VIKTOR IVANČIĆ: Fetva s Pantovčaka

16 Feb 2016

Predsjedničina epistolarna prijetnja predstavlja najkardinalniji manifestni napad na građanske slobode još od doba Franje Tuđmana i njegove navade da pokreće hajke na ‘zelene i žute vragove’, te progoni izdajnike koji su spremni denuncirati vlast i potkopavati domovinu ‘za Judine škude’

“Ne za?epite li gubice, loše vam se piše!’

To je, uklonimo li retori?ki celofan, sadržajna suština pisma što ga je predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarovi? uputila Miloradu Pupovcu, odgovaraju?i na njegov dopis u kojem je upozorio na atmosferu netrpeljivosti, porast nasilja i sve više otvorenih poruka mržnje prema politi?kim, etni?kim i drugim manjinama.

Kažimo to odmah: predsjedni?ina epistolarna prijetnja, budu?i da je odaslana s visoke državne adrese, predstavlja najkardinalniji manifestni napad na gra?anske slobode još od doba Franje Tu?mana i njegove navade da pokre?e hajke na ‘zelene i žute vragove’, te progoni izdajnike koji su spremni denuncirati vlast i potkopavati domovinu ‘za Judine škude’.

Predsjednik Srpskog narodnog vije?a je, dakle, predsjednici države u pismu izme?u ostaloga pobrojao slu?ajeve organizacija i javnih osoba koje su zadnjih tjedana izložene izljevima govora mržnje i fizi?kog nasilja – od Mirjane Raki?, Zorana Pusi?a, Olivera Frlji?a, Nine Violi?, pa do mitropolita Porfirija – a zatim naveo i vlastiti primjer: ‘U svega sedam dana u središtu Zagreba doživio sam, a zajedno sa mnom i moji prijatelji, susjedi, studenti i suradnici koji su se zatekli u mojem društvu ili mojoj blizini, da meni nepoznati ljudi prilaze?i pljunu na mene ili me pozdravljaju sa ‘Za dom spremni!’ ili uzvikuju ‘Pupovac, ?etni?e, idi u Srbiju!’’

Kolinda Grabar Kitarovi? je u svome odgovoru, razumije se, osudila ‘takve postupke’, no u isti mah na autora pisma nasrnula teškim državni?kim naoružanjem: ‘Dužna sam, me?utim, ustvrditi da me?u osobama koje ste naveli ima i onih koji svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrije?aju najve?i dio hrvatske javnosti, neistinito prikazuju i ?ak izruguju Domovinski rat i, u osnovi, nije?u stvarnost, a implicitno i samu ideju hrvatske države, stvaraju?i tako ozra?je napetosti, isklju?ivosti i netolerancije.’

Drugim rije?ima: sami ste krivi! Naravno da ?emo vas smlaviti ako ‘provocirate’, ‘iritirate’, pa i ‘vrije?ate najve?i dio hrvatske javnosti’! Naravno da ?ete dobiti svoje ako se ‘izrugujete Domovinskom ratu’ i dovodite u pitanje ‘samu ideju hrvatske države’! Naravno da ?ete – sagledamo li stvari iz tipi?no muške perspektive, dakle perspektive vlasti – biti silovane ako izazivate i budite strasti nose?i kratke suknje! Ne?emo valjda silovateljima u grijeh pripisati i neodgovorno ponašanje silovanih!?

Iza formalne osude ‘takvih postupaka’, Kolinda Grabar Kitarovi? zapravo šalje ubita?no jasnu poruku: Jeste, nasilje je dopušteno, jer za primjenu sile postoje opravdani razlozi, makar ?e se ona kao kultivirana i demokratski orijentirana državnica od siledžijstva prikladno ograditi.

Predsjednica je, naime, kako isti?e u pismu, ‘dužna štititi dostojanstvo svih gra?ana’, pa u tom smislu i ‘dostojanstvo hrvatskoga naroda i vrjednote na kojima je stvorena hrvatska država’, a ako u cilju obrane toga ‘dostojanstva’ i tih ‘vrjednota’ Milorada Pupovca treba pljunuti na ulici, nazvati ga ?etnikom i poslati u Srbiju – pravo mu budi. Ukoliko ne želi podnositi izljeve mržnje, zašto onda ‘provocira’, ‘iritira’ i ‘vrije?a’ ve?inska hrvatska ?uvstva – ?uvstva koja smo striktno zadali i obilježili velikim D u rije?i ‘Domovina’ – skupa sa svojim istomišljenicima i novinama koje potpisuje kao izdava??

Predsjednica Republike, elem, ponajprije vodi ra?una o ‘osje?ajima hrvatskoga naroda’. ‘Stoga se’, piše u pismu, ‘o?ite provokacije i vrije?anje nacionalnih osje?aja hrvatskoga naroda i goleme ve?ine hrvatskih državljana koji vole svoju zemlju ne mogu nazivati ‘performansima’, ‘novinarskim’ ili ‘umjetni?kim slobodama’ ili ‘satirom’.’

I tu se onda Kolinda Grabar Kitarovi?, uz cini?nu napomenu da ona ‘podržava slobodu govora i umjetni?ke slobode’, upustila u žustru demonizaciju ‘Novosti’, lista na kojemu je ovih dana poželjno iskaliti ‘nacionalne osje?aje hrvatskoga naroda’, po mogu?nosti obrednim kamenovanjem:

‘Kada je jedan hrvatski tjednik u vrijeme dok sam još bila ministrica prenio karikature proroka Muhameda objavljene u stranom tisku, rekla sam tada da se ne slažem s njihovim objavljivanjem jer sloboda izražavanja mora znati razlu?iti granicu kada prelazi u vrije?anje drugih. Isto tako gledam i na uvredljiv tekst u ‘Novostima’, tjedniku koji izdaje Srpsko narodno vije?e, a financiraju ga hrvatski porezni obveznici, u kojem se izruguje hrvatska himna. Zar je to, kako njegovo izlaženje opravdava glavni urednik, doista ‘satira’? Podsjetit ?u još samo na istovrsnu ‘satiri?ku’ zluradost u spomenutom tjedniku zbog pada dvaju Migova HRZ-a, a sve bez reakcije izdava?a i nadležnih državnih tijela unato? evidentnom vrije?anju osje?aja hrvatskoga naroda.’

Ostavimo li po strani to što se predsjednica države, potpuno neznala?ki, ali zato s pozicije politi?ke mo?i, upušta u procjenu što se smije, a što ne smije smatrati satirom – postupak koji je, uzgred re?eno, nezamisliv u demokratskome svijetu – posebnu pažnju u njenom pismu plijeni zagovor primjene neke vrste šerijatskog prava u obrani sakralnih vrijednosti hrvatske državnosti.

Kolinda Grabar Kitarovi? – koja o?ito smatra kako su novinari i urednici ‘Charlie Hebdoa’, upuštaju?i se u ‘vrije?anje drugih’, glavni krivci za masakr koji je nad njima po?injen – vrlo egzaktno daje do znanja da ?e se u Hrvatskoj, zemlji gdje ona stoluje, svako kriti?ko pisanje o ‘Domovinskom ratu’, o ‘ideji hrvatske države’ i ostaloj mitološkoj gra?i koju opslužuju ‘nacionalni osje?aji hrvatskoga naroda’, doživljavati jednako kao što islamski fundamentalisti doživljavaju crtanje Muhamedova lika. Krv koja padne nakon takvih opa?ina, treba biti briga neodgovornih žrtava, a ne pravedni?ki motiviranih po?initelja.

Ova ‘muhamedizacija’ cjelokupnoga državotvornog paketa – kolekcije ‘vrjednota na kojima je stvorena hrvatska država’ – podrazumijeva ‘državljane’ (kako ih skrupulozna predsjednica u pismu naziva) ujedinjene u zbijeno društvo religioznih fanatika, koje ?e onda mudro politi?ko vodstvo mobilizirati u jurišnu hordu kada god sveto tlo treba o?istiti od zaostalih nevjernika.

Jedini dopustivi odnos ‘državljana’ prema zadanom imaginariju hrvatske državnosti jest fundamentalisti?ki, i to ne na na?in kako se fundamentalizam obi?no manifestira, dakle kroz doslovno ?itanje i razumijevanje svetoga spisa – što bi u ovome slu?aju bio ustav, koji, za nevolju, jam?i i slobodu govora – ve? kroz doslovno prihva?anje mitova što su uz državotvornu bajku servirani, od onoga tobožnjeg sanjanja samostalne države od stolje?a sedmog, preko krvavih bitaka za o?uvanje hrvatstva, pa do fonda neprijatelja s kojima neprestano moramo obra?unavati.

Jedini poželjan ‘državljanin’, ukratko, nije slobodan gra?anin, nego pokorni vjernik, spreman da kontinuirano kle?i pred ‘vrjednotama na kojima je stvorena hrvatska država’ – pred kultom što su ga strogo definirali ovlašteni prvosve?enici – ali i zgromi svakoga tko nije voljan uspostaviti istu relaciju prema ‘Domovini’ (koju Kolinda Grabar Kitarovi?, usprkos svim gramati?kim normama, u službenome dopisu piše velikim po?etnim slovom). U protivnome, provest ?e se poput popljuvanog Milorada Pupovca, ili poput Zorana Pusi?a kojemu smo radi antifašisti?kih i antinacionalisti?kih zanovijetanja za po?etak probušili gume na vozilu, a sutra ?emo možda i nešto drugo.

Naizgled sitan gramati?ki detalj – riješenost predsjednice države da naziv službenog božanstva opskrbi velikim po?etnim slovom – na svoj na?in svjedo?i o grandioznoj veli?ini hrvatske politi?ke nesre?e, o trijumfu mitotvorne svijesti nad bilo kojim (pa i pravopisnim) zakonom.

U isto vrijeme dok je Kolinda Grabar Kitarovi? pisala svoj huška?ki pamflet, u kojem je operativno – do zadnjega slova kletve i do zadnje kapi pljuva?ke – razradila zamisao šefa svoje partije prema kojoj ‘svatko u svojoj sobi može misliti što ho?e, ali na javnoj sceni sigurno ne’, Tomislav Karamarko u ?ilipima je govorio o onima koji ‘nisu shvatili da kada govore protiv HDZ-a, govore protiv hrvatskoga naroda’, jer ‘kada je HDZ na koljenima, onda je i Hrvatska na koljenima’. Visoki kler svjetovne religije, naime, uvijek preuzima klišeje iz religioznih svetih spisa, poput izabranog naroda, obe?ane zemlje i mesijanizma. ‘HDZ više nikome ne?e dati da blati Tu?mana!’ dodao je na kraju izlaganja Karamarko.

Epistola predsjednice Hrvatske stoga je djelo fundamentalisti?koga uma, izravni atak na gra?anske slobode i otvoreni poziv rulji da nasrne na sve koji ‘provociraju’, ‘iritiraju’ i ‘vrije?aju’ osje?aje silom i tamjanom unificirane ve?ine, pa utoliko i blistava ilustracija nesumnjivoga ekstremizma koji stanuje u prostoru što sebe voli definirati ‘politi?kim centrom’. Budu?i da nastupa u ime ‘vrjednota na kojima je stvorena hrvatska država’, ?ini se da je realan politi?ki sadržaj tako smišljene države identi?an sadržaju predsjedni?ina pisma:

‘Ne za?epite li gubice, loše vam se piše!’

(Novosti / Peš?anik)

Podelite ovu stranicu!