Svadba vijeka u ‘boljem entitetu’

18 Jul 2015

Koliko će hiljada maraka penzija i plata, biti potrošeno na svadbu 'nezaposlenog sina' nemoguće je izračunati

Banjalučani su jutros poručili da neće više da trpe nepotizam i oligarhiju u vlasti RS, lijepeći plakate Milorada Dodika, predsjednika RS i SNSD-a, te njegovog sina Igora Dodika, koji se danas ženi u Laktašima, te najavili “vruć septembar” i proteste!

Da zapošljavanje u, kako to voli reći Dodik, „boljem bh. entitetu“ uglavnom ide preko stranačke podobnosti i rodbinskih veza, svjedoci smo svi mi koji već godinama pratimo afere prema kojima su „najkompetentniji i najprofesionalniji“ na svim konkursima, upravo djeca vladajućih političara.

Prva afera koja je uzdrmala javnost bila je kada je Nebojša Radmanović, bivši član Predsjedništva BiH, svog zeta, inače do tada vozača, unaprijedio u savjetnika jer je zet u međuvremenu završio geografiju. I Radmanovićeva mlađa kćerka dobila je posao na konkursu u Vladi RS.

Ubrzo nakon toga, Banja Luka je bila oblijepljena „zahvalnicama“ Filipa Cvijanovića: „Mama, hvala ti na poslu“, sina premijerke RS Željke Cvijanović koji se zaposlio u Elektroprijenosu BiH, iako je bio među najlošije rangiranim na konkursu, u svezi čega je Transparency International BiH zatražio i zvaničnu istragu!

U čemu je pogriješio Dodik?

Možda ovakva reakcija ne bi ni bila ovako burna, da predsjednik RS Milorad Dodik nije zavapio za skupštinskom govornicom prije par dana:

„Moj sin Igor je završio škole vani, vratio se, a već godinu dana nema posla!“

Djetetu tri miliona maraka da ne postane narkoman

Krajnje neukusno i neprimjereno i vrijeme i mjesto i situacija!

Podsjetimo, Dodik je kao predsjednik Nadzornog odbora Investiciono-razvojne banke RS (IRB RS), što mu je bila usputna dužnost kao premijeru RS, dao kredit od tri miliona maraka (1,5 miliona eura) preduzeću Eco- fruit iz Laktaša, čiji je suvlasnik bio njegov sin, tada jedva punoljetni Igor Dodik.

Na novinarsko pitanje, da li je to primjer nepotizma i da li je etično, Dodik je u svom maniru odgovorio: „A, jel’ vi hoćete da se moj sin drogira i da postane narkoman?“, produživši dalje, poslavši indirektnu poruku svim roditeljima u RS da, ako ne daju djeci od 18 godina tri miliona maraka, prave buduće „narkomane“.

A kako će prosječna porodica uopšte i gdje „prištediti“ tri miliona maraka, da im se djeca ne drogiraju?

Malo zvanične statistike.

Prosječna plata u RS je 840 maraka (420 eura). Prosječni, mjesečni troškovi života jedne porodice su prema podacima Zavoda za statistiku BiH – 1.860 maraka (930 eura).

Ako primijenimo prostu logiku, znači da u jednoj porodici moraju raditi oba roditelja i još da jedno dijete „unese“ u kuću dodatnih 200-njak maraka, da bi se preživio mjesec! I to sve ako ne plaćaju kiriju za stan i kredite!

Ipak, ovo je „idealna situacija“.

Plata od 840 maraka realna je samo u entitetskim i državnim institucijama, te bankarskom sektoru. Inače, mnogo su niže, otprilike od 400 – 600 maraka na mjesec, ako ih zaposlenici uopšte i primaju ili ako ne kasne mjesecima, što je najčešći slučaj, jer je, opet statistički, prošla godina bila fatalna za Republiku Srpsku!

Svadba vijeka

Uvođenjem novih nameta i poreza na ionako osiromašenu privredu RS, privrednici su se dosjetili i prebacili poslovanje u Federaciju BiH zbog nižih dadžbina, čime je za sada nezvanično bez posla ostalo još približno 60.000 ljudi koji su se na Birou za zapošljavanje RS pridružili „armiji besposlenih“ od blizu 350.000!

Da ne podsjećamo na aferu „Birač“ koja je prošle godine, povlačenjem stranih litvanskih investitora, ostala sa dugovima od skoro 800 miliona maraka (400 miliona eura), a radnici bez posla, da ne pominjemo ni mogućnost da ruski kupci naftnog sektora RS već rasprodaju imovinu po ovom entitetu, a da prema kupoprodajnom ugovoru nemaju nikakve obaveze prema RS! Ako odu, ostavljaju građanima RS da poplaćaju dugove Rafinerije nafte iz Bosanskog Broda koji su od dana potpisivanja ugovora, februara 2006. godine kada su dobili rafineriju očišćenu od dugova, napravili gubitke od 800 miliona maraka!

Fond zdravstvenog osiguranja već je dužan milijardu maraka, a medicinari, ljekari koji rade po bolnicama, nemaju uplaćeno zdravstveno osiguranje, pa tu gdje liječe druge, nemaju pravo da liječe sebe!

No Dodikovo javno kukanje o nezaposlenosti zbog sina, postavlja logično pitanje, odakle njegov sin vraća kredit IRB RS, da li je i dalje suvlasnik Eco- fruita i kako je, prema objavljenim računima klagenfurtske Hypo banke, već 2010. godine imao na računu 6,8 miliona eura, odnosno 13 miliona maraka?

Njegov otac se i tada javno pohvalio da je „Igor uspješan privrednik i da izvozi jabuke“. Pa, kako je sada nezaposlen ako preduzeće tako dobro zarađuje na jabukama?

Banjalučka čaršija se čudom čudi već mjesecima uzvanicima – Svetlani Ceci Ražnatović koja navodno neće pjevati na svadbi, već dolazi u svojstvu „porodične prijateljice“, Miroslavu Iliću koji bi trebao pjevati… Vatrometu koji bi trebao koštati 5.000 maraka (2.500 eura)… Niko se više i ne pita od čega i od čijih para.

Jedino što je izvjesno, jeste da će svadba biti strogo osigurana na Dodikovom imanju u Bakincima, koje je ograđeno i ima tri sigurnosna prstena još od najava „da se mudžahedini doseljavaju u Dodikov komšiluk“ što je, kasnije se ispostavilo, bila „novinarska patka“ Dodiku lojalnih medija jer je policija privela zalutale turiste, slučajno, arapskog porijekla!

Sjeća li se Banja Luka Momira Smiljanića

Švedski premijer Olaf Palme bio je poznat po tome što je na posao dolazio biciklom. U Švajcarskoj, čak 67 posto Švajcaraca ne znaju ni kako im se zove predsjednik!

U europskim državama, pa čak i u susjednoj nam Hrvatskoj, ministri, premijeri završavaju pod istragom, u zatvoru ili na „medijskom stubu srama“ ako se utvrdi da su pare iz državnog/ županijskog proračuna potrošili nenamjenski ili, ne daj Bože, dali prijateljima ili rodbini (kao što imamo slučaj zagrebačkog gradonačenika Milana Bandića, bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera ili, pak, predsjednika Hrvatske gospodarske komore Nadana Vidoševića). Samo se u Bosni i Hercegovini na to ne reaguje!

Ili se danas ipak reaguje…

Dodikova izjava: U subotu ženim sina koji je nezaposlen! došla je kao so na ranu stotinama hiljada nezaposlenih, obespravljenih, penzionerima koji noću, krijući kopaju po kontejnerima, jer im je penzija u prosjeku bijednih 300 maraka (dadžbine oko 200 u Banja Luci), vojsci gladnih koji uništeni privatizacijom nemaju danas ni za hljeb, te porodicama onih koji su naivno vjerovali Dodiku da dolaze investicije u RS, te da mogu dići kredite, pa da se ne obrukaju pred žirantima, počinili samoubistvo!

Neko od svjetskih političkih analitičara davno je napisao:

„Jadan je predsjednik koji se mora čuvati od svog naroda.“

Da li se danas Banja Luka sjetila Momira Smiljanića, starca od 83 godine, koji je prvog dana ove godine uzeo pištolj, izašao iz kuće i ubio se ispred Palate predsjednika, dok su oni koji su slavili novu 2015. godinu, još išli kući iz kafana? Miljaniću je od penzije ostajalo u prosjeku 153 marke mjesečno, kad poplaća dadžbine, za hranu i lijekove i sve ostalo.

A koliko će stotina hiljada maraka, koliko penzija, koliko plata, biti potrošeno danas na svadbu „nezaposlenog sina“ nemoguće je i izračunati.

(Nađa Diklić, Al Jazeera)