Stotine djece prosi na ulicama gradova u BiH

25 Oct 2014

UNICEF objavio prezentaciju o dječjem prosjačenju i drugim oblicima rada na ulici u Bosni i Hercegovini

Na ulicama Sarajeva prosi 638 djece u dobi izme?u sedam i 18 godina, dok 192 prosi u Tuzli, 182 u Mostaru i 63 na ulicama Banje Luke, pokazalo je najnovije istraživanje UNICEF-a u BiH.

Nalazi su zabrinjavaju?i, ocijenjeno je na današnjoj prezentaciji istraživanja UNICEF-a o dje?jem prosja?enju i drugim oblicima rada na ulici u BiH, javlja Anadolija.

U postkonfliktnom periodu prosja?enje djece i rad na ulici postalo je sve o?itije i prevladavaju?e pitanje na koje zemlja još nema sveobuhvatan odgovor i sistem prevencije.

UNICEF je poduzeo ovu dubinsku procjenu kako bi se saznalo više o rasprostranjenosti dje?ijeg prosja?enja i rada na ulici, njihovim uzrocima, kao i kapacitetu sistema da se bavi ovim problemom.

Razgovori

Istraživanje je obuhvatilo kvantitativne i kvalitativne metodologije što uklju?uje razgovore sa policijom, socijalnim radnicima, školama, osobljem, udruženjima Roma i drugima u Sarajevu i Banjoj Luci.

Obavljeni su razgovori sa 372 djece koja rade na ulici u dobi od 7-18 godina, uklju?uju?i 184 u Sarajevu, 90 u Tuzli, 70 u Mostaru i 28 u Banja Luci.

Došlo se do podataka da su djeca koja rade na ulici izuzetno neobrazovana u odnosu na op?u populaciju u zemlji te da se postotak djece koja rade na ulici, a koja nikada nisu išla u školu se kre?e izme?u devet i 34 posto.

UNICEF-ova konsultantica Ruth Rosenberg kazala je da je istraživanje polu?ilo neke vrlo interesantne i zabrinjavaju?e nalaze.

“Govorimo o velikom broju djece koja se bave prosja?enjem na ulici, a vjerovatno se radi i o puno ve?em stvarnom broju. Pozitivna strana pri?e je da je ve?ina djece u istraživanju istakla da imaju pristup zdravstvenoj zaštiti. Kako je kazala, djeca u ovoj studiji nedvojbeno žive u siromaštvu”, pojasnila je Rosenberg.

Nedovoljna ishrana

?ak 28 posto djece u Sarajevu ukazali je da nisu jela dovoljnu koli?inu hrane u danu koji je prethodio razgovoru sa njima.

Istraživanjem se došlo do podatka da jedna tre?ina javnosti dolazi u kontakt sa djecom koja rade na ulici svaki dan, a dodatnih 29 posto barem sedmi?no, što rezultira time da se dvije tre?ine javnosti susre?u sa djecom koja rade na ulici najmanje jednom sedmi?no.

Utvr?eno je da su dje?aci i djevoj?ice podjednako zastupljeni me?u djecom koja rade ulici i da je ve?ina mla?a od 14 godina. Gotovo sva djeca žive sa roditeljima i drugim ?lanovima porodica. Iako su ve?ina ove djece Romi, rezultati pokazuju da se radi o djeci svih glavnih etni?kih grupa.

Djeca uglavnom žive stalno u zajednicama u kojima rade i gdje je sa njima obavljen razgovor, samo mali dio djece iz Mostara i Tuzle migrira unutar ili izvan zemlje tokom godine.

Sa druge strane, iznos kazni za prosja?enje se razlikuje u razli?itim dijelovima zemlje, što zna?i da nema jedinstvenog iznosa kazni.

“Ono što su nam rekli svi ispitanici je da kazne nisu posebno u?inkovite u rješavanju ovog problema”, pojasnila je Rosenberg.

Poha?anje škole opada još i više kada se analizira trenutni nivo upisivanja u škole, a rezultat je 41 posto djece upisane u škole u Mostaru i 44 posto u Sarajevu. Ovaj nedostatak obrazovanja se oštro oslikava u stopama pismenosti.

Romski roditelji

Istraživanjem je utvr?eno da romski roditelji izražavaju jaku želju da djeca idu u školu. Oni žele da njihova djeca budu pismena i vjeruju da je škola važna za unapre?enje ekonomske perspektive njihove djece.

Djeca koja rade na ulici su podložna mnogim zloupotrebama i rizicima, od prekida školovanja, izloženosti teškim vremenskim uvjetima do saobra?ajnih nesre?a i zlostavljanja. Izme?u 40 i 54 posto djece na svim lokacijama su u nekom periodu iskusila 24 sata bez hrane.

“Ve?ina djece koja rade na ulici, to rade da bi izdržavali svoje porodice. Iako djeca uglavnom navode da to niko od njih ne traži, ukazuju da postoji neko ko vodi brigu o njima”, re?eno je na prezentaciji istraživanja.

Iz UNECEF-a navode da, iako se rad djece na ulicama može opisati kao trgovina ljudima, u mnogim slu?ajevima bi se to bolje moglo opisati kao roditeljsko zlostavljanje ili zanemarivanje. Dodaju da to ne zna?i da je krivi?no gonjenje i zatvaranje roditelja ispravno rješenje ili rješenje u najboljem interesu djeteta.

Predstavnik UNICEF-a u BiH Ayman Abulaban kazao je da se prava djece krše na razli?ite na?ine.

“Djeca na razli?ite na?ine bivaju uskra?ena za svoja prava, pravo na obrazovanje, na zaštitu od zlostavljanja. Moramo u?initi sve što je u našoj mo?i da ta prava zaštitimo”, poru?io je Abulaban.

Pojasnio je da su djeca na ulici ?esto gladna, žrtve iskorištavanja, fizi?kog, seksualnog, ekonomskog zlostavljanja i nemaju priliku na odmor, rekreaciju, dakle, podložni su svim vrstama kršenja njihovih prava.

(Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!