TVRTKO JAKOVINA: Promjene u svjetskoj politici djeluju zastrašujuće

06 Feb 2017

"Drastična promjena američke politike koju najavljuje predsjednik Tramp, kao i promjena politika u Europi, jačanje desnice i Brexit dokazuju da je svijet doista ušao u novu eru, u 21. stoljeće, koje bi, po svemu sudeći, moglo biti – zastrašujuće"

Krajem januara ove godine je u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju promovisana knjiga Moj život – sje?anja velikog Titovog diplomate, nekadašnjeg ambasadora SFRJ u Rimu i Londonu Vladimira Velebita, na kojoj su, pored prire?iva?a dr Tvrtka Jakovine, govorili Latinka Perovi?, Budimir Lon?ar, Branka Prpa i Borka Pavi?evi?. Profesor na Filozofskom fakultetu Sveu?ilišta u Zagrebu,istori?ar Tvrtko Jakovina, u predgovoru Velebitove knjige kaže da bi taj “potomak austrouogarske ?asni?ke loze, general Narodnooslobodila?ke vojske, diplomat prvog reda koji se s lako?om kretao u društvu najuglednijih li?nosti svoga vremena, u nekoj druk?ijoj Hrvatskoj i u nekoj druk?ijoj regiji bio važan simbol jednog doba i putokaz kako bi trebalo graditi moderno europsko društvo”.

Teme kojima se bavio i knjige koje je do sada objavio – “Socijalizam na ameri?koj pšenici 1948–1963”, “Ameri?ki komunisti?ki saveznik: Hrvati, Titova Jugoslavija i Sjedinjene Ameri?ke Države 1945–1955.”, zatim “Tre?a strana Hladnog rata” i “Trenuci katarze: prijelomni doga?aji XX. stolje?a” – potvr?uju da je, u nau?nom smislu, “uža specijalnost” dr Tvrtka Jakovine spoljna politika. Zato ovaj razgovor i po?injemo pri?om o Donaldu Džonu Trampu, ?etrdeset i petom po redu predsjedniku SAD.

“I svojim inauguralnim govorom novi ameri?ki predsjednik Donald Tramp napravio je nešto što do sada nije vi?eno. Naime, pored toga što je govorio isklju?ivo o Americi (“Amerika na prvom mjestu”), i to na na?in koji veoma dira ameri?ke saveznike, novi šef Bijele ku?e svojim je prethodnicima – predsednicima Baraku Obami, Džordžu Bušu mla?em i Bilu Klintonu – poru?io da ništa nisu u?inili za Ameriku, koja je, po ocjeni Trampa, ve? desetlje?ima na krivom putu. Što naprosto nije to?no”, kaže Tvrtko Jakovina. “Od završetka Drugog svjetskog rata, Amerika je bila poprili?no uspješna; iako je katkad bilo i krivih proscjena, bogatstvo i utjecaj SAD su rasli. Negirati sve to, uklju?uju?i i sedamdeset godina ameri?ke politike prema Europi i ?etrdeset godina politike prema Kini je nedopustivo. Drasti?na promjena ameri?ke politike koju najavljuje predsjednik Tramp, kao i promjena politika u Europi, ja?anje desnice i Brexit dokazuju da je svijet doista ušao u novu eru, u 21. stolje?e, koje bi, po svemu sude?i, moglo biti – zastrašuju?e”.

Donald Tramp je, tvrde analiti?ari, iskoristio nezadovoljstvo ameri?kih gra?ana establišmentom, ali je, nedugo nakon što je izabran za predsjednika SAD, u svoj kabinet uveo šest milijardera. Ko je zapravo glasao za predsjednika Trampa?

Gra?ani koji se osje?aju zapostavljenim i nesposobnim da utje?u na politi?ki život. Danas ljudi žele promjene po svaku cijenu, što ?e, kako se to kaže, sasvim sigurno unijeti “dinamiku u me?unarodne odnose”. Naravno, ta “dinamika” ne mora biti dobra; naro?ito ako postoji opravdana bojazan da bi mogla poremetiti ono što je ?uvalo mir, donosilo blagostanje znatnom dijelu ?ovje?anstva i promoviralo vrijednosti koje nisu bile suprotne vrijednostima iza kojih bi mogao stajati prosje?an ?ovjek.

Sa druge strane, ljudi su s pravom nezadovoljni distribucijom bogatstva, tj. ogromnom nesrazmjerom izme?u veoma bogatih i veoma siromašnih. Ali, kako onda milijarder Donald Tramp, za kojeg su glasali, uop?e može biti predvodnik siromašnih?! I to nije jedina nelogi?nost.

Šta je još?

Ja?anje vojske koje je Tramp najavio nije do kraja spojivo sa najavljenom politikom izolacionizma. Jer, što ?ete raditi sa tako jakom vojskom ako ne želite promovirati vrijednosti iza kojih ste kao velika sila do sada stajali? Ho?e li Amerikanci ukinuti neke od svojih vojnih baza koje se nalaze u 120 zemalja svijeta? I što ?e to zna?i za svijet? Ide li svijet u pravcu nove podjele sfera interesa, što bi nas na ovom prostoru dodatno podijelilo i gurnulo u nove sukobe?

Da, ?esto se poslednjih mjesci govori o “novoj Jalti”….

Otvoriti Rusiji zonu utjecaja zna?ilo bi u ruske ruke dragovoljno predati dio ameri?kih saveznika. Napetost izme?u Rusije i SAD bi se u tom slu?aju smanjila, ali samo pod uvjetom da Moskva dobije odre?ene zalogaje u zoni koju smatra svojom.

Mislite na Baltik i na Balkan?

Tako je. Budu?i da je u nekim balti?kim zemljama gotovo pola stanovništva rusko, ali i da je rije? o prostoru koji je na granicama Rusije, Baltik ne bi mogao pro?i neokrnjeno. Istodobno, u igri Trampovog rušenja EU Balkan bi ostao vakuum koji bi netko morao popuniti. Tko? Rusija, naravno.

Ako je suditi po susretu sa britanskom premijerkom Terezom Mej, ali i po
intervjuu britanskim medijima u kojem direktno politi?ki potkopava kancelarku Angelu Merkel, da li predsjednik Tramp zaista ruši EU?

Trampov intervju koji spominjete je skandalozan i u biti doista potkopava temelje EU. Uostalom, razgovore sa europskim liderima ameri?ki predsjednik po?inje pitanjem – tko je sljede?i. Tramp podržava Brexit, što je sve zajedno dovelo do toga da se više od milijun Britanaca izjasni protiv najavljenog posjeta ameri?kog predsjednika Londonu. Sve u svemu, zalaganje predsjednika Trampa za koncept vra?anja Europe na nacionalne države može biti poguban.

Ima li SAD mehanizme koji takvu politiku mogu kontrolisati?

Paradoksalno je da tektonski poreme?aj koji svijet dovodi u poziciju sli?nu onoj iz 1914. ili 1941…

Kakvu poziciju?

Svijet se o?ito mora ili resetirati ili nanovo preslagivati. Neobi?no je, kažem, da takav zahtjev dolazi iz zemlje koja je najviše profitirala od svoje politike mira i zajedništva. I koja, pritom, nema dubinski gospodarski pad. Sve ovo ne mora zna?iti da ?e biti velikog svjetskog rata, ali velike bitke, kako bi to rekao Slobodan Miloševi?, nisu isklju?ene.

Kada je rije? o mehanizmima, još ?emo vidjeti kakav ?e biti otpor Trampovim politikama. On ga sada ima u okviru Republikanske stranke; o demokratama da i ne govorim. Ipak, to ?e za sada ostati u drugom planu: još se, naime, dijele funkcije i još nitko ne zna što ?e se dalje doga?ati. Ne bih rekao da je Tramp suo?en sa blokadom Kongresa, kako je to bio predsjednik Obama. Koji je, doduše, dokazao da se može vladati i oko Kongresa i mimo njega, samo ako ste dovoljno vješti. U svakom slu?aju, mislim da ne bi trebalo polagati puno u nade u brzi impeachment ili u brzo stvaranje nekakve antitrampovske koalicije.

Što je sa EU? Koliko se ona, ovakva kakva je, danas može oduprijeti namjeri predsjednika Trampa da je u najmanju ruku dovede u pitanje?

Europa je ostala sama; su?eljava sa demontiranjem europskih vrijednosti u samoj EU, u strahu je od novog izbjegli?kog vala, od novih izbora u pojedinim državama EU, od desnice koja bi mogla osvojiti vlast u Francuskoj… Sa jedne strane ima Rusiju, koja plaši dobar dio europskih zemalja, a sa druge više nema Ameriku koja ?e do?i i intervenirati ako se ovdje napravi novo krvoproli?e. Današnja Europa mnogo je nesposobnija od nesposobne Europe od prije dvadesetak godina. Me?utim, i takvu kakva je, EU bismo morali sa?uvati do nekih sretnijih vremena. Tim prije što je predsjednik Tramp doveo u pitanje i opstanak ovakvog NATO saveza. Koji je, kada je formiran 1949, imao cilj držati Amerikance unutra, Njemce dolje, a Ruse van. Tijekom vremena NATO je tražio svoje vizije i tu je nedvojbeno dolazilo do odre?enih pogrešaka. Me?utim, NATO je svijetu ipak donio upravo ono što je napisao jedan norveški povjesni?ar: priželjkivano carstvo. Jer, iako su se zapadnoeuropske zemlje odrekle dijela vlastitog suvereniteta u korist SAD, dobile su i sigurnost i mogu?nost da, umjesto na obranu, svoje resurse usmjere na obnovu vlastitih društava.

Što za zemlje bivše Jugoslavije zna?i dovo?enje u pitanje NATO alijanse? Hrvatska i Slovenija su ?lanice NATO, Crna Gora je na korak od ?lanstva…

Usprkos problemima, crnogorski državni vrh pokazao je zrelost kakvu nijesu pokazale ni mnogo ve?e zemlje. Kao i odre?enu stabilnost. Za Crnu Goru bi veoma važno bilo da se ugovor u Vašingtonu potpiše ?im prije, što, naravno, ne zavisi od Podgorice.

U Hrvatskoj je, na primjer, svojedobno vo?ena kampanja Bolje pakt nego rat i vjerujem da bi upravo u tom modelu trebalo gledati prednosti ulaska Crne Gore u NATO. Za našu regiju bi, naime, bilo izuzetno važno izbje?i novi rat, i to po svaku cijenu. Tim prije što bi taj eventualni sukob, budu?i da više nemamo nikavu supstancu i da, izuzev možda infrastrukture, svi zajedno ne proizvodimo gotovo ništa, bio ?ak pogubniji od onoga kroz koji smo prošli devedesetih. Najzad, pogledajte što se doga?a u postratnim društvima, ?ak i kada su ona iz ratova izašla kao pobjednici.

Što se doga?a u Hrvatskoj, koja je, za razliku od Srbije, iz ratnog sukoba devedesetih zaista izašla kao zemlja pobjednica?

Nažalost, Hrvatska se i dalje ne uspijeva izvu?i iz rata devedesetih, što je prije svega odgovornost elita koje su se pokazale nesposobne postaviti agendu budu?nosti. Duboki nacionalizam je i danas mobilizator hrvatskog društva, što se ogleda i kroz ?injenicu da se vlast protiv svojih politi?kih oponenata bori tako što ih optužuje za jugonostalgiju ili za komunizam. Pritom, nitko ne postavlja pitanje kako to da su o?evi te nove hrvatske Republike bili komunisti i visoki fukncioneri SFRJ.

Zar i Franjo Tu?man nije izašao direktno iz Titovog šinjela?

Jeste. Zanemarivanje te ?injenice govori i o intelektualnoj potkapacitiranosti hrvatske politi?ke scene, koja se trudi uspostaviti crno-bijelu sliku. Jedino je, naime, u tim crno-bijelim kategorijama mogu?e nedovoljno obrazovanom stanovništvu prodavati nejasnu viziju. Otuda i stalni pokušaji revizije povijesti, gdje je Hrvatska, po mom sudu, najnesigurnija od svih zemalja bivše Jugoslavije.

Zašto?

Zato što se u Hrvatskoj cijelo 20. stolje?e nastoji svesti na dvadeset i pet godina: na osamnaest godina Autrougarske, ?etiri godine Nezavisne države Hrvatske i na razdoblje nakon rata devedesetih. Svi ostali doga?aji u 20. stolje?u interpretiraju tako da postaju besmisleni. Zašto je to potrebno? Zato što u zemljama u kojima odavno nema stvarne borbe oko stvarnih politika revizija povijesti ostaje jedino politi?ko oru?e. I to je osnovni problem. Oprostite, ali nije zdravo da su, ?etrdeset godina nakon njegove smrti i dvadeset i sedam godina nakon raspada SFRJ, Jospip Broz Tito i Jugoslavija i dalje pitanja svih pitanja.

Zbog ?ega je Jugoslavija i dalje takav bauk?

Jugoslavija se u našim me?usobnim obra?unima namjerno svodi isklju?ivo na teror. Jer, ako vi kažete da u jugoslavenskoj zajednici za sedamdeset godina nije bilo ni?ega izuzev terora, onda, pored toga što nužno ulazite u laži i falsifikate, svjesno stvarate poželjnu crno-bijelu sliku u kojoj su na jednoj strani navodni patriote, a na drugoj “komunjare” i Jugoslaveni. Jasno je da se tako pravi nezdrava atmosfera sa potpuno ideologiziranom slikom jednog historijskog perioda, koja je, osim što je protivna logi?kom i kriti?kom razmišljanju, i nedemokratska i neeuropska.

Kako to da u Crnoj Gori nije rehabilitovan ni jedan kvisling iz Drugog svjetskog rata, što mislite?

Vladaju?a elita u Podgorici odavno je zauzela poziciju obrane antifašizma i multietni?nosti, nakon ?ega je opozicija po?ela na drugoj strani tražiti utemeljenje za kontru. Onaj tko se u 21. stolje?u bavi Drugim svjetskim ratom na na?in da veli?a ?etnike i kvislinge, sasvim sigurno ne može imati jasnu budu?nost. Svejedno da li je rije? o formalnoj ljevici ili o formalnoj desnici. Uostalom, historijska nauka je na ta pitanja odavno dala odgovore.

Ako je istorija na takva pitanja dala odgovore, zašto je onda Vlada premijera Andreja Plenkovi?a, nakon skandala sa postavljanjem table u Jasenovcu na kojoj piše Za dom spremni, najavila formiranje “komisije za totalitarne sisteme”?

Zato što bi se na taj na?in Vlada premijera Plenkovi?a mogla sakriti iza zaklju?ka komisije koja ?e, bude li formirana, vjerojatno pokušati izjedna?iti NDH sa Titovim razdobljem, i to tako što ?e ih okarakterizirati kao dva totalitarizma. Ustaška strana ?e, dakle, biti rehabilitirana do to?ke do koje je to potrebno, dok ?e patizanska biti zakopana najdublje, budu?i da je takva atmosfera u društvu. Ali, tako se ne rješavaju povijesne nedoumice. Najzad, ako ve? ho?ete poništiti partizane, šta nudite kao validnu alternativu? Je li alternativa ustaštvo? Pa, nije, budu?i da se sa tim ne?e suglasiti ve?ina hrvatskog društva.

Dio hrvatskog društva zaista se snažno protivi pokušajima rehabilitacije ustaštva. Ali, ako je premijer Plenkovi?, nakon postavljanja sporne plo?e u Jasenovcu, kazao da je rije? o “delikatnom slu?aju”…

To je nedopustivo! Iako je Andrej Plenkovi? mnogo bolji šef HDZ-a od Tomislava Karamarka, bojim se da ipak ne?e imati snage oduprijeti se jakoj nacionalisti?koj struji unutar svoje stranke, ali i unutar vladaju?eg sustava.

Nedavno sam prisustvovao domjenaku koji je, u povodu Badnjeg dana, u Zagrebu organiziralo Srpsko narodno vije?e. Na tu je proslavu premijer Plenkovi? došao sa ?ak šest svojih ministara.

I, što je tu sporno?

To mi je djelovalo više kao Plenkovi?ev na?in da osigura vlastite bokove od desni?ara unutar HDZ-a, nego kao nastojanje da se pošalje dobra poruka srpskoj manjinskoj zajednici. Usprkos svemu, prisustvo premijera Hrvatske i ?lanova njegovog kabineta na srpskom domjenaku bio je pozitivan pomak u odnosu na ono što je propagirala Vlada Oreškovi?-Karamarko, u kojoj su najradikalnije prakse i najradikalniji politi?ari poput ministara Hasanbegovi?a ili samog Tomislava Karamarka bili u prvom redu. Sli?ni ljudi danas ipak nisu toliko eksponirani. Hrvatska se o?ito odlu?ila malo popeti iz dubokog ponora u kojem je bila.

Na tu proslavu Badnjeg dana u Zagrebu premijer Vu?i? poslao je svog savjetnika Vladimira Božovi?a, koji je napravio diplomatski skandal, zaprijetivši, pored ostalog, da ?e Srbija Srbe u Hrvatskoj štititi “svim raspoloživim sredstvima”.

Srpski politi?ari u Hrvatskoj odmah su reagirali na taj doista skandalozan govor savjetnika premijera Vu?i?a…

Reagovao je Milorad Pupovac, ali je premijer Vu?i? svog savjetnika podržao.

Podržao ga je?

Jeste. Tvrdio je da Božovi? u Zagrebu nije rekao ništa loše.

Ako im je Beograd na takav na?in ponovo po?eo pomagati, onda je valjda logi?no to što se svim Srbima u Hrvatskoj opet “tresu ga?e”, komentirao je Boris Dežulovi? spomenuti govor savjetnika premijera Vu?i?a. Takva “pomo?” se, naime, ni po koga od nas ne može dobro završiti. Uostalom, sjetite se šta se dogodilo devedesetih, kada je Slobodan Miloševi? na sli?an na?in krenuo “braniti” Srbe u regiji.
ODNOSI CRNE GORE I HRVATSKE

Kako biste ocijenili odnose Crne Gore i Hrvatske?

Hrvatska danas veoma podupire ulazak Crne Gore u NATO, jer je to u interesu obje zemlje. Naime, kroz ?lanstvo Crne Gore u NATO puno lakše ?e se riješiti prije svega sigurnosni, a onda i grani?ni problem dvije države… Ako izuzmete prostor Dubrovnika, Crna Gora je u ratovima devedesetih bila prili?no marginalna, a i druga?ije je percipirana u ostatku jugoslavenskih republika, prije svega zato što je u me?uvremnu doživjela duboku politi?ku transformaciju.

Profesor Žarko Puhovski kaže da se Crna Gora, uprkos sramnoj epizodi napada na Dubrovnik i plja?ki Konavla, iz ratova devedesetih izvukla kao Austrija iz Drugog svjetskog rata.

Ili Jugoslavija, koja je zbog 1948. neke stvari riješila duga?ije nego što se o?ekivalo: mnogo toga je zaboravljeno zato što se dogodio važan historijski trenutak, a to je Titovo “ne” Staljinu. Sli?no se desilo i Crnoj Gori. Hrvatska je tu promjenu dobro primila.

U momentu dok su pljuštale me?usobne protesne note izme?u Srbije i Hrvatske, crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova uputilo je protest Zagrebu zbog podizanja spomenika ubici jugoslovenskog ambasadora Vladimira Rolovi?a. Mislite da je crnogorsko MVP na to imalo pravo?

Jeste. Podizanje spomenika Miri Bareši?u iskaz je konzervativne revolucije koja je svoj uspon doživjela tijekom vladavine premijera Karamarka i Oreškovi?a. Nitko tada nije si želio postaviti pitanje tko je bio Bareši?, da li je on u Švedskoj te 1972. po?inio politi?ki zlo?in. Najzad, slave?i teroristu, što Hrvatska uop?e slavi?! ?udno je da su svi koji su u Hrvatskoj na bilo koji na?in bili protiv Jugoslavije odjednom postali sveci. Kod nas se vodi hajka protiv onih koji su u ime jugoslavenske UDB-e ubijali hrvatske emigrante, ali je, eto, slu?aj Bareši?a nekako potpao pod “borbu za slobodom”. Nažalost, ovo o ?emu govorim potvr?uje da u hrvatskom društvu nema jasnih kriterija, nema mogu?nosti kriti?kog promišljanja. Na sceni je, ponavljam,crno-bijela tehnika i povijesni falsifikati.
BALKANSKE ILUZIJE O TRAMPU

Pobjeda predsjednika Trampa oduševljeno je do?ekana u Srbiji, u dijelu Bosne i Hercegovine – mislim na Republiku Srpsku – pa i u dijelu Crne Gore: vjeruje se, naime, da bi novi ameri?ki predsjednik,u dogovoru sa predsjednikom Vladimirom Putinom, Srbiji mogao “vratiti Kosovo”. Kako to vama izgleda?

Poprili?no naivno. Zar zbilja netko misli da ?e se predsjednik Tramp zapo?eti veliki rat kako bi ispravljao naše “historijske nepravde”?! Najzad, zašto bi Tramp Srbiji vratio Kosovo? Kako bi to uop?e izgledalo? Evo, ?ak i ako bi Albanci pristali da se Kosovo vrati u sastav Srbije, uvjet bi bio da se uvedu europski standardi poštivanja ljudskih prava. Da li bi tom slu?aju Beograd bio spreman kosovskim Albancima prepustiti barem tre?inu ministara u Vladi Srbije, kao i mjesto predsjednika Skupštine? Da li bi u Vojci Srbije bilo mjesta za mlade Albance? Tko bi se suglasio sa tim da albanski postane službeni jezik u Srbiji? Mislite da je ve?inska Srbija spremna na tako što? Ne bih rekao.

(Tamara Nik?evi?, Pobjeda)

Podelite ovu stranicu!