Virtualni rat i mir

13 Apr 2012

I dok je planine i oceane teško „pomjerati“, dijelove virtualnog svijeta lako je stvarati i uništavati, tek jednim klikom na tastaturi. Takav „rat“ je jeftiniji i brži nego, recimo, slanje brodova ili podmornica s jednog na drugi kraj svijeta

Prije dvije godine neispravni kompjuterski kod „zarazio“ je iranski nuklearni program i uništio jedan broj centrifuga za oboga?ivanje urana. Neki promatra?i smatrali su da se radi o sabotaži i da je rije? o najavi novog oblika ratovanja.

I ameri?ki ministar odbrane Leon Panetta je nedavno upozorio na opasnost od takozvanog „virtualnog Paerl Harboura“. Ali, što zapravo znamo o virtualnom sukobu?

Virtualni svijet ra?unala i s njim povezanih elektroni?kih aktivnosti je kompleksno okruženje koje je stvorio sam ?ovjek. Taj svijet je mo?an i inteligentan.

I dok je planine i oceane teško „pomjerati“, dijelove virtualnog svijeta lako je stvarati i uništavati, tek jednim klikom na tastaturi. Takav „rat“ je jeftiniji i brži nego, recimo, slanje brodova ili podmornica s jednog na drugi kraj svijeta.

Naravno, snažna mornarica garantira Sjedinjenim Ameri?kim Državama pomorsku dominaciju, no to ima i svoju cijenu. U virtualnom svijetu cijena nije bitna, pa zna?ajnu ulogu mogi „igrati“ i manje države, ali i nevladini faktori.

U knjizi „Budu?nost mo?i“ napisao sam da je širenje mo?i „iznad i izvan sustava države“ jedna od najve?ih politi?kih promjena u ovom stolje?u.

Cyber prostor je savršen primjer. Velike zemlje poput SAD-a, Rusije, Velike Britanije, Francuske i Kine imaju ve?u mo? od drugih država i nedržavnih aktera u kontroli mora, zraka ili svemira, ali u virtualnom svijetu teško je govoriti o dominaciji jedne ili više sila. Ovisnost o složenom virtualnom sustavu koji podupire vojne i ekonomske aktivnosti ?ini ranjivima i velike države.

Glavni izvor nesigurnosti

Prije ?etiri desetlje?a, ameri?ko ministarstvo odbrane je stvorilo Internet. Sjedinjene Ameri?ke Države su i danas, po svemu sude?i, vode?a zemlja u pogledu vojne i društvene uporabe Interneta. No, ovisnost od umreženih ra?unala i komunikacija ostavlja SAD ranjive na mogu?e napade, pa je virtualni svijet postao glavni izvor nesigurnosti.

Pojam ” virtualnog, cyber napada” obuhva?a širok spektar aktivnosti, u rasponu od jednostavnih napada na neku web stranicu, uskra?ivanja usluga, do špijunaže i razaranja.

Isto tako, izraz “cyber rat” se koristi za pojmove od oružanih sukoba do „klasi?nih neprijateljstava“, kao što je, na primjer, “rat me?u spolovima”.

Neki stru?njaci koriste još odre?eniju definiciju za virtualni rat – „rat bez krvi“.

U virtualnom svijetu akteri mogu biti i anonimni, fizi?ka udaljenost ne igra nikakvu ulogu, a neke vrste „napada“ mogu biti jeftine. Budu?i da je Internet dizajniran za jednostavnu upotrebu, i nema sigurnosni okvir, napada? je uvijek u prednosti od onoga koji se brani.

Virtualni rat i ekonomska špijunaža uglavnom su povezani s državama, a cyber kriminal i cyber terorizam s pojedincima, grupama ili organizacijama.

Po mišljenju admirala Mika McConnella, bivšeg direktora Ameri?ke nacionalne obavještajne službe “prije ili kasnije, teroristi?ke skupine ?e posti?i cyber-profinjenost. To je nešto poput posjedovanja nuklearnog naoružanja, ali do kojeg se dolazi lakšim putem“.

Velike države imaju velike mogu?nosti, ali je vrlo vjerojatno da bi nedržavni akteri mogli pokrenuti neki katastrofalne napad. „Virtualni 11. septembar“ izvjesniji je od „virtualnog „Pearl Harbora.”

Vrijeme je da države u svijetu sjednu za stol i rasprave kako ograni?iti ovu prijetnju globalnom miru.


(Joseph S. Nye/Mirjana Rakela, Slobodna Evropa)

  • Joseph S. Nye je bivši ameri?ki pomo?nik ministra obrane i predsjednik ameri?kog Nacionalnog obavještajnog vije?a, profesor je na Sveu?ilištu Harvard i jedan od vode?ih svjetskih znanstvenika za me?unarodne odnose.

Podelite ovu stranicu!