VIKTOR IVANČIĆ: Križev korak

03 Apr 2016

Nakon što je kardinal Bozanić objavio kako ‘zlo želi vladati medijskim svijetom’, jedino ispravno tumačenje njegovih riječi navodi na to da se institucionalno središte većinske religije, preko svoga najisturenijeg prelata, upustilo u proces radikalne samokritike

Napokon jedna pametna i od kardinala Josipa Bozani?a. U uskršnjoj propovijedi u polupraznoj zagreba?koj katedrali – gdje se ?ak i VIP-loža ukazala kao tužna i pusta drvenarija, oslobo?ena nazo?nosti prakti?ki svih cjenjenijih grla iz doma?ega politi?kog stada, pa je tamo klupu grijao jedino usamljeni predsjednik Sabora Željko Reiner, uko?en u pozi skrušenoga odlikaša – preuzvišeni je, dramati?no piskutavim tonom, izvolio objaviti kako ‘zlo želi vladati medijskim svijetom’. Jedino ispravno tuma?enje njegovih rije?i navodi na to da se institucionalno središte ve?inske religije, preko svoga najisturenijeg prelata, upustilo u proces radikalne samokritike.

Ako, naime, u Hrvatskoj itko vlada ‘medijskim svijetom’, onda je to Katoli?ka crkva sa svojom zatupljuju?om doktrinom. Zbog ?ega je predvodnik hrvatskoga klera Katoli?ku crkvu doveo u neugodnu i zasigurno blasfemi?nu vezu s Ne?astivim, zbog ?ega joj je tako olako pripisao atribute Zloga, nije do kraja jasno, no ako je mislio da ‘medijskim svijetom’ – shva?enim jednako uop?eno i nediferencirano kao što ga predstavlja sam kardinal – vlada neka druga društvena sila sa svojim ideološkim aparatom, a ne ona kojom on marno komesarski rukovodi, grdno se prevario.

Dovoljno je bilo izložiti se tokom uskršnjih praznika programskoj koncelebraciji Hrvatske televizije, da bi svatko razuman zaklju?io kako su se ure?iva?ki timovi javnoga servisa doveli u stanje višednevne molitvene ekstaze. Predaha od zgusnute indoktrinacije i pou?nih vjerskih sadržaja nije bilo ni na jednome kanalu; optimisti su se nadali da ?e se od religijske tlake odmoriti barem za vrijeme reklamnih blokova, ali i tada su na ekranu skakutala farbana jaja, maslinove gran?ice i ljudi u bijelim plahtama koji po povoljnim cijenama nude artikle namijenjene katoli?kim potroša?ima; nije ?ak bio emitiran niti jedan igrani film u kojemu bi neki drugi akcijski junak zamijenio prekaljenog Isusa Krista i skupinu neustrašivih apostola u njegovoj pratnji.

Od dva vode?a dnevna lista u Hrvatskoj, jedan je u vlasništvu neke austrijske katoli?ke fondacije, ali drugi – koji posjeduje poznati zagreba?ki odvjetnik – jedva da imalo zaostaje u smjernome širenju vjerske propagande. Tako su nedavno ?itatelji uz novine na poklon dobili imbecilnu knjižicu pod naslovom ‘Stepinac’, u kojoj su sabrane znamenite misli najdražeg blaženika, valjda da bi uz poticajno štivo uzeli krunice u ruke i kolektivno molili sve dok se vatikanska administracija kona?no ne udostoji našeg Alojzija proglasiti svecem. Malo zatim, ?itatelji su na poklon dobili i veliki kolor poster, ‘Stepin?ev križni put’, opremljen fotografijama spomeni?ke gra?e u Mariji Bistrici i efektnim fragmentima iz homilije održane 1941., bez sumnje namijenjen istoj svrsi.

Blagdanski broj lista bio je pak pravi praznik za dušu, jer je, uz obilje vijesti i osvrta o zna?aju Kristova povijesnog iskoraka iz svijeta mrtvih, te golemi intervju s katoli?kim vojnim ordinarijem, jedan od probita?nijih komentatora preko punih pet novinskih stranica izložio nešto što je ozna?eno kao ‘Uskrsni pojmovnik: 28 klju?nih izraza za bolje razumijevanje najvažnijeg krš?anskog blagdana’, kako bi svaki ?italac – bio on katoli?ki vjernik ili ne, bio on lojalan pripadnik zajednice ili prokleti ateist – imao priliku utuviti si u glavu što su to Vazmeno trodnevlje, Veliki ?etvrtak, Uskrsna osmina ili Uzašaš?e. Še?er na kraju dodao je ugledni meteorolog dugoro?nom vremenskom prognozom: ‘Ako za Boži? vodenice melju kola?e, za Uskrs ne?e poga?e.’

Prema najtiražnijem dalmatinskom dnevnom listu – tako?er u vlasništvu onoga zagreba?kog advokata – ?ak se i Glas Koncila doimlje poput raskalašene svjetovne revije. Samo s korica uskršnjeg izdanja Slobodne Dalmacije ?itatelje vabe sljede?i naslovi: ‘Opraštam najteže grijehe umjesto Pape’, ‘Napisao sam sto knjiga o ljudskoj sre?i’, ‘Ženina ljubav me je izbavila od Sotone’, ‘Hodo?astila sam 800 km bez umora’. Muškarac koji je bio opsjednut Zlim i naposljetku ga uspio svladati, tvrdi da se ‘Sotona pobje?uje samo ljubavlju koja je povezana s molitvom i krš?anskim življenjem’, dok hodo?asnica, koja je odlu?ila pješa?iti do španjolskog svetišta Camino nakon što je pogledala film s Martinom Sheenom u glavnoj ulozi, veli kako je ‘izmolila milijun O?enaša da odagna umor i bolove’.

U istome broju ?itatelji se mogu upoznati sa stavom teološki potkovanog kolumnista koji, povodom teroristi?kog napada u Bruxellesu, piše da je ‘nasilje upisano u srce islama’, za razliku od krš?anstva, koje obiluje nježnoš?u, milosr?em i porukama ljubavi. Duplerica je rezervirana za poeziju, pa donosi petnaest (15!) soneta ?akavskoga pjesnika posve?enih muci Gospodina Našeg Isusa Krista, napisanih na bra?kom dijalektu – ‘Kruna ol šonjetih’. Uz niz drugih edukativnih priloga (na primjer: ‘Gospin pla? u srcu Hvara’), tu je još i ?lanak koji promovira ‘društvenu igru religiozne tematike’ što ju je, po uzoru na ‘Monopoly’ ili ‘Rizik’, osmislila jedna vjerou?iteljica, i to pod naslovom ‘Igra u kojoj Stepinac pobje?uje Tita’. ‘Igra je zamišljena kao Stepin?ev životni put obra?en kroz 448 kartica s pitanjima…’ Vremenska prognoza? ‘Uskrs sun?an, ponedjeljak kišan.’

Tko god je makar površno prelistao najutjecajnije izdanke hrvatske štampe svjetovnoga usmjerenja, a pritom nije fanatizirani liza? oltara, morao je ostati osupnut koli?inom klerikalne pornografije i monokonfesionalnog šunda koji se tu proizvodi na dnevnoj bazi, pa ocjena ?elnoga duhovnika Katoli?ke crkve da ‘zlo želi vladati medijskim svijetom’ može važiti samo kao provala energi?ne i hrabre samokritike.

U hrvatskome ‘medijskom svijetu’ – shva?enom jednako uop?eno i nediferencirano kao što ga predstavlja sam kardinal Bozani? – defiliraju popovi i vjerou?itelji, prijete biskupi i kardinali, zvona zvone, orgulje sviraju, Gospa cvili, Isus pati, jaganjci meke?u, pili?i ciju?u, farbaju se jaja, farbaju se ?itatelji, demonizira se islam, psuju pravoslavci, proklinju bezbožnici, žurnalisti?ke trupe puze kroz guste slojeve tamjanova dima, a sveta vodica curi li ga curi, škropi i škopi… Budu?i da preferira liturgijski oblik angažmana, hrvatsko je novinarstvo – s pogledom uprtim ka Kaptolu i dlanovima sklopljenim za molitvu – doslovno na koljenima!

Ukoliko, me?utim, kardinal nije imao u vidu katoli?ku industriju svijesti kada je zborio o tome da ‘zlo želi vladati medijskim svijetom’, nego je – baš suprotno – mislio na nedostatak vjerske discipline, izvjesno je da imamo posla s poglavarom koji želi kruha povrh poga?e, s totalitarnim glasom koji zahtijeva potpunu kontrolu i obra?un sa zadnjim ostacima sekularnog društva, a pritom se ne libi sadisti?kim žarom šibati dokazane pokornike i u sebi urlati: ‘Malo je to, marvo! Još se pognite! Još krotkosti iskažite!’

No – što to uistinu mijenja na stvari? Može li se nezajažljivoš?u prelata opravdati vlastita odgovornost za prodanu dušu? Treba li uz toliko slinave usrdnosti o?ekivati išta drugo osim razigranog bi?a? Ne leži li stvarni problem u pristanku na status sluge, a ne u tome što je gospodar više ili manje okrutan?

Koliko poznajem ovdašnje prilike, agilniji ?e medijski poslanici uputiti vo?i Katoli?ke crkve u Hrvatskoj poneku pseudodemokratsku pritužbu, da bi potom njihovi pogoni nastavili ?itateljima poklanjati plasti?ne krunice, štancati postere u slavu blaženog Stepinca, dijeliti naljepnice s likom Majke Božje, tržiti recepte za pravilno spravljanje šunke i purice, te sistemati?no pljuckati po zaostalim tekovinama svjetovnosti. Kriti?ki šiljci hrvatske štampe dosegnut ?e se najdalje do toga da Bozani?evoj rigidnosti suprotstave otvorenost i širinu pape Franje, pa ?e i na taj na?in – kroz figuru dobroga i lošeg policajca – demonstrirati odanost vladaju?oj religiji i njenoj klerikalnoj mašineriji.

Sekularno društvo, kako god okreneš, napreduje križevim korakom. Još od vremena kada je Hrvatska, uz op?e oduševljenje, konstituirana kao katoli?ka država, ‘medijski svijet’ iznad svega štuje simbiotski savez vjere i nacije. Kao što jednom re?e Nietzsche, mada se ne mogu sjetiti gdje: Mnoge pojave u ovoj zemlji su mi se popele navrh glave, ali dvije se posebno isti?u – Bog i Hrvati.

(Novosti)

Podelite ovu stranicu!