MILOŠ VASIĆ: Vlada Srbije i Republika Laktaška

10 Jun 2012

Taj nepotrebni, ali znakoviti skandal s Dodikom samo još jednom ukazuje na unutarnju i endemsku trulež srbijanske političke klase koja nema ideologiju, načela i moralni integritet, opčinjena je pukom vlašću

Naziv ‘Republika Laktaška’ dugujemo Teofilu Pan?i?u, još jednome od iznerviranih promatra?a ove slaboumne farse oko utjecaja Mile Dodika na sastavljanje nove Vlade Srbije. Mile je Dodik sebi dopustio, po svom ina?e nasrtljivom i bezobraznom obi?aju, da izvoli zaprijetiti raskidom i prekidom suradnje s budu?om Vladom Srbije bude li u nju ušao ?edomir Jovanovi? i njegova Liberalno demokratska partija. ?edomir i LDP, naime, smatraju da kosovsku politi?ku realnost valja priznati i odnose s Prištinom normalizirati; smatraju još i da je Republika Srpska entitet sumnjivoga porijekla, nastao na zlo?inima, etni?kom ?iš?enju i genocidu, što Dodika nadasve iritira. Sve je to Mile Dodik priop?io javno, u društvu Ivice Da?i?a koji mu je u Banju Luku došao na ritualno ljubljenje i poklonjenje. Pritom se još i prosta?ki izvikao na dopisnicu agencije Beta Ljiljanu Kova?evi?, jer da ga je ona bila oklevetala jednom prilikom, napad je završio veoma glasnim ‘Marš! Briši!’. Umjesto da u znak solidarnosti demonstrativno napusti tu presicu, ostatak novinarskoga zbora ostao je sjediti šutke, ali to nije ništa novo – na žalost.

Odakle jednom Mili Dodiku, donedavnom ‘kontroverznom biznismenu’ iz Laktaša, a sada – stjecajem tužnih okolnosti – predsjedniku Republike Srpske, tolika drskost i samouvjerenost da se miješa u unutarnje stvari susjedne i prijateljske države? Zato što je Srbin, kazat ?e predobri i prepošteni Mile; zar to nije samo po sebi razvidno? Dobro: Srbija i Republika Srpska imaju ono što se zove ‘posebni odnosi’; u daytonskom smislu, dakako. Njega bole srpske boli, on brine srpsku brigu, uvijek i svuda, razumije se; a sastavljanje vlade velika je srpska bol, kako vidimo. Uostalom, Mile je Dodik kreatura koju su potakli i ohrabrili srbijanski politi?ari: i Koštunica i Tadi? zivkali su ga, pokazivali se ponosno s njime – i u Banjoj Luci i po Srbiji – jer da su Mile i njegova ‘Srpska’ (kako tepaju tom Karadži?evom entitetu) uz njih, kao dio ‘Srpstva Vaskolikog’, Srba svih i svuda. Naravno da se taj laktaški hahar obezobrazio: a zašto i ne bi, kad ga vole, ljube i vode okolo kao me?eda?

Kod Franje se znao red

Prisjetimo se ne?ega: da li se za života Franje Tu?mana ikada Mate Boban ili bilo tko iz Herceg Bosne usudio sugerirati ili – daleko bilo – ucjenjivati Zagreb pri sastavljanju Vlade Republike Hrvatske? Naravno da nije: kod Tu?mana se znao red, tko vlada, a tko sluša. Nije niti Slobodan Miloševi? mnogo cijenio Karadži?a i njegove: lako bi ih uljudio ?im se umisle da nešto zna?e u Srbiji i to je bio dobar nauk.

Eh: to su bili tirani, a sada je Srbija ‘demokratska’, kaj ne? Koštunica, a za njime i Tadi?, Milu su Dodika držali i ?uvali iz svojih politikantskih razloga: da sebi privuku još glasa?a. Koštunici ti glasovi trebali nisu – ionako su bili njegovi, dok ih je bilo (sada su Nikoli?evi); Tadi?u je to bio gubitak, jer glasove Dodiku sklonih bira?a ne bi bio dobio nikako, ali je zato izgubio dio svojih prirodnih bira?a, razo?aranih njegovim nedostatkom principa, pak je tako i prošao.

Posti?ena šutnja

Dodikove su cirkuske atrakcije u Beogradu naišle na posti?enu šutnju, nešto malo uobi?ajenih sumnjivaca s ljevice i s liberalno-demokratske (ne LDP!) margine pobješnjelo je. Netko je ?ak pakosno upitao ho?e li sada Vuk Jeremi?, ministar vanjskih poslova, poslati prosvjednu notu u Sarajevo zbog miješanja Mile Dodika u unutarnje stvari Srbije. Politi?ki gledano, me?utim, Dodikov je ispad bio nezgrapan i štetan. On je tako, prije svega, kompromitirao nazo?nog Ivicu Da?i?a koji je bio ve? upola spreman da se pomiri s ?injenicom da ?e LDP i ?edomir biti dio budu?e vladaju?e koalicije, ako ne i dio budu?e Tadi?eve vlade. To prekonosiranje Da?i?a nije bilo pametno, koliko god se Nikoli? i Vu?i? tome tiho radovali. Uzgred, Nikoli?, izabrani predsjednik Republike, uzdržao se od ulaska u tu sva?u i upadljivo je neutralan u slu?aju Dodik.

Boris Tadi?, koji – istini za volju – ?edomira Jovanovi?a sada treba mnogo više nego Milu Dodika, procijedio je preko volje u ?etvrtak da mu ‘nikakav Mile Dodik ne?e sastavljati vladu’. Naravno: treba sada skrpati koaliciju i ste?i tih famoznih najmanje 126 parlamentarnih glasova za sastavljanje vlade, što ne?e biti lako, pak mu je i LDP dobar. Ne trebamo zaboraviti da upravo traje potmulo i podzemno podlo cjenjkanje u kojemu svi koji su u parlament ušli imaju zahtjeve, potrebe i o?ekivanja kojima sad valja udovoljiti. Sve ?e se to na koncu odraziti na deficit državnog prora?una: mnogo novih ljudi treba sada zaposliti u državnoj službi i javnim poduze?ima po strana?kim kvotama…

Taj nepotrebni, ali znakoviti skandal s Dodikom samo još jednom ukazuje na unutarnju i endemsku trulež srbijanske politi?ke klase koja nema ideologiju, na?ela i moralni integritet, op?injena je pukom vlaš?u. U tome smislu nije mnogo druga?ija od ostalih tranzicijskih politi?kih klasa, ali od toga nikome nije nimalo lakše. Zar nas onda ?udi slaba izlaznost bira?a (46 posto)? Ne treba dijeliti naivni optimizam ljevice i demokratskih intelektualaca da ?e to suzdržavanje dovesti do ne?ega novoga. Nema ni?ega novoga.

(Tportal)

Podelite ovu stranicu!