Srebrenica: Govor devojčice kojoj su ubijeni roditelji

11 Jul 2015

"Draga majko i dragi oče, dragi moji nišani bijeli"

Advija Ibrahimović, devojčica koja je preživela genocid samo sa 11 godina a u ratu su joj ubijeni otac i majka, obratila se na današnjoj komemoraciji u Srebrenici ispred žrtava genocida.

“Na današnji dan tačno prije 20 godina isto je tako bilo toplo ljeto a ovom dolinom tekli su potoci krvi Srebreničana koje je ubila ljudska mržnja zato što nisu pripadali vjeri onih kojima je ubijanje iz mržnje bila životna vodilja. Samo u pet dana tog ljeta njihovi rafali su pobili i noževi poklali preko 8.000 Srebreničana čija su tijela u grobnice kasnije sakrili. Da je toliko kamenica negdje pobacano bilo je previše.

Svih ovih godina kao dijete koje je tih dana ostalo bez oba roditelja i čiji dječiji strah još uvijek u sebi nosi jecaje hiljada srebreničkih majki pitala sam se ko nam je i zašto to uradio. Ko su ti ljudi i kakva je to životinja u njima izrasla pa su našim očevima i braći žicom ruke na leđa vezali i onda im hladno pucali u čelo?

Moja majka Remzija je žrtva srpske vojske iz 1992. Sa ocem Dautom i sa mojom sestrom i bratom sam, u julu 1995. tražila spas ovdje gdje sada stojim. Odatle su nas izbacili i mog oca poslali direktno u šake srpskoj vojsci. Draga moja mati, dragi moj oče. Nas troje smo preživjeli nakon što smo ostali sami i odgojeni smo u domu bez roditeljskog staranja. Danas smo odrasli ljudi, završili fakultete i osnovali porodice. Vas jednako volimo kao i onda kada smo u Srebrenici živjeli sretno. Obilazimo vaše mezarove i dobro pazimo ko se to i s kakvim namjerama približava vašim nišanima. Vjerujemo da biste bili ponosni da vidite kako se ne predajemo. Ustvari, budite ponosni na sve moje sestre i braću po gubitku. Postali su zdrava generacija. A vi, moji dragi nišani bijeli. Vaše postojanje je naša vječna bol ali i naše svjedočanstvo ljudske nečasti i mržnje koji su prije 20 godina počinili genocid.”

(Klix.ba)