije im bilo teško 1942, nije im teško ni danas!

Dodikove revizionističke rane

Ne vjerujete mi?

A, znate li ko je izgovorio ovo:

„Ja sam dijete Кozare, vaspitan sam na toj vrsti priče i stradanja u Jasenovcu. Nikada nisam mogao prihvatiti i negativan odnos sam imao prema tome da su četnici 1942. na Кozari ušli i borili se protiv partizana i da su zarobili zbjegove koje su predali ustašama, a kasnije su ti ljudi bili poklani u Jasenovcu. Govorim o četnicima koji su bili spremni da svoj narod gurnu pod nož ustašama“.

E, pa to je kazao Milorad Dodik u novembru 2019. I te riječi su njega i njegovu partiju preskupo košatale u novom revizionističkom srpskom svetu. Zapravo, toliko su ga skupo koštale da se Dodik popišao po sjenima svojih predaka, koji su stradali od četničke kame i ustaškog ”srbosjeka“ i počeo je da veliča protagoniste genocida nad Srbima (sic!)

Pa je tako kastrirajući sam sebi ono malo zdrave pameti kazao u junu prošle godine gostujući na RTRS-u da su Srbi imali dva antifašistička pokreta, partizanski i četnički (sic!)

Jel’ to onaj drugi četnički, antifašistički pokret, koji je odgovoran za genocid nad Srbima, koji je izručio civile, žene, djecu i bebe ustašama u Jasenovac i Jastrebarsko? Jel’ ta bruka, koja je direktno odgovorna za genocid nad Srbima antifašistički pokret?

Ko nas je kleo nije dangubio!

*Izvor: Antifasisticki vjesnik

(Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!

Karikatura nedelje
STUPS: Čestitka
Pretraga arhive
Pretraga po datumu
Pretraga po kategorijama
Google Pretraga