Žene čine većinu zaposlenih u medijima, i dalje su plaćene manje od svojih kolega

07 Nov 2016

Žene u prosjeku čine 30% zaposlenih na upravljačkim razinama u medijskim organizacijama

Unato? feminizaciji novinarske profesije žene su u europskim medijskim industrijama (pa tako i u medijima u Hrvatskoj) i dalje marginalizirane te manje pla?ene od svojih kolega, pokazalo je istraživanje Europskog instituta za rodnu ravnopravnost (EIGE)* o položaju žena u medijima u 28 zemalja ?lanica Europske Unije.

Iako se status žena u medijima jako razlikuje u odnosu na razli?ite države, ova studija potvrdila je postojanje efekta staklenog stropa i hijerarhijske segregacije u europskim medijskim industrijama. Istraživanje je uklju?ivalo analizu organizacijske strukture i strukture zaposlenosti u ukupno 99 javnih i privatnih medijskih organizacija, pravilnika koji se odnose na ostvarivanje rodne ravnopravnosti, intervjue s predstavnicama medijskih organizacija te analizu sadržaja televizijskih programa. U projektu su od 2012. do 2013. godine sudjelovali Centar za istraživanje medija i komunikacije Fakulteta politi?kih znanosti (CIM) i udruga B.a.b.e.

Dobiveni rezultati pokazuju da u Hrvatskoj novinarska profesija prolazi kroz proces feminizacije – studij novinarstva ve?inom završavaju studentice (novinarstvo je 2012. studiralo 68% studentica i 32% studenata). Me?utim, nakon studija diplomirane novinarke manje su pla?ene od svojih muških kolega (u prosjeku, novinarke zara?uju 87% pla?e svojih muških kolega na istim pozicijama). Studija EIGE-a ukazuje na hijerarhijsku i sektorsku segregaciju žena u medijskim organizacijama u Hrvatskoj. Iako žene ?ine ve?inu zaposlenih, one nisu zastupljene na najvišim upravlja?kim pozicijama. Me?utim, Hrvatska ipak pripada krugu europskih država u kojima je postignuta ve?a rodna ravnopravnost u medijskim organizacijama: iako ih nema na najvišim pozicijama, ukupno u srednjem i nižem menadžmentu ?ine oko polovice zaposlenih. No, na tim pozicijama ?eš?e su zastupljene u podru?jima koja se smatraju produžecima njihovih aktivnosti u ku?anstvu ili onima koje se smatraju lakšima ili primjerenijima ženama, poput zabavnog programa, životnog stila, programa za djecu i mlade ili širih društvenih i kulturnih tema.

Medijske organizacije u Hrvatskoj blizu su europskom prosjeku u primjenama razli?itih mehanizama samoregulacije radi ostvarivanja ve?e rodne ravnopravnosti, a u tome je u vrijeme analize prednja?ila javna televizija. Unato? napretku u postizanju rodne ravnopravnosti u medijskim organizacijama u Hrvatskoj, ona se ne oslikava u reprezentaciji žena u medijskim sadržajima. Žene su i dalje podzastupljene u svim medijskim žanrovima osim zabavnih i kulturnih žanrova, te su podzastupljene kao izvori vijesti, komentatorice, stru?njakinje, politi?arke i subjekti pri?e.

Hrvatska prati promjene koje se doga?aju i u drugim zemljama ?lanicama EU. U posljednjih dvadesetak godina ve?i udio žena završava sveu?ilišne studije novinarstva (2010. godine u EU 68% žena i 32% muškaraca diplomiralo je novinarstvo, kako pokazuje izvještaj EIGE), te su u sve ve?oj mjeri zastupljene u medijskim organizacijama, ali su i dalje podzastupljene u višim i upravnim pozicijama u medijskim organizacijama te su manje pla?ene od svojih muških kolega. Izvještaj EIGE-a navodi da rodni jaz u pla?ama u 2010. u prosjeku u EU iznosi 17%, dok su u nekim europskim zemljama novinarke pla?ene i više od 20% manje od svojih kolega. Žene u prosjeku ?ine 30% zaposlenih na upravlja?kim razinama u medijskim organizacijama. Najmanje su zastupljene u glavnim upravlja?kim pozicijama (16%), a više u nižem menadžmentu (36%).

U napredovanju žene zastaju kod pozicija srednjeg menadžmenta, a intervjui sa ženama u upravlja?kim pozicijama o njihovim karijernim putovima ukazali su na neke od mogu?ih mehanizama koji omogu?uju i ograni?avaju napredovanje. Pozitivna iskustva žena u mnogim slu?ajevima proizlaze iz transparentnih procedura zapošljavanja i napredovanja – u organizacijama gdje obrazovanje, vještine i dobar životopis imaju ve?u važnost od pripadanja neformalnim mrežama žene imaju mnogo ve?u mogu?nost napredovanja. Neke od sugovornica u intervjuima navodile su seksizam i stereotipe prema ženama kao dodatne faktore koji ograni?avaju napredovanje, ali i teže umrežavanje u krugove koji vode višim pozicijama, a kojima u mnogo ve?oj mjeri pripadaju njihovi kolege. Istraživanje je pokazalo da se ženama ?eš?e dodjeljuju zaduženja koja se smatraju “primjerenijima” ženama (kao što je rad na temama iz podru?ja zabave ili životnog stila). Tako?er, žene koje uspijevaju pro?i kroz odre?ene barijere smatraju da se njihov rad ipak razli?ito vrednuje od rada muških kolega na istoj poziciji, odnosno da moraju mnogo više raditi i imati bolje rezultate od muškaraca kako bi primile zasluge za svoj rad.

Osim u menadžmentu, žene su manje zastupljene i u važnijem ili prestižnijem novinarskom radu, pa primjerice žene rje?e pišu tekstove o politici ili gospodarstvu i tekstovi novinarki se rje?e najavljuju na naslovnicama. Obrasci zapošljavanja i napredovanja razlikuju se kod javnih i privatnih medija i izme?u razli?itih zemalja. Javni mediji ?eš?e primjenjuju politike rodne ravnopravnosti, te žene u takvim institucijama lakše dolaze do viših pozicija. U nekim zemljama, kao što su Bugarska ili Latvija, žene ?ine više od polovice zaposlenih na višim razinama, dok ih je u Estoniji, Litvi, Rumunjskoj, Sloveniji, Finskoj i Švedskoj izme?u 40 i 50%. U Irskoj, Gr?koj, Italiji i Malti najmanji je udio žena zaposlenih na višim razinama, oko svega 10%. Ako se promatraju samo najviše pozicije u medijskim organizacijama, u ?ak 15 europskih zemalja na tim razinama nije zaposlena niti jedna žena.

Ve?a rodna ravnopravnost u medijima se osim nacionalnih zakonodavnih sustava koji to podupiru može poticati i kroz razli?ite oblike samoregulacije u medijima – kroz profesionalna udruženja i sindikate novinara/ki koji podupiru rodnu ravnopravnost (kao što se ?ini primjerice u Njema?koj, Danskoj, Velikoj Britaniji ili u Ma?arskoj), te posebne pravilnike i politike medijskih organizacija za ostvarivanje ve?e rodne ravnopravnosti. Istraživanje EIGE-a pokazalo je da samo ?etvrtina analiziranih medijskih organizacija ima takve pravilnike ili provodi takve politike. Iako ispitanice u studiji sumnjaju u u?inkovitost takvog oblika regulacije u praksi ako ona nije podržana s organizacijskom kulturom u kojoj se osoblje poštuje jednako bez obzira na spol, rezultati ove studije pokazuju da su u organizacijama koje primjenjuju takav tip regulacije žene ?eš?e zastupljene na višim pozicijama. Javni mediji su napredniji u usvajanju pravilnika koji se odnose primjerice na razli?ite potpore zaposlenicima/ama na porodiljnom dopustu, sankcioniranje diskriminacije ili seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu ili poti?u treninge za zaposlenike/ce o rodnoj ravnopravnosti u medijima, te zato ženama omogu?uju ravnopravnije uvjete rada i lakše napredovanje.

Istraživanje o položaju žena u europskim medijskim industrijama ukazuje na njihovu marginalizaciju u procesima odlu?ivanja i njihovoj medijskoj reprezentaciji unato? sve ve?oj feminizaciji profesije. Me?utim, ovo istraživanje pokazalo je kako usvajanje institucionalnih mehanizama i samoregulacije za postizanje rodne ravnopravnosti može pozitivno djelovati na boljem položaju žena, kao što je vidljivo na primjerima nekih europskih zemalja i javnih televizija u kojima je postignut ve?i stupanj rodne ravnopravnosti.

* Osim u izvještaju EIGE-a rezultati istraživanja objavljeni su i u knjizi “Gender Equality and the Media: A Challenge for Europe” (urednice Karen Ross i Claudia Padovani). Autorice poglavlja “Croatia. Does Equality in Organisation Lead to Equality in Content?” su Dina Vozab, asistentica na Fakultetu politi?kih znanosti Sveu?ilišta u Zagrebu, i Adela Zember, novinarka i doktorandica na Filozofskom fakultetu Sveu?ilišta u Zagrebu.

(Libela)

Podelite ovu stranicu!