Švedski gradić – dom za djecu izbjeglice

22 Dec 2014

Švedska prihvata više djece izbjeglica bez roditeljske pratnje od bilo koje zemlje u Evropi, a mnogi su dom našli u Sorseleu

Zbog vike u svla?ionici, trese se ?itav klub, baš kao što se trese nakon važne pobjede. Nogometna ekipa dje?aka mla?ih od 17 godina iz Sorselea upravo je porazila svoje rivale (3:1). Cijela svla?ionica pjeva i pleše, od trenera do igra?a.

Kao i uvijek, Mubiru Yahaya je u centru pažnje. Ali, ovaj sedamnaestogodišnjak nije zadovoljan svojim u?inkom od jednog gola i jedne asistencije. Barem je njegov tim sada na vrhu tabele. I oni ne bi bili tu da nema izbjeglica.

Švedska, zemlja s oko devet miliona stanovnika, prihvata više djece izbjeglica bez roditeljske pratnje nego bilo koja druga zemlja u Evropi. U Švedsku je 2012. godine došlo 3.900 djece iz inostranstva – 60 posto više nego što ih je primila Njema?ka. Sljede?e godine Švedska ?e udvostru?iti taj broj.

Sorsele, grad sakriven u sjevernim šumama Švedske, premašuje sve ljestvice po broj primljenih izbjeglica. Djeca bez pratnje ?ine ?etvrtinu od 42 izbjeglice koje su se do sada nastanile u ovom gradu od 2014. godine. Da nije bilo tog priliva mladih ljudi, ovaj grad ne bi bio u stanju okupiti mušku nogometnu ekipu.

‘Ne želim ostati’

“Volim svoj život, tako da sam morao oti?i u drugu zemlju kako bih imao bolji život”, rekao je Al Jazeeri poslije utakmice Yahaya, zvijezda nogometnog tima.

On je kao šesnaestogodišnjak sam došao iz Ugande u Sorsele. U prošloj sezoni je dao 26 golova za nogometnu ekipu igra?a mla?ih od 17 godina i 30 golova za seniorsku nogometnu ekipu, postavši na taj na?in najbolji strijelac u obje lige.

Za Sorsele, grad koji od 1970-ih godina ima tendenciju depopulacije, imigracija predstavlja puno više od dobivanja “Zlatne kopa?ke”. Mještani kažu da centar grada više nije užurban kao što je nekada bio. Mnogi vide prijem izbjeglica, koji pove?ava ukupan broj stanovnika za otprilike ?etiri posto godišnje, kao injekciju radne snage, ali i potroša?ke mo?i.

“Prijem izbjeglica je igra balansiranja”, rekao je za Al Jazeeru Martin Dahlbom, šef Odjela za ljudske resurse u op?ini Sorsele, misle?i na državna primanja koja dobivaju azilanati i izbjeglice. “Sve se svodi na to kako ih mi integrišemo u društvo.”

Jednog maglovitog jutra lokalna u?iteljica Inger Lundmark govori svojim u?enicima o pravilima korištenja novih školskih tablet ra?unara. Lundmark predaje tinejdžerima iz Afganistana i Ugande u dobi izme?u 16 i 18 godina, koji poha?aju pripremni razred za srednju školu.

“Ako lopov ukrade tablet, vi morate platiti odštetu”, kaže im ona.

“Ali, u Sorseleu nema lopova”, odgovara jedan afganistanski dje?ak.

Nažalost, mnogi njegovi vršnjaci kažu da isto vrijedi i za radna mjesta. Dok neki imaju sre?u da se zaposle u lokalnoj prodavnici ili u stara?kom domu, drugi jedva ?ekaju da odu i na?u bolje prilike.

“Ne želim ostati”, kaže Nasim Haidari, koji u Sorseleu živi ve? dvije godine. “Ovdje postoji samo nogomet. Ina?e, ništa drugo ne radimo. Nema ništa drugo da se radi.”

Uspješne pri?e

Izbjeglice koje ostanu u Sorseleu promoviraju se kao uspješne lokalne pri?e. Tako smo stigli do jednog takvog slu?aja: porodica Quinoneza-Gonzales, koja je iz Kolumbije došla prije devet godina.

“Ljudi koji kažu da ovdje nema posla jednostavno ne traže posao”, kaže Larry, jedan od sinova, tvrdim sjevernošvedskim akcentom.

Dok je poha?ao srednju školu zanimao ga je strukovni program, vozila i prevoz – to je jedan od programa za švedske tinejdžere nakon kojeg je zaposlenje zagarantirano. Nekoliko dana nakon mature, zaposlio se u rudniku željeza u Kiruni, koji je udaljen nekoliko sati vožnje od Sorselea.

Ali, kada je Larry Gonzales došao u Sorsele, u njegovoj školi je bilo relativno malo izbjeglica. I on je došao u Švedsku zajedno s roditeljima i mla?im bratom. Za djecu izbjeglice bez roditeljske pratnje razli?itih nivoa znanja, koji obi?no kasne jednu ili dvije godine za svojim vršnjacima, samo u?enje švedskog jezika kako bi mogli krenuti u srednju školu predstavlja velik izazov.

“Nije dobro biti sam kada ste maloljetnik”, kaže Yahaya, nogometaš koji je postigao najviše golova, koji ne želi govoriti o razlozima zbog kojih je morao napustiti Kampalu, glavni grad Ugande, bez svoje porodice.

“Nemam nikoga ko bi mi rekao šta je dobro ili šta ne bi smio raditi. Teško je”, dodaje on. “Volim živjeti u velikim gradovima, gdje mogu raditi šta želim.”

Na septembarskim izborima u Sorseleu je utrostru?en broj ljudi koji su glasali za Švedske demokrate, jedinu stranka u Parlamentu koja želi ograni?iti sadašnji nivo prijema izbjeglica.

“Trebali su ih prihvatati malo-pomalo, a ne sve odjednom”, kaže Joakim Holmlund,vodoinstalater i nogometni trener.

Politi?ari i lokalno stanovništvo slažu se da je dolazak 101 izbjeglice u 2011. godini, dvostruko više nego uobi?ajeno, postao zabrinjavaju?i. Od tada stopa primanja izbjeglica u Sorseleu pala je za otprilike 50 izbjeglica godišnje. Dok su mnogi ukazivali na izazove pri integraciji izbjeglica, nijedan sagovornik Al Jazeere nije rekao da je trenutna stopa problemati?na.

Stranka protiv imigranata

Dok su Švedski demokrati nedavno iskoristili svoju mo? u Parlamentu, poništivši prijedlog budžeta te uzrokuju?i prijevremene izbore, koji se o?ekuju u martu, stranka je u potpunosti sama po pitanju migracijska politike. U Sorseleu je taško na?i nekoga ko se direktno protivi imigraciji.

“Nije to kao da oni dobrovoljno dolaze ovdje”, kaže Dennis Solander, koji, kao i mnogi drugi, isti?e ekonomske prednosti dolaska izbjeglica za mještane. “Tako da ovo postaje njihovo uto?ište. To mi nimalo ne smeta.”

Pošto je švedski Parlament blokiran i zemlju o?ekuju novi izbori, restriktivnija migracijska politika još nije zahvatila glavne politi?ke aktere. Sorsele, grad koji ima hiljaditi dio stanovnika Kampale, u 2015. godini može o?ekivati dolazak najmanje 20 djece izbjeglica bez roditeljske pratnje.

(Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!