Stećci iz BiH, Srbije i Crne Gore na Listi svjetske baštine UNESCO

16 Jul 2016

Stećci, jedinstven primjer srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, poslije sedam godina rada na tom projektu, konačno su pod zaštitom Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu

Komitet UNESCO-a donio je danas u Istanbulu odluku o upisu stećaka iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore na Listu svjetske baštine.

Odlukom Komiteta na Listu kao serijska nominacija upisano je 28 nekropola – 20 iz BiH, po tri iz Srbije i Crne Gore i dvije iz Hrvatske.

Stećci, jedinstven primjer srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, poslije sedam godina rada na tom projektu, konačno su pod zaštitom Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO).

Ovaj veliki dan i značajan trenutak krunisan je dugogodišnjim radom velikog broja stručnjaka iz četiri zemlje (BiH, Crna Gora, Srbija i Hrvatska).

“Zajednički se radilo na tome da nekropole stećaka budu upisane na Listu svjetske kulturne baštine. Stećak je jedinstven primjer u svijetu, kulturni fenomen koji je nastao kao odgovor na neupitnost prolaznosti vremena”, kazao je u izjavi za agenciju Fena Adil Osmanović, ministar civilnih poslova BiH.

Bosna i Hercegovina ima najveći broj stećaka – približno 60.000, u Hrvatskoj ih je oko 4.400, u Crnoj Gori oko 3.500 i u Srbiji oko 4.100. Naziv nominacije je “Stećci – srednjovjekovni nadgrobni spomenici”.

“To je snažna poruka nakon turbulentne prošlosti ovih prostora da nas stećci ponovo ujedinjuju i pokazuju da je kultura iznad politike. Divno je bilo slušati predstavnike više od 16 zemalja članica Komiteta UNESCO-a koji su lijepo govorili o stećcima, o njihovoj kulturnoj i historijskoj vrijednosti, a onda i o njihovom povezivanju regiona, budućnosti i zajedničkog rada ove četiri zemlje”, istaknuo je Osmanović.

Naime, 2. novembra 2009. godine, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Hrvatska odlučile su zajednički početi rad na izradi nominacijskog dokumenta da bi spomenici, koji predstavljaju dio zajedničke tradicije i kulture naroda koji žive u tim zemljama, postali dio svjetske baštine.

Bio je to projekt za koji su se četiri zemlje opredijelile bez ičijeg poticaja sa strane, uključujući i UNESCO, prvi takav poslije ratnih sukoba na Balkanu devedesetih godina. Odlukom da učestvuju u projektu, odlučile su pružiti izuzetan doprinos sveukupnom svjetskom kulturnom naslijeđu.

(Slobodna Evropa)