SRĐAN ŠUŠNICA: Genocid u Srebrenici počeo je u Prijedoru

10 Jul 2017

Kada se osvijestite i priznate zločine počinjene u ime vašeg naroda, onda imate pravo na vlastite suze...

Žrtva je žrtva, svaka jednaka. Svaki zlo?in nije. Izme?u žrtve i ?ina zlo?ina je cijeli svijet. Zlo?ini se moraju razumjeti, pa i nekada razlikovati u njegovim motivima, da bi svaka ubijena ili povrije?ena osoba dobila jednak dignitet. Zlo?in se mora razumjeti, pa i nekada razlikovati u njegovim motivima, da bi se žrtvu prestalo zloupotrebljavati te po?elo komemorirati sa dužnim i univerzalnim opšteljudskim pijetetom, koji mora biti jednak za sve žrtve. Nekad za to treba vrijeme, godine, decenije…

Veliki Hans Gros kaže, parafraziram: “Kada se osvijestite i priznate zlo?ine po?injene u ime vašeg naroda, onda imate pravo na vlastite suze…” To je moralna po(d)uka izre?ena davno njema?kom društvu, ali i politi?ka poruka izre?ena njema?koj državi/politici. To je moralno pravilo koje se prvo mora primijeniti na one ?iji su zlo?ini bili cilj agresije i rata.

Na onu vojno i politi?ki mo?niju politi?ku zajednicu i njeno društvo, koja se u datom istorijskom kontekstu nije sustegnula od sile, nije zauzdala nacionalizam i fašizam, nije ušutkala bojne pokli?e i nije se odrekla oružanog nasilja kao na?ina rješavanja politi?kih nesuglasica. To bi mogla biti moralna poduka i politi?ka poruka i za državu Srbiju, za srbijansko društvo, te za višestruko slu?ene, indoktrinirane i pasivizirane gra?ane bh. entiteta Republika Srpska.

‘Naše’ i ‘vaše’ žrtve

Karl Jaspers govori o tri vida odgovornosti za ratne zlo?ine: politi?koj, moralnoj i metafizi?koj. Na moralnom planu žrtve su žrtve, nema razlika izme?u žrtava, a odgovornost se ne veže za politi?ke zajednice (država, poredak, režim), ve? se proteže na pojedince i ljude po principu “svi odgovaramo za jednu žrtvu i jedan odgovara za sve žrtve”.

Ja, kao stanovnik Banje Luke, ili pobunjeni?ke tvorevine RS, za vrijeme rata, mogu re?i da osje?am i da imam moralnu odgovornost za svaku žrtvu pansrpskog nacionalizma, za sve žrtve zlo?ina po?injenih u ime velikosrpstva u Banjoj Luci, Srebrenici ili Bosni i Hercegovini. To može i re?i grupa ljudi, veterani ili cijeli kolektiv koji sebe naziva “srpskim narodom”, ali ne?e, ?uti i okre?e glavu. Uprkos tom ?utanju, moralna odgovornost kaže da je nehuman i jednouman svaki pokušaj da se žrtve segregiraju na “naše” (agresora) i “vaše” (branioca) i da se jednim daje moralna veli?ina, a druge moralno unizuje i negira. Time se, ustvari, negiraju sve žrtve, pa i, uslovno re?eno, “naše” žrtve, jer smo u startu pristali na stav da i ona druga strana, kao i mi, ima pravo da moralno uzdiže “svoje”, a negira “naše” žrtve.

Samo ?utanje je ?in negiranja i ignorisanja, a samim tim i unižavanja tu?e žrtve, ali to što ?utimo i ignorišemo ne zna?i da nam moralna odgovornost ne diše za vratom. O da, diše, i te kako. Jer, ljudi moji, ovdje se ipak radi o odnosu ljudi prema žrtvama, o odnosu ?ovjeka prema ?ovjeku.

No, na politi?ke odgovornosti stvari su bitno druga?ije. Tu se odgovornost isklju?ivo veže za politi?ku zajednicu, njenu komandno-politi?ku strukturu i politi?ke odluke (država, poredak, režim, politika i strategija), te se na žrtvu ne gleda kao na ljudsku žrtvu (pojedinca ili grupu koje više nema), ve? se na žrtve gleda kao na posljedicu ili produkt odre?enih politika, odluka i strategija.

Ubijani su Bosanci i Hercegovci

Te politike se onda daju razlikovati i eti?ki vrednovati, s obzirom na to da li su bile provo?ene od vojno nadmo?nijeg agresora, napada?a, osvaja?a; ili od vojno slabijeg branioca. Politike se ne smiju razli?ito vrednovati tako što ?emo razli?ito vrednovati kosti žrtava, ve? tako što ?emo razli?ito vrednovati ciljeve i strategije u ime kojih je ta politika ili država ?inila zlo?ine (namjere). Ili, pak, razlikuju?i na?ine i taktike izvršenja zlo?ina (radnje). Ili, pak, razlikuju?i ukupne politi?ke ishode tih zlo?ina (posljedice).

Jaspersove misli o politi?koj odgovornosti mogao bih kontekstualizirati na primjeru Bosne i Hercegovine i re?i: zlo?ini po?injeni u ime projekta RS i pansrpskog nacionalizma su bili politi?ki cilj i strategija rata kojim su se vodili srpski zvani?nici i komandno-politi?ke strukture RS-a i Srbije, a zlo?ini branilaca Bosne i Hercegovine su politi?ka posljedica rata (ali i dalje zlo?ini koji traže i krivi?nu, i moralnu odgovornost).

Ako razli?ite zlo?ine možemo, ljudske žrtve tih zlo?ina nije mogu?e razdvajati po aršinu politi?ke odgovornosti. Prvo, to bi zna?ilo da pristajemo na stav da su civili legitiman i legalan politi?ki cilj svake ratne ili zlo?ina?ke politike ili, pak, odmazde – a tada ratni zlo?ini protiv civila i ne bi bili zabranjeni ratnim i humanitarnim pravom. Drugo, to bi zna?ilo da mi politike direktno vežemo za identitet pojedina?no svake žrtve (odnosno svake pojedina?no osobe ?ija prava na živote moralno i politi?ki ne možemo razlikovati) – što je opet nemogu?e, jer politika ili država nije ubijala Ibru ili Jovana zato što je politika ili država li?no poznavala Ibru i Jovana i željela njihovu smrt.

Država ?ak nije željela smrt Ibre ili Jovana ni zato što su oni ove ili one vjere, ve? zato što su žrtve na razli?ite na?ine smetali postizanje državnog ili politi?kog cilja, ili su se njihove žrtve tolerisale kao trenutna politi?ka potreba, ili njihove žrtve nije bilo mogu?e sprije?iti i kontrolisati. Tako, smatram da bosanski muslimani i bosanski katolici nisu ubijani samo zato što su druge vjere, to je bio kriterijum, ali pravi motiv njihovog istrebljenja je bio politi?ki: zato što su oni bili Bosanci i Hercegovci, a kao takvi najzna?ajniji demografsko-politi?ki supstrat države i istorije koju treba napasti, osvojiti, podijeliti i uništiti. Isto važi i za uništavanje kulturnog i vjerskog naslje?a u ratu.

U ime ‘velike Srbije’

Izme?u žrtve i politike ili države stoji ?in zlo?ina, koji ima odre?eni politi?ki (a ne vjerski) cilj ili motiv sa svim drugim svojim elementima i organizacijom. E, u tom ?inu zlo?ina politi?ka odgovornost se utvr?uje mjeri, presu?uje, pa i razlikuje, ali žrtve ostaju moralna vertikala, eti?ko mjerilo koje postaje univerzalno i ne da se razli?ito vrednovati. Ukoliko bi se žrtve razlikovale na “naše” i “vaše”, a zaboravljalo na ?in zlo?ina i politi?ke motive zlo?ina, tada ne bi bilo nikakve razlike izme?u žrtve i zlo?ina?kog ?ina, izme?u zlo?inca i žrtve.

Tada bismo mogli pravdati zlo?in time da je žrtve doprinijela zlo?inu, što upravo i ?ine srpski etnofašisti kada genocid u Srebrenici pravdaju i relativiziraju zlo?inima branilaca oko Srebrenice. Ili, još gore, kada sve zlo?ine kojima je stvaran RS pravdaju i relativiziraju zlo?inima nacista, Nezavisnom Državom Hrvatskom i drugih kolaboranata u Drugom svjetskom ratu. Te se stvari jednostavno ne mogu porediti – ni pravno, ni politi?ki, ni moralno, a ni istorijski.

Grosovu misao bih tako mogao kontekstualizirati u duhu Jaspersovih misli, kao poruku svim gra?anima koji sebe identifikuju kao Srbe ili pravoslavce u Srbiji, Bosni i drugdje: možete i trebate tražiti da se sve žrtve ratnih zlo?ina u Bosni i Hrvatskoj, bez obzira na etni?ku ili vjersku (ne)pripadnost, posmatraju jednako i sa istim pijetetom i dignitetom, ali tek kada priznate da zlo?ini po?injeni na Ov?ari, u Prijedoru, Kotor-Varošu, Višegradu i Srebrenici, u ime osvaja?ke ideologije pansrpstva devedesetih godina, nisu isti i nikada ih svjetska istorija ne?e smatrati ni sli?nim onim zlo?inima po?injenim od branilaca neovisne Republike Hrvatske i nezavisne Republike Bosne i Hercegovine.

Izme?u žrtve i zlo?ina po?injenog u ime “velike Srbije” i pansrpskog nacionalizma je kompleksan svijet osvaja?kih politika i mitologija, agresorskih strategija, genocidnih namjera i jedan vojno nadmo?niji režim države Srbije i njenih pobunjeni?kih tvorevina. Izme?u žrtve i zlo?ina po?injenog od branilaca Bosne i Hercegovine je potpuno drugi svijet politi?kih odluka, nekontrolisanih odmazdi, ali i jedan višestruko slabiji politi?ki režim, koji je, da bi opstao, morao pristati na okupaciju i etni?ku podjelu Bosne i Hercegovine, a onda i tolerisati da ta etni?ka podjela bude legalizovana u Daytonu i što “?iš?a” u oba tora.

Srbi, da li možete osjetiti i uvidjeti tu razliku? Budite uporni u tome, jer od toga zavisi vaš opstanak.

Plan zvani RAM

Da bih dodatano obrazložio, vratio bih se malo naslovu teksta te analizirao zlo?ine unaprijed osmišljenog i sistemati?no izvedenog plana etni?kog istrebljenja (u širem kontekstu i genocida) nad civilima nesrpske ili nepravoslavne etno-vjerske identifikacije Prijedora i sanske doline. Tu je genocide zapo?eo u aprilu 1992. godine, da bi se, po istom strateškom planu, okon?ao genocidnim pokoljem u Srebrenici u julu 1995. godine.

Izvršenjem ovog plana, koji je poznat po nazivu RAM, agresor iz Srbije i njegovi republiko-srpski pobunjenici i kolaboranti su u Prijedoru i sanskoj dolini od aprila do septembra 1992. godine postigli dva cilja. Prvi je bio vojno-bezbjednosni, kojim su velikosrpske oružane snage, kroz sistem opkoljenih (ulogorenih) ne-srpskih sela (ili enklava), prelivnih koncentracionih logora i likvidacionih stratišta, uspjele trajno otkolniti vojno-strateški rizik postojanja velikog povezanog podru?ja, ve?inski naseljenog bosanskim muslimanima unutar opština Prijedor, Sanski Most, Klju? i Bosanski Novi.

Vojni cilj je bio ostvariti bezbjednosno nerizi?an i povoljan kontinuitet vojno-okupiranih teritorija i nesmetan tok vojnih operacija Srbije i njenih pobunjeni?kih tvorevina RS i takozvana republika srpska krajina. To je bio, demografski i bezbjednosno gledano, “nepovoljan” prekid izme?u podru?ja Knina, Korduna, Banovine, visoke Krajine i podru?ja Banje Luke (i dalje Semberije i Srbije) koji su bili ve?inski naseljeni takozvanim bosanskim Srbima. Podru?je Prijedora i sanske doline je, kao takvo, bilo preblizu teritoriju pod kontrolom oružanih snaga Hrvatske i podru?ju Biha?a, u kojem su snage Republike Bosne i Hercegovine uspješno vojno i politi?ki odolijevale napadima velikosrpskih snaga iz tri pobunjeni?ke tvorevine pansrpskog nacionalizma.

Unutar plana RAM ovaj teritorij je za srpske stratege predstavljao ozbiljan vojno-strateški rizik u slu?aju promjene ratne sre?e, ili me?unarodne intervencije. I to ve?i rizik no što su to bile enklave Srebrenice i Žepe.

Drugi postignuti cilj je bio politi?ki, jer su potpunom anihilacijom ne-srpskog ili ne-pravoslavnog stanovništva sa ovog podru?ja, beogradski i republiko-srpski zlo?inci uspjeli ovo podru?je etni?ki o?istiti i politi?ki integrisati u etni?ki ?iste granice pobunjeni?ke i zlo?ina?ke politi?ke tvorevine RS. Ovim je obezbije?en ne samo vojno-strateški ve? i i etno-politi?ki kontinuitet teritorije pobunjeni?kih i zlo?ina?kih tvorevina RS i RSK, sa tadašnjom Republikom Srbijom. Ista strategija iz plana RAM je primijenjena i na opkoljene, tada ve? ulogorene enklave Srebrenica i Žepa tri godine kasnije. S tim da je za srpske stratege napad, osvajanje i genocid u Srebrenici bio daleko važniji kao politi?ki ili diplomatski cilj, nego kao vojni.

Opet ?e vas ‘pustiti niz vodu’

Možda je zbog toga Srebrenica bila i krvavija od Prijedora i sanske doline. To je ta zlo?ina?ka strategija i još živu?a ostavština koja stoji iza istrebljenja ne-Srba i ne-pravoslavaca iz Prijedora i sanske doline i genocida u Srebrenici. Ti zlo?ini se, po politi?kim i osvaja?kim etnoekskluzivisti?kim motivima, metodama, agresorskoj i napada?koj poziciji i vojnoj nadmo?i srpskih snaga, ne mogu porediti niti sa jednim zlo?inom po?injenim od branilaca Bosne i Hercegovine. Niti sa onim u okolini Srebrenice, ni sa onim na Kazanima, niti bilo gdje. Tek kada shvatimo da postoji ogromna razlika izme?u motiva i pozadina zlo?ina napada?a i branilaca, tek tada ?emo mo?i civilne žrtve i jednih i drugih zlo?ina staviti u istu ravan i dati im isti pijetet.

Srbi, da li možete osjetiti i uvidjeti razliku u ulogama i snagama jednih i drugih? Da li možete razlikovati taktiku blickriga kojom su srpske snage za tri mjeseca osvojile, okupirale 70 posto jedne me?unarodno priznate i nezavisne države, od taktike branilaca koji su tu državu branile? Da li možete osvijestiti da je Republika Srpska, u kojoj živite, upravo ta zlo?ina?ka strategija i ostavština najve?ih ratnih zlo?inaca u Evropi poslije Drugog svjetskog rata Ratka Mladi?a, Radovana Karadži?a i Slobodana Miloševi?a?

Da li shvatate da se u vaše i u ime vaše djece baš ta genocidna strategija i zaostavština sada glorifikuje od režima Milorada Dodika, partija za koje glasate, potkupljenih bora?kih udruženja, pa i ovih ?etnika koji ?e 11. jula marširati “vašom, srpskom Banjom Lukom”? Da li možete razumjeti da se u vaše i u ime vaše djece baš ta genocidna strategija i zaostavština slavi na dan 9. januara? Da li možete prozrijeti da baš tu genocidnu strategiju i zaostavštinu perfidno i oprezno, sa distance brane, uljepšavaju, ignorišu i relativiziraju sve dosadašnje vladaju?e klike Republike Srbije? Da li možete shvatiti da vas je ta zlo?ina?ka strategija i ostavština zvani?nog Beograda gurnula u pogibiju i pustila niz vodu. I opet ?e…

Budite uporni u traženju odgovora na ova pitanja, jer od toga zavisi vaš opstanak!

(Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!