U Beogradu izbjeglice spavaju pod vedrim nebom

02 May 2015

U Beograd posljednjih mjesec dana dolazi sve više migranata, koji žive na otvorenom i u krajnje nehumanim uslovima

U Beogradu, ali i ostalim mjestima u Srbiji, u parkovima i na ulicama, sve se ?eš?e mogu vidjeti stotine migranata koji su došli iz ratom zahva?enih podru?ja Azije i Afrike. Me?u njima, od putovanja izmorenih, uglavnom izbjeglica iz Sirije, Eritreje, Somalije, Iraka i Afganistana, veliki broj je žena i djece, piše Anadolija.

U glavni grad Srbije u posljednjih mjesec dana dolazi sve više migranata, koji uglavnom borave u blizini autobuske stanice u nehumanim uslovima. Spavaju po travi i na klupama u parku. Svi su, kako kažu u tranzitu i izbjeglice sa jedinim ciljem – da stignu u neku od zapadnoevropskih zemalja.

Tokom 2014. godine u Srbiji je 16.490 stranaca tražilo azil, što je tri puta više nego u godinu ranije. U januaru i februaru ove godine, blizu pet hiljada osoba izrazilo je namjeru da traži azil u Srbiji, ali se broj onih koji su do sada, bez registrovanja bili u Srbiji, mjeri na desetine hiljada.

Koliko je pitanje migranata aktuelna tema pokazuje i ?injenica da skoro svakog dana MUP Srbije saop?ava da je otkrivena grupa od po nekoliko desetaka azilanata. Prošle sedmice je uhapšena kriminalna grupa krijum?ara koja je “usluge prevoza” od juga Srbije do Ma?arske napla?ivala i po hiljadu eura po osobi.

Protesti protiv dolaska migranata

Beogradski centar za ljudska prava, koji uz koordinaciju sa UNHCR-om pruža pravnu pomo? tražiocima azila, ukazao je da, kao ni prije jedne decenije, kada je Srbija imala izbjeglice iz Hrvatske i BiH, ni danas nema dovoljno empatije prema ljudima koji bježe iz ratom zahva?enih podru?ja te da je potrebno poboljšati pravni sistem u praksi.

Nikola Kova?evi? iz pravnog tima Beogradskog centra za ljudska prava je predo?io da su ve?ina ljudi koji dolaze iz Sirije, Eritreje, Azerbejdžana i Somalije izbjeglice i da u Srbiji i dalje postoji problem u prepoznavanju namjere traženja azila.

“Ako neko dolazi iz Sirije on ne može da bude neregularan ili ilegalni migrant. On je ?ovek koji je u strahu od opšteg progona napustio svoju zemlju i postao izbeglica. Tim ljudima treba pružiti neku pomo?”, rekao je Kova?evi? ukazavši da taj problem postaje sve vidljiviji, kako na beogradskim ulicama tako i širom Srbije.

Prenose?i svoja iskustva iz kontakata sa migrantima u Srbiji, Kova?evi? je ukazao da ?e broj izbjeglica koji prolaze preko Srbije biti mnogo ve?i i da te ljude treba smjestiti i obezbijediti im elementarne uslove.

“Radi?e se o desetinama hiljada tražioca azila. Prošle godine je registrovano 16,5 hiljada tražioca azila i još oko 10-12 hiljada neregularnih migranata… To su sve ljudi koji su došli u kontakt sa organima Srbije i to je brojka oko 25 hiljada. Ove godine smo ve? prevazišli tu brojku, do kraja godine je mogu?e da ?e se raditi, ukupno, i do sto hiljada migranata”, upozorio je Kova?evi?.

Ocjenjuje da u društvu Srbije, definitivno, postoji nedostatak svijesti da se pomogne izbjeglicama, ali da do sada nisu zabilježeni zna?ajniji incidenti sa migrantima.

Prošle godine je u Obrenovcu, Bogova?i i nekim drugim mjestima bilo protesta i negodovanja protiv dolaska migranata i da je potrebno gra?anima, od državnih organa, ali i nevladinih organizacija, predstaviti stvarnu sliku i položaj migranata.

“Tim ljudima treba omogu?iti da se privremeno smeste u nekim objektima gde ?e imati hranu, ode?u i obu?u, zdravstvenu negu”, preporu?uje Kova?evi? i dodaje da slika koja postoji oko autobuske i željezni?ke stanice u Beogradu govori o mogu?nosti organa Srbije da daju odgovor na trenutnu situaciju.

Neizvjestan put

Lanci krijum?arenja koji se protežu od Sirije i Turske, pa sve preko Gr?ke, Makedonije, Srbije i Ma?arske, su prema podacima do kojih je došao Beogradski centar za ljudska prava, vrlo složen i organiziran sistem. Put od Makedonije do Austrije košta i do 3,5 hiljada eura.

Na putu se dešava da im krijum?ari otmu novac, pasoše, ostave negdje na putu i kažu im: “Dobrodošli u Ma?arsku!“, a doveli su ih, primjerice do Kragujevca, pokazali su rezultati istraživanja koje je me?u migrantima sproveo Beogradski centar za ljudska prava.

Kova?evi? kaže da, pored korupcije i nepostojanja kapaciteta kontrole granice, Republika Srbija svjesno pušta te ljude da odu i postanu ne?iji drugi problem.

Krijum?ari i policija uzimaju novac

Me?u stotinama izbjeglica iz Sirije, Iraka, Afganistana i drugih zemalja, u blizini restorana brze hrane i parku kod beogradske autobuske stanice, zajedno sa predstavnicima UNHCR-a i Beogradskog centra za ljudska prava nije teško prona?i one koji žele da ispri?aju kroz šta su sve prošli.

Oni iz Sirije i Iraka ne žele pred kamere iz straha od odmazde zbog rata u svojim zemljama, ali i “prepreka” na putu ka Evropskoj uniji. Na putu do Srbije su doživjeli, kažu, sve i svašta. Preko Turske, navode nisu imali problema, ali je sve skupo, dok su u Gr?koj i Makedoniji doživjeli maltretiranja policije.

Novinar RTV “Salahudin” iz Tikrita (Irak), Nebil kaže da je prije dva mjeseca krenuo iz svoje zemlje preko Turske i napokon stigao u Srbiju – u potrazi za azilom i sugurnim životom ostavio je porodicu.

“Moju ku?u je uništio ISIL. Preselio sam se u sjeverni Irak i krenuo prema Evropi radi azila. Krijum?ari koji su trgovci ljudima i lopovi uzimali su nam mnogo novca. Prelazili smo pješice preko planina po hladno?i i teškim uslovima. Bilo je puno bolesnih, žena i djece”, kaže Nebil i dodaje da je u Gr?koj policija prema njemu dobro postupala, ali su uslovi u kampu bili loši.

Kako je rekao, u Makedoniji nije sreo policiju, a u Srbiji je imao problema jer je morao policajcima dva puta da daje novac.
“Jednom sam dao 40, a drugi put 60 eura. Ne znam ta?no gdje je to bilo, ali je bilo u pravcu Ma?arske kada sam putovao od Beograda. Mislio sam da ?e u ovim državama bolje da nas prihvate ali to nije ono ?emu smo se nadali. Ne nudi se neka vrsta pomo?i”, rekao je Nebil poru?ivši svojim sunarodnicima koji planiraju da krenu poput njega da im je Bog na pomo?i.

Han (15) iz Afganistana je tri dana u Srbiji. Ina?e, dva mjeseca je putovao preko Irana, Turske i Bugarske.

“Za ljude u Afganistanu postoje samo brige i rat, jer je stanje u Afganistanu loše, a razlog svemu tome su talibani. Talibani tamo napadaju naše porodice, ja sam zbog njih izgubio svoju porodicu, a i ja sam ranjen u ruku i nogu“, govori na dobrom engleskom dje?ak koji je prodao svoju ku?i i sa tim novcem došao do Srbije stako što je dva mjeseca pješa?io.

Imao je mnogo problema, pogotovo u Bugarskoj gdje je bio loš odnos tamošnje policije.

“Mrze nas, nisu uhapsili mene, uhapsili su moje prijatelje. Imali smo mnogo problema i sam put je bio opasan, ali je mnogo bolje nego ljudima koji su ostali u Afganistanu. Želio bih oti?i u Evropu kako bih imao bolji život nego u Afganistanu. Tri dana sam u parku, veoma je hladno no?u, spavamo ovdje… imamo mnogo problema i treba mi pomo?. Nadam se da ?u imati neku pomo? od ljudi u Srbiji, isto kao i svi koji dolaze iz Afganistana“, predo?ava nam Han okružen vršnjacima iz svoje zemlje.

Srbija im se kaže dopada i osje?aju se sigurno, ali nemaju novca.

“Nemamo ni odje?e ni obu?e, sve smo izgubili, tamo u torbi (pokazuje na torbu) nema ništa. Ljudi ovdje su dobri. Ne jedemo meso, jedemo samo ?ips od krompira, hljeb i pijemo vodu. Mi bi jeli i meso da imamo novca, ali ga imamo samo za mlijeko”, kazao je.

Tako?er Afganistanac Musa Ermi (20), koji je u Srbiju došao iz Turske gdje je, kako bi zaradio novac za put radio u tekstilnoj fabrici u Ederneu i nau?io turski jezik, potvr?uje da u Srbiji nemaju problema, ali da ve? nekoliko dana spavaju na travi. Do Beograda mu je trebalo dvije hiljade eura, a kako o?ekuje do Njema?ke ?e mu trebati još toliko novca.

Poziv na humanost

Gra?ani Beograda i prolaznici u parku kod autobuske stanice se slažu i apeliraju da treba pomo?i migrantima koji tu borave.

Ukazuju da treba da uradi država, me?unarodne i humanitarne organizacije kao i Evropska unija.

“Ovi ljudi tu su danima i ?ekaju da se okupe, kao ja što sam svoju porodicu ?ekao. Evo ve? mesec dana, a vidim neke stare, neke nove. Žene i deca, makar taj bajni Crveni krst i Crveni polumesec, te organizacije koje brinu o ljudskim pravima. Ljudi su otupeli jer je bilo mnogo izbeglica. Treba to država da uradi, makar žene i decu da smesti u neki kamp ili hotel da mogu da se okrepe i krenu dalje”, kaže Miodrag Beli?, rodom iz Pe?i, koji je prije 17 godina došao kao izbjeglica sa Kosova.

Beogra?anin Jovan Kali?anin misli da nije u redu da ljudi borave po parkovima i da im treba pomo?i.

Šefica Odeljenja za pravnu zaštitu izbeglica, UNHCR-a u Srbiji, Anne-Birgitte Krum Hansen je povodom sve aktuelnijeg pitanja migranata u Mediteranu i na zapadnom Balkanu iznijela stav da je neophodno da države u regionu zajedni?ki djeluju kako bi se pomoglo tim ljudima, istakavši da je UNHCR-a spreman da pomogne.

Od 2008. godine, kada su ukupno 77 osobe zatražile azil u Srbiji, taj broj raste iz godine u godinu. U centrima za azil 2014. godine, koji se nalaze u Banji Kovilja?i, Bogova?i, Sjenici, Tutinu i Krnja?i, bilo je smješteno blizu 10 hiljada tražilaca azila.

(Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!