Tužbe Hrvatske i Srbije za genocid – odbijene

03 Feb 2015

Presuda ICJ-a je obvezujuća, konačna i bez prava na žalbu, a države će biti u obavezi da po njoj postupe

Međunarodni sud pravde (ICJ) odbacio je hrvatsku tužbu protiv Srbije, ali i srpsku protutužbu protiv Hrvatske za genocid tokom ’90-ih godina.

Hrvatska je 1999. godine tužila Srbiju za genocid nad Hrvatima u četiri ratne godine, a Srbija Hrvatsku 10 godina kasnije za genocidnu kampanju protiv krajiških Srba u akciji Oluja u ljeto 1995. godine.

Sud je prvo utvrdio da zločini, koje su nad hrvatskim stanovništvom nedvojbeno počinile srpske snage i JNA, nisu počinjeni s genocidnom namjerom te je stoga utvrdio da nad Hrvatima nije počinjen genocid.

Potom je i odbio i moguće genocidne namjere prije, tokom i nakon akcije Oluja.

O reakcijama iz Beograda izvještava Marko Subotić, reporter Al Jazeere.

“Od zvaničnih reakcija postoji samo jedna i to zajedničko saopštenje predsednika i premijera Srbije Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića”, kazao je Subotić.

“Tomislav Nikolić je rekao da je nezadovoljan što je Međunarodni sud pravde odbio tužbu koju je Srbija podnijela protiv Hrvatske i što nisu naznačeni neki zločini koji su se dogodili tokom sukoba u Hrvatskoj, pre svega onaj u Medačkom džepu iz 1993. Godine kada su, prema rečima Tomislava Nikolića, hrvatske snage pobile sve stanovnike Medačkog džepa srpske nacionalnosti i ubile njihove životinje, srušile njihove objekte, što je očiti primer genocida nad Srbima u Hrvatskoj”, izvijestio je Al Jazeerin reporter.

Geoffrey Nice, bivši tužilac Haškog tribunala istakao je u razgovoru za Al Jazeeru da države ili grupe u njima pokušavaju iskoristiti sudske procese kako bi pisali svoje verzije historijskih događaja.

“Moglo bi se reći da je o tome i bila riječ u ovim dvijema tužbama, da su obje strane pokušale pisati vlastitu historiju optužujući suprotnu da je počinila genocid. Nijedna u tome nije uspjela, što ne znači da nijedna strana neće nastaviti pisati ono što joj ide u prilog”, kazao je on.

Reakcije na presudu

Reporterka Al Jazeere Katarina Drlja izvještava iz Haga.

“Članovi timova Srbije i Hrvatske očekivali ovakvu presudu”, kazala je ona.

Kako kaže ministar pravosuđa Srbije, ta zemlja je ušla u taj postupak kako bi suzbila hrvatsku tužbu i prema njegovim riječima, nema razloga za nezadovoljstvo.

“Delegacija Srbije zadovoljna je i presudom u onom dijelu koji se odnosi na operaciju Oluja”, dodala je Drlja.

Za Al Jazeeru je iz Budimpešte govorio Tibor Varadi, stručnjak za međunarodno pravo i nekadašnji glavni zastupnik Srbije u sporovima pred međunarodnim Sudom pravde (ICJ).

“Presuda je očekivana. To se vidi iz toga da je gotovo jednoglasna, što nije tipično”, kazao je Varadi.

Dodao je da je to logično, jer je nadležnost suda ograničena na genocid, zbog čega se ni Srbija ni Hrvatska ne bi mogle osuditi ni za jedno drugo djelo.

O reakcijama iz Beograda izvještava Marko Subotić, reporter Al Jazeere.

“Od zvaničnih reakcija postoji samo jedna, a to je zajedničko saopštenje predsednika i premijera Srbije Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića”, kazao je Subotić.

“Tomislav Nikolić je rekao da je nezadovoljan što je Međunarodni sud pravde odbio tužbu koju je Srbija podnijela protiv Hrvatske i što nisu naznačeni neki zločini koji su se dogodili tokom sukoba u Hrvatskoj, pre svega onaj u Medačkom džepu iz 1993. Godine kada su, prema rečima Tomislava Nikolića, hrvatske snage pobile sve stanovnike Medačkog džepa srpske nacionalnosti, ubile njihove životinje i srušile njihove objekte, što je očiti primer genocida nad Srbima u Hrvatskoj”, izvijestio je Al Jazeerin reporter.

‘Nije bilo genocidne namjere’

“Specifična namjera nije utvrđena”, kazao je ranije predsjednik suda Peter Tomka obrazlažući odbijanje hrvatske tužbe.

Prije toga sud je utvrdio da je prvi element genocida nad Hrvatima u istočnoj i zapadnoj Slavoniji, na Baniji i Kordunu, u Lici i Dalmaciji dokazan.

“ICJ je utvrdio da je ubijen veliki broj Hrvata i da su JNA i srpske snage ciljale hrvatsko stanovništvo koje predstavlja skupinu zaštićenu po konvenciji o spriječavanju i kažnjavanju genocida”, kazao je Tomka.

Tomka je kazao kako je zaključak suda da su zločini protiv hrvatskog stanovništva počinjeni s namjerom da se etnički očiste područja koja su trebala ući u sastav srpske države, a ne s namjerom genocida.

Za utvrđenje genocida potrebno je utvrditi i da su se zločini koji čine genocid dogodili, naveo je Tomka, ali i postojanje namjere za počinjenje genocida.

Po presudi, Srbija ne može biti odgovorna za djela počinjena prije 27. travnja 1992. godine, kad je nastala Savezna Republika Jugoslavija, kao zajednica Srbije i Crne Gore.

“Država koja je tek postala potpisnik Konvencije (o genocidu) ne može se smatrati odgovornom retroaktivno za genocid”, ustvrdio je Tomka.

Ukazao je kako je SR Jugoslavija obavezana Konvencijom o genocidu tek od 27. travnja 1992. godine, kad je i nastala.

Nije bilo genocida nad Srbima

Sud je potom utvrdio da ni nad Srbima nije počinjen genocid, štoviše utvrdio je da nije bilo neselektivnog granatiranja gradova tijekom Oluje.

Sud je utvrdio da su se zločini nad Srbima i njihovo zlostavljanje tijekom Oluje dogodili, ali nisu dosegnuli razmjere genocida.

Analizirajući brijunski sastanak, na kojem je hrvatsko vodstvo 31. srpnja 1995. dogovorilo izvedbu operacije Oluje, sud nije utvrdio nikakvu genocidnu namjeru.

“U najboljem slučaju moglo bi se zaključiti da je hrvatsko vodstvo uzimalo u obzir da će operacija izazvati bijeg stanovništva i da je bilo zadovoljno takvom posljedicom i da ništa ne bi učinilo da spriječi takvu posljedicu. Čak i da je takav zaključak točan, on je daleko od dokazivanja genocidne namjere”, kazao je predsjednik suda Peter Tomka.

Sud je stoga odbacio i srpsku protutužbu, navodeći kako “nije dokazano da je genocid počinjen […] niti Hrvatska može biti proglašena krivom za zavjeru kako bi se počinio genocid”.

“Srbija nije dokazala postojanje genocida, niti namjere o genocidu. Protutužba Srbije mora biti odbijena u cjelini”, rekao je Tomka.

Što je genocid?

“Genocid je bilo koje od sljedećih djela počinjenih s namjerom da se potpuno ili djelomično uništi neku nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu tako da se izda zapovijed da se članovi skupine ubijaju ili da im se nanose teške tjelesne ozljede ili da im se teško narušava tjelesno ili duševno zdravlje, ili da se stanovništvo prisilno raseljava, ili da se skupina stavi u takve životne uvjete koji bi doveli do njezina potpuna ili djelomična istrebljenja, ili da se primijene mjere kojima se sprječava rađanje između pripadnika skupine, ili da se vrši prisilno preseljavanje djece u drugu skupinu”, objasnio je sudac Tomka.

Usmena rasprava u postupku u kojem se Hrvatska i Srbija međusobno optužuju za genocid završena je 1. travnja prošle godine.

Prethodno je najviši UN-ov sud saslušao svjedoke i dokaze hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid nad Hrvatima u Domovinskom ratu, kao i za protutužbu Srbije za genocid nad Srbima u vojno-redarstvenoj akciji Oluji.

Suci su se nakon završetka glavne rasprave povukli na vijećanje koje se odvijalo u tajnosti i u pet faza.

Presuda je konačna

Presuda ICJ-a je obvezujuća, konačna i bez prava na žalbu. Države će biti u obavezi da po njoj postupe.

Ukoliko bi sud izdao neki nalog državi, na primjer u pogledu nadoknade štete, onda bi ta država bila dužna da po njemu postupi.

Međutim, sud u ovoj fazi postupka nije donio odluku o konkretnoj nadoknadi štete, već ostavlja određeno razdoblje državama da se oko toga dogovore. Ukoliko do dogovora ne dođe, države bi opet išle pred sud specifiranim zahtjevom.

Što se tiče provedbe takve odluke njeno izvršenje nadgledalo bi Vijeće sigurnosti UN-a.

Presudu o tužbi i protutužbi Hrvatske i Srbije donijelo je ukupno 17 sudaca – 15 stalnih i dvoje ad hoc sudaca iz Srbije i Hrvatske.

Druga presuda za genocid

Hrvatska je prije 16 godina pokrenula postupak pred ICJ-om protiv tadašnje SR Jugoslavije zbog navodnog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida tokom oružanih sukoba na teritoriju te države od 1991. do 1995. godine.

Srbija je odgovorila protutužbom 10 godina kasnije, koja se zasniva na istom činjeničnom i pravnom osnovu na kome je podnesena hrvatska tužba, odnosno na Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.

To je druga presuda u povijesti ICJ-a za povredu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida, nakon što je u slučaju tužbe BiH protiv Srbije prije osam godina utvrdio da se genocid na području Srebrenice dogodio.

Nije utvrđena odgovornost službenog Beograda za počinjenje genocida, već samo propusti u njegovu spriječavanju i kažnjavanju.

(Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!