Zagreb: Interventnim timom u borbu protiv grafita

13 Sep 2014

Zagrebačke vlasti uvode kazne grafiterima, scena upozorava da treba razlikovati umjetnost od vandalizma

Grad Zagreb pokreće akcijski plan kojem je cilj sustavno sprječavanje vandalskog grafitiranja po gradu.

Iz Uprave Grada Zagreba kažu kako veliki broj Zagrepčana, ali i posjetitelja i turista, to smatra jednim od većih problema, jer uzrokuje smanjenje vrijednosti imovine i ostavlja dojam neurednosti i zapuštenosti grada.

Plan predviđa niz mjera od kojih će se neke početi primjenjivati odmah po njegovom donošenju, no iz Uprave nismo dobili odgovor kada bi to moglo biti.

No, precizirali su da će neke od tih mjera biti uvođene postupno, jer će se tražiti njihova dodatna razrada i aktivno uključivanje niza institucija, ali i organizacija civilnog sektora i građana u njihovu analizu i moguću primjenu.

Osnivanje interventnog tima

“Mjere se odnose na stvaranje institucionalnog okvira, evidenciju i analizu, mjere zaštite imovine, mjere usmjerene prema počiniteljima i informativnu kampanju. Akcijski plan podrazumijeva donošenje nekih novih gradskih odluka i drugih akata, ali on ih još ne definira već daje okvir i smjernice za njihovu izradu”, kaže Sandra Švaljek, zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i predsjednica Radne skupine za pripremu akcijskog plana.

Jedna od mjera su i kazne, koje su za grafitiranje već i sada predviđene zakonom koji sadrži kazneno djelo oštećenja tuđe stvari, a koji u jednom svom članku sankcionira i grafitiranje.

Akcijski plan predviđa da nadzor provode komunalni redari i druge komunalne službe pod vodstvom gradskog koordinatora, kaže Švaljek.

No, zanimljivo je da plan predviđa i posebnu ekipu koja bi se bavila uklanjanjem grafita.

“Gradski koordinator trebao bi imati svoj tim, a predviđeno je i osnivanje interventnog tima za uklanjanje novopočinjenih grafita. Bez obzira na profesionalce koji će biti neposredno zaduženi za uklanjanje grafita i sprječavanje njihova nastajanja, ponavljam da je preduvjet uspješnosti u provedbi plana uska suradnja s obrazovnim i vjerskim institucijama, policijom, volonterima i udrugama te građanima”, kaže Švaljek.

Karte grafita i nadzorne kamere

U svrhu učinkovitije borbe protiv nagrđivanja gradskih fasada, bit će izrađene i “karte grafita”.

One bi, kaže Švaljek, trebale poslužiti da se dobiju informacije o prostornoj koncentraciji grafita, odnosno o gradskim četvrtima koje su posebno izložene problemu vandalskog grafitiranja.

“U te će četvrti biti usmjereno najviše ljudskih i materijalnih resursa namijenjenih sprječavanju grafitiranja i uklanjanju grafita. Osim toga, karte grafita omogućit će i praćenje i ocjenu učinkovitosti poduzetih mjera”, objašnjava Švaljek.

Predviđeno je, stoga, i postavljanje nadzornih kamera na ‘problematičnim’ lokacijama jer iskustvo, kako kaže, pokazuje da je to djelotvorna mjera zaštite imovine od grafitiranja.

Primjena mjera zaštite imovine, među kojima i postavljanje kamera, bit će u okviru informativne kampanje predložena građanima, upraviteljima zgrada i institucijama.

No, kod grafita je činjenica da je riječ o specifičnom urbanom načinu izražavanja, koji može zadirati i u područje likovne, iako istovremeno i ulične umjetnosti, ali i urbane kulture općenito.

Neriješeno pitanje ‘umjetničkih grafita’

Na pitanje hoće li zato postojati u Zagrebu mjesta gdje će takvo izražavanje biti dozvoljeno, Švaljek kaže da je pitanje tzv. umjetničkih grafita prilično kontroverzno te da će se na njega primjeren odgovor tek trebati pronaći.

Ipak, bez obzira na tu problematiku, u gradu su odlučni da je grafitiranje pojava koju treba svesti na najmanju moguću mjeru, nosila ona u sebi umjetničku vrijednost ili ne.

“Moram, međutim, napomenuti da mnogobrojni primjeri i iskustva gradova koji se niz godina uspješno bore s grafitiranjem pokazuju da je teško, ako ne i nemoguće, povući granicu između ‘loših’ i ‘dobrih’ grafita te da je problem grafitiranja moguće ublažiti samo ako se svim grafitima prilazi na isti način”, poručuje Švaljek.

Grafiterska scena čitavu stvar, čini se, uzima s određenom rezervom. Dobar poznavatelj scene i nekad aktivni tvorac grafita Marko Prpić Zets kaže da je pokušaja poput ovog bilo već i prije.

No, smatra da, s obzirom na gospodarsku situaciju, za tako nešto ne postoje ni osnovni uvjeti a kamoli sredstva.

Razlikovati umjetnost od vandalizma

A, osim toga, kako kaže, ključni problem je što bi se javnost, a prvenstveno policija, gradski i državni službenici te institucije općenito – trebali informirati o tome što su zapravo grafiti, murali i druge umjetničke i manje umjetničke intervencije na ulici.

Grafiti, kaže, postoje još od vremena kada su ljudi živjeli u pećinama.

“Umjesto da nepromišljenim izjavama novinarima skupljaju političke bodove prije izbora bolje bi bilo da okupe stručni tim koji bi se pozabavio izradom jednog dokumenta, brošure iz koje bi i laik mogao lako razlučiti, npr. što je umjetnost a što vandalizam, što je dobro a što loše za grad. Takvu knjižicu ne mogu izraditi podobni činovnici već ljudi sa ‘street art’ i ‘graffitti’ scene, uz pomoć djelatnika u kulturi, među kojima mora biti i povjesničara umjetnosti, kustosa i ostalih”, poručuje Zets.

Što se tiče likovnog izražavanja na zidovima, Zets smatra da bi bilo dobro da bude što više lokacija u Zagrebu na kojima bi, u dogovoru s gradskim vlastima, takve aktivnosti bile dozvoljene.

No, naglašava da, ukoliko neko vrhunsko likovno rješenje osvane na lokaciji na kojoj to nije dozvoljeno, ne znači nužno da ono zbog toga ima manju umjetničku vrijednost.

Umjetnik kao kriminalac

I to bi, smatra, i gradske vlasti i nadležne institucije trebale imati u vidu kada razmišljaju o sankcijama.

“Nažalost, u toj situaciji umjetnik u trenutku umjetničkog djelovanja postaje kriminalac, tj. kršitelj zakona, što je po meni totalni paradoks jer bi jedno trebalo isključivati drugo. Zašto nije kriminalac i onaj koji postavlja ogromne reklame na zgrade i uz prometnice? Na kraju krajeva, što je opasnije, tisuće džambo-plakata koji vozačima odvraćaju pažnju i pritom ugrožavaju njihove živote i živote drugih vozača ili mural koji osvane na nekoj zgradi?”, pita se Zets.

Kaže kako je jasno da na fasadama diljem grada ima svakojakih intervencija, raznih potpisa “writera”, odnosno grafitera, lijepih “tagova” i murala, ali se slaže da među njima ima i ružnih “brljotina”.

No, koliko je autora, kaže, toliko je i različitih ciljeva koji ih vode.

“Nema pravila primjenjivog na svaku situaciju. Ljudi moraju shvatiti da nisu svi ulični umjetnici ujedno i vandali. Ljudi se moraju educirati”, smatra Zets.

Grafiti, kako slikarije tako i natpisi i parole, imaju važno mjesto u urbanoj kulturi.

Grafit kao poruka

Njihovo značenje, pogotovo natpisa i parola, često nosi kratku i sažetu, ali jaku političku ili društvenu poruku, obično “umotanu” u satiru, i funkcionira kao specifičan oblik iznošenja mišljenja javnosti o općenitim ili konkretnim temama, a nerijetko određeni natpisi na zidovima postaju i dio urbanog jezika i “slenga”, odnosno verbalne komunikacije.

Osim toga, napominje Zets, neki od grafita su visokovrijedna umjetnička djela koja potpisuju poznati, pa čak i svjetski poznati umjetnici.

I to, smatra, treba itekako imati na umu kada se najavljuje oštra borba s ovom urbanom pojavom.

“Treba li kazniti svakog tko nam zaklanja pogled postavljanjem reklame koja nas uopće ne zanima i grad koji dopušta da se tako nagrđuje vizura grada? Tko donosi sud o tome što je lijepo i dopustivo, a što nije? Treba li kazniti Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa što naša djeca u školi ne uče o tome što je aktualno i važno na svjetskoj umjetničkoj sceni? Ako je Google u tome prepoznao vrijednost, čudi me da nisu i oni kojima bi to trebala biti struka i oni koji bi u tome trebali vidjeti dodatnu vrijednost za grad”, zaključuje Zets.

Objava hapšenja grafitera

Iako su se u hrvatskim medijima pojavile informacije da će se i medijska izvještavanja koja će grafitiranje kvalificirati kao umjetničko izražavanje biti smatrana prekršajem, Švaljek kaže kako takva mjera nije sadržana u planu, ali i da bi bila u duhu tog dokumenta.

“Unutar mjera usmjerenim počiniteljima dana je preporuka Policijskoj upravi da izda pisano priopćenje za novinare o uhićenju počinitelja grafita. Smatramo da bi se na taj način javnost jače senzibilizirala na problem grafitiranja, a počinitelji odvratili od daljnjih pokušaja grafitiranja”, pojašnjava Švaljek.

Inat – posljedica zabrana

Situacija s grafiterskom scenom u Zagrebu, kaže Zets, i ne uzimajući u obzir represivne mjere, daleko je od idealne. Svega nekoliko autora je uspjelo u naumu da se makne iz ilegale, dok neki to niti nemaju namjeru učiniti.

Zets smatra da je svaki pozitivan istup gradskih čelnika, novinara i javnosti, zapravo, veliki plus u karijeri onih koji od toga žele živjeti.

No, nadležne institucije, naglašava, moraju shvatiti da autori nemaju vremena stalno čekati da se stvari napokon promijene. A represijom ih se pogotovo na to neće natjerati.

“Oni moraju dalje stvarati. Svaka neopravdana zabrana, svaki nepromišljeni pokušaj represije koji im bude nametnut, samo će rezultirati inatom i željom da stvaraju još više”, kaže Zets.

(Tomislav Šoštarić, Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!