SRĐAN ŠUŠNICA: Gdje to ide Dodik

29 Oct 2016

Jašući na ultranacionalizmu, rusofilstvu i revizionizmu Dodik je uspio instalirati ozbiljno ekonomsko, bezbjednosno-obavještajno i kulturno-propagandno prisustvo Rusije i ruske meke i konkretne moći u Banjoj Luci i RS

Politika Milorada Dodika ve? duži niz godina pokazuje jasan kontinuitet. Prije svega vanjskopoliti?ki. Ali i prepoznatljivi kriminalno-diktatorski i neofašisti?ki stil i rezultante na unutrašnje politi?kom planu. On je mali balkanski autokrata sa nasilni?kim sklonostima i vrlo jasnih koruptivnih i kriminalnih tendencija, koji se zagr?e plaštom, ne više tradicionalisti?kog nacionalizma, ve? brutalnog etnofašizma. Njegovo zaokretanje od umjerenog bosanskog Srbina i racionalnog pro-zapadnog politi?ara ka tvrdom ultranacionalisti?kom politi?aru proruskog senitmenta je po?elo još 2008. i 2009. godine, kada je SIPA vodila istragu i Tužilaštvu BiH u slu?aju “Zgrada Vlade RS” istražuju?i tragove o prevarama, utajama poreza i pranju novca pri kupoprodaji i izgradnji sadašnje zgrade Vlade RS ali i sa njima povezanom privatizacijom Telekoma Srpske. Tada je njemu li?no bilo jasno da li?no boga?enje i vo?enje proevropske i probosanske politike ne?e i?i zajedno. Okre?e se Rusiji i li?no i politi?ki, a indicije koje dolaze iz afera “Pavlovi? banka” i “Rusko zlato” govore da je u posljednjih 4-5 godina vjerovatno tamo uskladištio ogromno materijalno bogatstvo. Širok je spektar njegovih saradnika i sau?esnika koji su mu to omogu?ili od Bijeljine i Zvornika do Mrkonji? Grada, pa preko Beograda do Moskve. Dodik je sada prakti?no potpuno u ruskim rukama i ucjenjen ne samo novcem koji mu Rusi ?uvaju ve? i potencijalnim ruskim politi?kim azilom koje ?uva kao posljednje svoje uto?ište. Nedugo nakon što je te 2009. preko svojih koruptivnih veza i srpskih kadrova u SIPAi uspio zaustaviti istragu u slu?aju “Zgrada Vlade RS” koju je vodio sadašnji direktor policije FBiH Dragan Luka? (koji je tom prilikom i smijenjen sa svoje tadašnje funkcije u SIPAi), Dodik i njegovi politi?i saradnici radikaliziraju svoj ideološki narativ i retoriku. U posljednjih 6-7 godina izborne kampanje SNSDa se potpuno oslanjaju na etnoekskluzivizam, netoleranciju i diskriminaciju prema svemu što nema atribut “srpski”, na negiranje ratnih zlo?ina i genocida, na viktimizaciju bosanskih Srba i na glorifikaciju agresije i brutalnog rata kroz koji je nastala RS. Samo se sjetimo SNSDovih slogana u izbornim kampanjama: “Moja ku?a Srpska” i “Srpska, ku?a do ku?e”. Slogani koji nedovsmisleno glorifikuju etni?ko istrebljivanje pomo?u kojeg je sada na teritoriji RS “svaka ku?a do ku?e srpska”. To je ne samo vulgarno ve? monstruozno. SNSDovu logiku prate i njihovi koalicioni partneri kao npr. Socijalisti?ka partija RS koja ima slogan “Ruka ruci” aludiraju?i na nastavak nacionalisti?ke sintagme koja se mogla ?esto ?uti 90tih na tadašnjoj srpskoj televiziji “ruka ruci nismo Turci”.

Dodik intezivno i sistematski vodi politiku rehabilitacije ili bolje re?i rekonvalidacije genocida i ratnih zlo?ina na kojima nastala RS, prikazuju?i ih kao veli?anstvene uspijehe i “junaštva” srpske vojske, srpskog naroda i srpske elite. Prikazuju?ih ih kao nužne, potrebne i poželjne politi?ke poteze i ishode, na kojima sada nove generacije Srba u BiH, ta?nije u RS trebaju da grade svoju budu?nost. Nije više u pitanju negiranje genocida, tu fazu je Dodik završio odavno. Ovdje se radi o glorifikaciji genocida, zbog ?ega se Dodikov režim zaista može okarakterisati kao mali srpski rajh. Pa sjetimo se samo otvaranja Andri?grada u etni?ki istrebljenom i opustošenom Višegradu koje se poklopilo sa obilježavanjem 100godišnjice sarajevskog atentata i po?etka I sv. rata. Dodik je parama poreskih obveznika RS koje je poklonio Kusturici, upravo kumovao izgradnji te “srpske germanije” i posljednje revizionisti?ke kapi u genocidom stvaranoj RS.

Zato ne treba da nas ?ude ova odlikovanja srpskim neofašistima kakvi su Karadži?, Krajišnik i Plavši?ka. Dodik je još prije 6-7 godina ponovo uspostavio Senat RS, nekadašnje Karadži?evo savjetodavno tijelo u kojem je sjedila elita srpskih inteletkualnih monstruma i ideoloških krvnika koji su inspirisali i aplaudirali na masovna ubijanja nesrba. Sada je u njemu Dodik posadio apologete i legitimizatore genocida i RS-a i provincijalne perjanice srpske etnoimeprijalne politike, dao im plate da reže kad im gazda kaže. Revitalizovao tzv. ANURS (Akademiju nauka i umjetnosti RS) kao još jednu dogmatsku instituciju koja ima zadatak da posrbi i srpskim nacionalizmom kontaminira sve i jednog bosansko-hercegova?kog intelektualca, pisca i nau?nika imena koje bi “trebalo da zvu?i kao srpsko”. To šta ta klika radi od likova i djela pisaca kakav je Ko?i? ili ?opi? ili Skender Kulenovi? je prestrašno i sramotno. Zatim je okupio i na platni spisak stavio ratnu politi?ku elitu RS u udruženju “Asocijacija stvaralaca RS” ?iji ?lanovi su ugledni zlo?inci ili još ugledniji inspiratori zlo?ina kakav je Krajišnik, Kalini?, Vu?urevi? i drugi. Imenovanje studentskog doma imenom zlo?inca ili njegovo odlikovanje su samo posljednje manifestacije dugo razra?ivanog i uspotavljanog sistema i ideološko-politi?kopg poretka u RS. Poretka u kojem nakon “revolucije krvi” 90tih kojom je o?iš?en pretendovani “srpski teritorij” i kako tako pravno legitimiziran, dolazi “revolucija duha” u kojoj se RS treba legitimizirati ideološki, kulutrno i vanjskopoliti?ki. Namjerno koristim ove ustaške ideološke sintagme “revolucije krvi pa duha” jer RS posmatram kao neku vrstu postmoderne NDH. Dodik upravo radi na toj “revoluciji duha” i svaki njegov potez se može ?itati u tom klju?u. Dodik nije sam izmislio taj klju?. Klju? velikosrpskog etnoimeprijalnog i etnoekskluzivnog “lebensraum-a” je prije 30 godina uspostavljen od strane dijela inetektualne elite Beograda predvo?ene ?osi?em i iznešen je u zloglasnom memorandumu SANU, javno obznanjenom 1986. godine. Nažalost taj memorandum, iako je direktni uzrok svih neda?a koje su zadesile srpski narod 90tih, još uvijek lomi ki?mu svim progresivnim politi?kim snagama u Srbiji i BiH i još tla?i gra?ane koji sebe percipiraju kao Srbe ili pravoslavce, gdje god se oni nalazili na ovom Balkanu. Taj memorandum SANU sada djeluje kao ideja koja se materijalizovala, koja se ostvarila u svoj svojoj monstruoznoj želji i preciznosti. Memorandum SANU nam sada može poslužiti kao prolog publikacije “Istorija Republike Srpske” koju je Dodik li?no naru?io, a koja je izdana uz pomo? dogmati?ara krvi i tla koje okuplja na Fakultetu politi?kih nauka u Banjoj Luci, na Pravnom fakultetu, na ANURS i u svom kabinetu. U toj tzv. “istoriji” nema pri?e o masovnim istrebljenjima i protjerivanjima nesrba iz bosanskih gradova i sela, nema pri?e o genocidu, nema pri?e o kampanji terora zbog koje je više od milion ljudi sa tih 72% okupirane teritorije pod kontrolom VRS moralo da bježi iz svojih ku?a, a kako bi Srbi i autori memoranduma SANU imali svoju “banovinu” u BiH i rješili tobož “srpsko nacionalno pitanje”. U toj tzv. „istoriji“ na?i ?ete malo ?injenica, puno ideoloških konfabulacija i nametnute amnezije, kojima se ustvari žele negirati sva dostignu?a ZAVNOBIHa i modernizacije jedne multietni?ke i multikonfesionalne države kakva je Bosna, a ustoli?iti RS kao „vjekovna težnja srpskog naroda u BiH“. Klasi?no revidiranje i pisanje istorije od današnjice pa unazad ka prošlosti, po principu „vidje?u šta je bilo ju?e kako mi se to ju?e svidi danas“. Kako je sve što ima veze sa nastankom i opstanom RS neraskidivo povezano sa Srbijom, tako je i ova tzv. “istorija”, napisana uz nesebi?nu podršku esencijalisti?kih intelektualaca iz Beograda i Srbije, prije svega “uglednog” revizioniste i novog pantomimi?ara srpskog nacionalizma ?edomira Anti?a. Zanimlljiva je povezanost memoranduma SANU i ove tzv. istorije RS, jer se u isto vrijeme u Srbiji vode procesi rehabilitacije memorandumna SANU, rehabilitacije i glorifikacije Slobodana Miloševi?a i njegove zlo?ina?ke politike, a time i „njegove RS“. Stvari su dosegle takve fantazmerske razmjere, da ja ne znam kako neko iole normalan i mentalno zdrav može tu knjigu i tu cijelu Dodikovsku i neofašisti?ku pri?u glorifikacije i legitimizacije RS uzeti za ozbiljno, a kamoli za svoje životno ili ideološko opredjeljenje. Zato ovo što Dodik radi u RS treba da bude crvena linija i opomena i najtvr?im zagovara?ima i sljedbenicima ili pak viktimizatorima i legitimizatorima pobije?ene ustaške ideje i NDH, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH. Pogotovo jer je Dodik uspiješno u svoju igru uvukao i odre?ene politi?ke snage me?u Hercegovcima i bosanskim Hrvatima i u BiH i u Hrvatskoj. Snage koje bi željele revitalizovati ideju “Herceg-Bosne”, ideju koja je ništa drugo do plagijat velikosrpske politike, ideju koja je dovela do etni?kog istrebljenja nehrvata sa pretendiranog tzv. “hrvatskog grunta” u BiH. Tu prije svega mislim na ?ovi?a i njemu bliske, koji kopiraju?i Dodika na svakom ?ošku tragaju za sigurnom lukom za svoje li?no bogatstvo, priželjkuju neki 3. entitet, svojevrsnu “hrvatsku verziju RS-a”. To su pobije?ene ideje, i nadam se da ?e politi?ari u Hrvatskoj, prije svega u HDZ-u, imati snage ukloniti ih sa politi?ke scene kao neozbiljne, antihrvatske, antievropske ili ako ho?ete anticivilizacijske u onom najuniverzalnijem ljudskom smislu.

Klika koju je Dodik okupio oko sebe ne bavi se samo revizijom skorije prošlosti. U RSu se zadnjih 6-7 godina intezivnije nego u postratnom periodu dižu spomenici i memorijalne table ?etnicima i nacisti?kim kolaboracionistima iz 2. svjetskog rata. Antifašisti?ki partizanski pokret NOBa se posrbljava, prikazuju?i ga se kao monolitno i ve?inski “srpskim” pokretom otpora, gdje tobož nije bilo muslimana, Hrvata, katolika i drugih narodnosti. Time se name?e floskula da ako u partizanima nije bilo nesrba, onda su partizani mnogo „sli?niji“ ?etnicima. Slijede skaradni i lažni pokušaji izjedna?avanja uloge ?etnika i partizana u II sv. ratu, koji nemaju utemeljenja u ozbiljnoj istoriografskoj gra?i. Upravo Dodik u posljednjih 3 godine svojim obra?anjima na obilježavanju Dana borca na Mrakovici (Kozara) i javnim nastupima jasno pozicionira kao srpski vožd koji „ima jednako razumijevanje i prema partizanima i prema ?etnicima“ i koji ?e napisati neku „novu istoriju pomirenih Srba“ u BiH. Time se istorija antifašizma i NOBa potpuno falsifikuje i revidira. ?etnici su baš u Bosanskoj Krajini stupili u najraniju i najintezivniju kolaboraciju sa ustašama i nacistima, ve? prilikom nacisti?kog slamanja partizanskog otpora na Kozari, a kasnije i u tzv. ?etni?kom pu?u 1942. godine kada se otvoreno stavljaju na stranu NDH koja ku?u po ku?u i selo po selo desetkuje jevrejsko, pravoslavno i romsko stanovništvo Krajine. Pokušavaju se ignorisati ?injenice i posrbiti antifašizam te održati to neko “svesrpsko ideološko pomirenje”. To pomirenje je u RS nametnuto odmah ’92. putem rata i “revolucije krvi”, ta?nije svopšteg klanja, da bi se sada skoro 25 godina poslije genocida u Srebrenici i 70tak godina poslije poraza nacista i ?etnika, to svesrpsko pomirenje moglo umiti, servirati prosje?nom gra?aninu i legitimizirati kao “naša nova, jedina i prava istorija”, ali sada u kontekstu “najmla?e srpske države” RS-a. Koja je, da bi apsurd bio potpun, upravo i nastala na preživjelim šprancama i fašisti?kim ideološkim postavkama Velimirovi?a, Moljevi?a i Vasi?a 30tih godina 20. vijeka, koje su prethodile ?etni?kom poretku i nacisti?koj kolaboraciji cjelokupne Nedi?eve Srbije. I tako krug je zatvoren, živjela Nedi?eva Srbija i njena nasljednica RS.

No, sve bi ovo moglo ostati u domenu intelektualne i ideološke rasprave, da Dodikov režim ne radi na potpunoj destabilizaciji ne samo BiH nego i Balkana. Dodik je ucjenjeni ruski ?ovjek i veliki pragmati?ar koji uspiješno koristi sve ove opisane ideološke teme za provokaciju i izazivanje tenzija, ali i dugoro?no za vo?enje jedne sistemati?ne politike osamostaljivanja pa i potpune nazavisnosti RS od BiH. Dodik provodi jednu projekciju srpskih nacionalista u kojoj Dejton nije po?etak RS-a kao jedne od regija u BiH, ve? njeno zvani?no priznavanje kao države koja u Dejtonu tobož, unosi svoj državnopravni suverenitet u BiH. Srpski nacionalisti i Dodikov režim nisu još shvatili da je Dejton dao šansu srpskom narodu u BiH da ne doživi totalnu kapitulaciju nakon zlo?ina?kih politika koji su vodili njihovi lideri, ve? da krene ispo?etka. Dejton je dao mogu?nost bosanskim Srbima i njihovim politi?arima da se odreknu državnog udara na ustavnopravni poredak i državni integritet BiH koji je izveden 9.1.1992. i ranije u oktobru 1991. godine. Priliku da raskinu sa ostavštinama rata i agresije i odreknu od preddejtonske, pobunjeni?ke i zlo?ina?ke RS. Šansu da se prizna državnopravni suverenitet i kontinuitet BiH od ZAVNOBiHa, preko RBiH do dejtonske BiH, a da se postdejtonska RS shvati kao potpuno nova politi?ka tvorevina neraksidivo vezana za BiH, a ne kao država koja ima pravo na samoopredjeljenje. No tu priliku niko od politi?kih garnitura bosanskih Srba nije ni shvatao a kamoli prihvatio i tu ?e ležati sve budu?e tragedije koje ?e zadesiti srpski narod u BiH. Insistiraju?i na tzv. “državnosti RS”, kontinuitetu RSa od 9.1.1992. na dalje i na pravu na samoopredjeljenje, Dodikov režim nastavlja sa politikom rata i teritorijalnih pretenzija, ali sada u jednom novom vanjskopoliti?kom kontekstu u kojem je ruska politika jako zainteresovana da bude svjetski igra? na mnogim kriznim podru?jima pa i ovom balkanskom.

Jašu?i na ultranacionalizmu, rusofilstvu i revizionizmu Dodik je uspio instalirati ozbiljno ekonomsko, bezbjednosno-obavještajno i kulturno-propagandno prisustvo Rusije i ruske meke i konkretne mo?i u Banjoj Luci i RS. Razmjeri tih veza su vidljive na svakom koraku u RS, od Ruda do Banja Luke. Policija RS se militarizuje i formira se neka vrsta unutrašnje vojske, ali i novi obavještajni aparat. Sve uz pomo? ruskog FSB. Ubrzo ?e Rusi imati svoju agenturnu i bezbjednosno-obavještajnu bazu i aerodrom u kasarni Zalužani pokraj Banja Luke u koju se upravo ulažu deseci miliona maraka porskih obveznika RS za njenu modernizaciju. Uz pomo? Dodika Putinova politika i mo? se ankerisala u BiH i ne vidim na?ina, osim rata, da se ona deinstalira iz BiH. Zbog te ruske zale?ine Dodik ima samopuzdanje i hrabrost da name?e referendume, da provocira i proizvodi tenzije, i da se ne boji nikakvog hapšenja ili pak drugih posljedica. Dodik ne?e stati, i dok u BiH postoji RS, ta ?e tvorevina uvijek proizvoditi neke nove Dodike. Zbog iracionalnog rusofilstva i suludih “srpsko-ruskih nadanja” srpskog nacionalisti?kog establišmenta, Rusi ?e uvijek uspijevati preko te etnoteritorijalne tvorevine destabilizirati BiH i cijeli region. Možemo o?ekivati i nove referendume kao npr. onaj što ve? “?u?i” u Službenom glasniku RS o sudu i tužilaštvu BiH, ili možda o samostalnosti države RS unutar relane unije BiH, kako srpski nacionalisti vole da vide oblik državnog ure?enja u BiH. Dodikov režim ?e i?i u pravcu potvr?ivanja “državnosti RS” i na vanjskopoliti?kom i na unutrašnjepoliti?kom i kulturnom, ali i na pravno-politi?kom planu, što je ustvari priprema za kona?nu secesiju za deceniju ili dvije. To što Dodik radi je iznurivanje protivnika u BiH i dio je strategije koju Rusi vode lokalno po razli?itim regionima kao odgovor na zapadnu strategiju obuzdavanja Rusije. Ovo može potrajati još dvije decenije a da se ništa spektakularno ne desi u BiH, i zato to Dodiku i uspijeva. Novija dešavanja i atak ruskih bezbjednosnih službi, preko Srbije i RS, na Crnu Goru i njen prozapadni establižment ukazuje da ?e Rusi ubrzo morati kompezirati poraz koji su doživjeli u kampanji protiv ?ukanovi?a. Crna Gora bespovratno ide u NATO, a Rusi ostaju bez izlaza na Jadran. Ko je sljede?i na redu, vidje?emo. Možda Makedonija koja ima tako?er vrlo sudbonosne izbore u decembru ove godine? RS sa Dodikom na ?elu je svakako stabilan i ideološki i operativni oslonac Putinovom režimu za destabilizaciju cijelog Balkana. Poslije ovog Dodikovog referenduma kocka je ba?ena i sve je mogu?e.

(Slobodna Dalmacija)

Podelite ovu stranicu!