SRĐAN ŠUŠNICA: Prevara pansrpskih iluzionista još traje

07 Aug 2016

Kako se ekipa zlotvora usuđuje, bez imalo obraza i straha, Krajišnike opet lagati, trovati i huškati na mržnju?

Tih avgustovskih dana 1995. godine krimos TheDik je u Beogradu zbrajao profit od ?etverogodišnje ratnoprofiterske trgovine naftom i cigarama preko svoje firme registrovane u Rumuniji; manijak Mladi? je dovršavao kampanju genocida i prikrivanja tragova u Podrinju; psihijatar koji je mokrio u krevet KaraDik je u Beogradu kockao i sa svojom paljanskom klikom i familijom vodio brigu kako posakrivati leševe, oplja?kan novac i silne tragove svog ?etverogodišnjeg divljanja; suicidima istraumirani psihotik Miloševi? se sada, nakon što je ?etiri godine ranije Krajišnike gurnuo u balvan revoluciju i poveo u rat, ?udio zašto Krajišnici ne brane svoje domove k’o Hrvati Vukovar ve? hrle k njemu u Beograd; a šizofrenik sa sklopljenim rukama Mali Vuk se pripremao za let i ljetovanje u Gr?koj (ta?nije u Glifadi) toliko umoran od ?etverogodišnjeg huškanja pravoslavnih Krajišnika i Bosanaca na ubijanje i pucanje po komšijama, da mu se posljednji ?in tog udruženog zlo?ina?kog cirkusa i nije baš gledao.

Nas nekoliko, kao i desetine obi?nih ljudi dijelilo je hljeb i deke izbjeglicama iz Hrvatske – u dvorani Borik, u kasarni Kozara, po banjalu?kim parkovima. Nabavljali smo i dijelili neke dijelove, filtere i motorna ulja za stojadine, jugi?e i traktore koji su stali nadomak ili nakon Banjaluke. Hiljade i hiljade, kilometri raspame?enih lica i pogleda. Pogleda koji su do te 1995. godine ve? ?etiri godine bili izgubljeni u vremenu, odani a varani, zaj..ani i sj..ani od onih kojima su klicali i u koje su se zaklinjali.

Ni onda, ni danas tim prevarenim ljudima nije potpuno jasno šta ih je to zadesilo i zašto. Prevara beogradskih pansrpskih iluzionista je potpuna i traje.

Sje?am se da smo jedva našli neke dijelove za staru Škodu kojom je jedna porodica sa šestomjese?nom bebom, smještena kod nas u ku?i, trebala sti?i do negdje, ko zna gdje. Za oca te bebe nije se znalo gdje je i da li je živ. Nisu puno govorili ni sa nama ni me?u sobom, a kad jesu, ku?u bi ispunila topla i so?na dalmatinska ikavica. Nisi je razumio, samo si je slušao kao melodiju. Pitao sam se u sebi – kud ?e toliki narod sa svojom ikavicom u Srbiji, i šta ?e sa tom ikavicom biti tamo? Tamo je melodija, ipak, neka druga.

Kad dobiješ pola sata da se iseliš

Istovremeno sam gledao kako komšiju iz naselja, vjerovatno Hrvata, naoružana grupica istjeruje iz stana. ?ovjek je dobio pola sata da se iseli, pa je one najosnovnije i najdraže stvari bacao sa prozora svog stana. Sišao sam da mu pomognem da ih skupi i ponese, ko zna gdje. Kud ?e ovaj ?ovjek sa tim naramkom svog života? Ho?e li se vratiti i ponovo biti moj komšija?

Sve se desilo brzo. Za sedam dana beskrajne krajiške kolone su uglavnom nestale iz Banjaluke u pravcu istoka. Vlasti RS-a su organizovale nove kolone, u kojima se hiljade i hiljade Hrvata i Muslimana protjerivalo iz svoje Banjaluke i okolnih opština preko Davora u Hrvatsku i dalje u pravcu zapada.

Tuga koja se ni?im ne može izmjeriti, nikakvim brojevima, postocima, leševima, vješta?enjima i sudskim odlukama. Zašto, za koga, za ?ije babe zdravlje?

I sad, 20 i kusur godina poslije, ekipa zlotvora sa jedne Coraxove karikature i mnogi drugi van nje, uzimaju sebi za pravo da bez imalo stida pale svije?e i onim mrtvim i ovim živim, a zamrlim Krajišnicima, koje je njihova politika za šaku zlata zloupotrijebila, potrošila i odbacila k’o topovsko meso!

Kako se usude, bez imalo obraza i straha po sebe i svoje režime, iste te Krajišnike i njihovu djecu opet lagati, reviktimizirati, trovati pansrpskim nacionalizmom i huškati na mržnju? Kako mogu bez prethodne katarze i priznanja vlastite odgovornosti držati moralne pridike i upu?ivati note onima koje je njihova nekad mo?na armada gazila i tamanila, preko le?a istih tih Krajišnika? A moglo je i druga?ije! Kako je mogu?e da ne vide zlo?ine koje po?iniše prvo drugima, a onda i svojima?

Gdje su nestali Krajišnici?

Najtužnije od svega je to da se dobar broj Krajišnika, koji sebe percipiraju kao “Srbi”, još uvijek pali na ova neofašisti?ka i pateti?ka s..nja i nacionalisti?ke podvale “svoje” elite. Doduše, u tome im zdušno pomažu neoustaški tonovi iz susjedstva na koje, nažalost, pada dobar dio ataviziranog pu?anstva i još atavisti?kije elite. A moglo bi i pametnije!

Kako Krajišnici, i oni iz Hrvatske i ovi iz Bosne, ne vide da njima po gloginjama udaraju veliki “Srbi” tj. najveci glib i šljam koji je Srbija i Jugoslavija ikada vidjela?

Istorija kaže da je nacionalisti?ka elita u seobama i ratovima od Li?ana, Vlaha, Krajišnika, Bosanaca i drugih pravoslavnih najlakše pravila “Srbe”. Kad ih pusti niz vodu, a onda se krene udarati u prsa, guslati i narikati za njima.

Nekada su Krajišnici surovo kažnjavali takve skotove svakih vrsta i boja. Ne bi se takvi glave nanosali ni onda ni sad, da još ima Krajišnika. Ali do?e ta postmoderna u naše krajeve, krenuše seobe i nesta onih Krajišnika. U ratu i seobi postadoše “Srbi” i sve zaboraviše.

(Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!