SRĐAN ŠUŠNICA: Dodik je spreman postaviti policiju na granicu Republike Srpske

04 Oct 2016

"Ne bi me iznenadilo da Rusija preko Dodika destabilizira Balkan"

Smion, dalekosežan i zabrinjavajući, ali iznimno zanimljiv scenarij mogućega značenja Dodikova referenduma u RS razvio je u intervjuu za naš list Srđan Šušnica, politički i kulturološki analitičar iz Banja Luke, poznat po svojoj nesmiljenoj, temeljitoj i kritičkoj anatomiji šovinizma koji vlada svim vidovima javnoga života u Republici Srpskoj. Šušnica, rođeni Banjalučanin, obavio je jedinstvenu i preciznu analizu današnjega javnog prostora u svom gradu, koja je pokazala da je u javnome prostoru poslijeratne Banja Luke potpuno izbrisano svako kolektivno sjećanje na prijeratno vrijeme, od antifašističkog nasljeđa grada, do njegova višestoljetnoga uvriježenog viševjerskog i višenacionalnog zajedničkog života.

Srđan Šušnica jedan je od najkvalitetnijih i najhrabrijih kritičara nacionalističkoga uništenja BiH mlađe generacije, i zato smo ga zamolili da za naš list komentira činjenicu da je Milorad Dodik, usprkos protivljenju međunarodne zajednice, ipak uspio organizirati i provesti referendum, te što bi ta činjenica mogla značiti BiH i Europu u budućnosti.
– Ovim referendumom, elita koja vodi Rrepubliku Srpsku i svi koji je podržavaju prešli su Rubikon. Demonstrirali su i proveli kao politički fakat pravo Republike Srpske na samoopredjeljenje. Pravo na referendum o najvažnijim statusnim državotvornim pitanjima osnovni je dio prava na samoopredjeljenje, i to jedino pravo koje RS kao politička zajednica nije dobila u Daytonu. Referendum je bio neka vrst osvajanja toga prava. To je jako ozbiljan pravno politički cilj koji, istina, nema izravnih pravnih posljedica, ali ima itekako važne političke posljedice. S kulturološkog stanovišta, to je prvi poslijeratni čin nacionalističke mobilizacije srpskog naroda. Njime je politička elita kolektivizirala nelegitimnu i nenelegalnu odluku, i time svoju volju prikazala kao volju naroda. To što je ta »volja« naroda izražena kroz apsolutno nekontrolirani referendumski proces, koji se ničim ne može provjeriti ni potvrditi, i za koji postoje velike sumnje da je namješten te da je izlaznost od 55 posto dobivena nejasnim i sumnjivim radnjama, nitko neće ni gledati ni razmatrati.

Novi referendumi

Što referendum može značiti u geopolitičkom smislu, s obzirom na očito jačanje Rusije?
– Geopolitički gledano, Dodik i politička klika u RS uspjeli su uvući narod u svoje avanture. Politizirali su jednu opasnu odluku. Dodik Rubikon nije prešao sam. Za ruku su ga vodili njegovi osobni politički mentori u Rusiji, i to zato što je on svoj opljačkani novac ondje sakrio. Dodik ovisi o Rusiji, sudbina njega osobno i njegove obitelji ovisi od Rusije, jer je ondje skrio svoje nekretnine i investicije. Dodik ovime u neku ruku, možda, zarađuje i osigurava azil, u slučaju da stvari ne budu išle kako je zamislio. Srbija, pak, drži se kao netko tko ga nije vodio za ruku, ali mu je briše vlažne cipele. Rusija definitivno ima cilj Zapadu pokazati da je relevantna sila i relevantan faktor, i to vidimo na cijelome prostoru od Baltika, preko Crnog mora, do Balkana i Levanta. Ne bi me iznenadilo da Rusija preko Dodika i sadašnje garniture destabilizira Balkan, ne u smislu otpočinjanja nekog novog općeg rata, jer za to nema kapaciteta, nego kroz pravno-političke odluke koje će se ticati statusa RS-a i novih referenduma. Prije svega, moguć je referendum o odbacivanju nadležnosti suda i tužiteljstva BiH kojim bi se Dodik zaštitio od kaznenog progona po bilo kojoj osnovi. Također, moguć je novi referendum o statusu RS, kao samostalne, cjelovite i neovisne države unutar Bosne i Hercegovine – ne, dakle, još o otcjepljenju, nego o osamostaljenju, ali u okviru BiH. Taj bi referendum zasigurno bio praćen nekim vojnim, sigurnosnim i ekonomskim aranžmanom, u kojemu bi se RS branila, izolirala, postavila policijske punktove na entitetsku liniju…

Uistinu mislite da je to moguće?
– Da, mislim da je moguće, i to u sljedeće dvije, tri godine, budu li Rusi gurali stvari, kao što upravo rade. Apsolutno ništa ne govori da oni to nisu u stanju učiniti, da ne kane ili ne žele. S druge strane, u Republici Srpskoj postoji oko pet tisuća dobro naoružanih pripadnika MUP-a RS. U posljednjih godinu dana njima je kupovana oprema i oružje. »Podebljan« je status specijalne jedinice RS, jedinice za podršku, u kojoj je blizu tri stotine pripadnika. Radili smo istraživanje: postoji oko sedamdeset ultranacionalističkih i rusofilskih, proruskih organizacija – kulturnih, ekstremističkih, propagandnih, medijskih… – koje jako dobro mobiliziraju ljude, i vjerujem da u RS nije problem skupiti pet tisuća mladih koji bili spremni prosvjedovati i sudjelovati u bilo kakvom obliku zaštite tog samostalnog puta koji Dodik vodi. Tu je i Srbija, s kojom RS dijeli granicu. Ekstremni su elementi tamo, oni su spremni i bili su na prosvjedima u Bajinoj bašti i drugim mjestima uz granicu. Bio je ondje i Šešelj, bili su i pripadnici ekstremističke organizacije Dveri iz Srbije. Mislim, također, da je vojno-obavještajni aparat Srbije pun relikata Miloševićeva režima. U njemu je mnogo proruskih kadrova, od samog načelnika generalštaba vojske Republike Srbije nadalje.

Pasivna opozicija

Iz ovoga što govorite očito je da se uopće ne slažete s lakonskom tezom da je referendum bio tek predizborna Dodikova igra da se pridobiju glasovi na sutrašnjim lokalnim izborima u BiH? Vi mislite da je to ozbiljan strateški državotvorni projekt?
– Pa Dodik i bez referenduma može namjestiti izbore. On drži unutrašnje poluge za dobijanje izbora, upravlja cijelim administrativnim aparatom RS. Oko trideset tisuća obitelji egzistencijalno ovisi o entitetskoj administraciji. Pomnožite to s tri, dobivate gotovo sto tisuća glasača. Dodik drži umirovljenike, sve radikalne grupe, moćne medije… Opozicija praktično ništa ne radi. Dakle, ne bih rekao da zbog pobjede na lokalnim izborima mora s uobičajene retorike prijeći na veće i ambicioznije akcije poput referenduma. Naravno, njemu će referendum pomoći na izborima i omogućit će mu momentum za pobjedu, ali ne vjerujem da je referendum organiziran samo zbog izbora. Uostalom, Dodik bi ispao pobjednik čak i da je morao odustati od referenduma. Čak i da referendum uistinu jest zabranjen, on bi mogao reći: »Eto, mi smo nastojali učiniti sve za srpski narod, ali ovi nam opet nisu dali«, tko god ti »ovi« bili, od »Sarajeva« do »međunarodne zajednice«. Pojačao bi antizapadni i antiamerički sentiment. On je, štoviše, mogao i sam tako odigrati: mogao je samoinicijativno odustati od referenduma, pa izjaviti da to čini zbog zabrane Ustavnog suda od 17. rujna. A, eto, nije, išao je do kraja. Čini mi se da je Dodika vodila logika ‘sad il’ nikad’. Zašto se sve ovo događa baš kada je Amerika zaokupljena izborima, a Europa puca po šavovima… Sljedeći su izbori 2018., i nitko ne zna kakva će tada biti situacija. Ovo je, također, vrijeme kada je BiH u zapadnim krugovima dobila neku vrst užurbanog pozapadnjenja, od NATO-ova plana za prevenciju ruske invazije i ubrzanja puta u NATO, pa do odobrenja kandidature za EU i sve češćeg spominjanja prečaca za ulazak u EU. Rusi su, s druge strane, shvatili da su zakasnili spriječiti priključenje Crne Gore NATO-u. Zapazite ovaj detalj: od Gibraltara pa do ruske baze u Siriji, samo još jedan mali komadić morske obale ostao je izvan NATO-saveza – jedanaest kilometara bosanskohercegovačke obale u Neumu. Samo još Bosna i Hercegovina, strateški vrlo važna zemlja, nije još u okrilju NATO-a. Mislim da su Rusi tu vrlo »pametno« zaključili da moraju požuriti. S druge strane, približavanje Rusije i Turske ovdje se apsolutno može vidjeti kroz odnos kriminalno-mafijaških organizacija Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika. Prije tri, četiri mjeseca tužiteljstvo i cijela sarajevska politička scena imali su Dodika na nišanu zbog Pavlović banke i nekretnina u Srbiji. Čekao se samo mig Bakira Izetbegovića, koji je kontrolirao ovaj tjedan smijenjenog tužitelja Salihovića, pa da Dodik bude uhapšen. To se nije dogodilo. Ubrzo nakon toga, Izetbegović je vlastitim potezima omogućio da RS od Međunarodnog monetarnog fonda dobije tranšu kredita bez kojeg bi RS u nekoliko sljedećih mjeseci teško platila javne obveze, od plaća do mirovina. Nije li to čudno: danas, poslije referenduma, spominju se sankcije Dodiku i RS, a taj je novac zapravo uplaćen još prije referenduma, i njime je Dodik referendum i platio! To su paradoksi u kojima vidim koordinirano djelovanje ruske i turske diplomacije, jer nema sumnje da se Dodik konzultira s Rusima, a Izetbegović s Turcima.

Rusija bi mogla poslati trupe u RS

Vratimo se u Bosnu. Ako je prijeđen Rubikon, kakve će to posljedice imati za svakodnevicu, za odnose među ljudima? Kakva je, uostalom, moralna poruka ovog referenduma, u entitetu čija je policija počinila genocid u Srebrenici, i u zemlji sa stotinu tisuća ubijenih i milijun raseljenih u ratu?
– Događa se ambivalentan proces koji me također podsjeća na početak devedesetih: s jedne strane imate ljude koji prosvjeduju protiv rata i govore: »Pa ne možemo ratovati, mi smo komšije, kumovi, prijatelji…«, dok s druge strane politika vrlo rigidno i agresivno krči put s sukobu i ratu. Imate građane, grupe, nevladine organizacije, aktiviste, ljude koji su okusili rat i koji ne žele imati ništa više s njim. Svi oni uporno govore da se ratovati ne treba i ne smije, i da postoje mirni načini da se svi sadašnji problemi prevaziđu bez velikih svađa – treba naprosto ukloniti sadašnju političku elitu, pravno, politički, parlamentarno, svim dijapazonom demokratskih i legitimnih političkih sredstava. S druge strane, ista ta elita huška na rat i sukobe iz svojih osobnih interesa i održavanja na vlasti svojih trabanata s tajkunske i kriminalne scene.

Rat velikih razmjera ne smatrate mogućim jer, kako kažete, za njega nema kapaciteta – naprosto, nema više dovoljno oružja?
– Da, ne može više biti rata kakav je bio, s frontovima, sa stalnim ratnim djelovanjima, a i zato što su Rusija i Turska daleko od bosanskohercegovačke granice… Ne može se, primjerice, dogoditi ono što se dogodilo u Južnoj Osetiji, Abhaziji ili u Gornjem Karabahu. Rekao bih da Rusiji i Dodiku nije cilj rat, nego pravne akcije, kao što je najnoviji Dodikov zahtjev Ustavnom sudu, kojim želi osporiti 1. ožujka kao dan nezavisnosti BiH. Dodik, rekao bih, želi situaciju držati nestabilnom, na rubu rata, sljedećih nekoliko godina. To Rusiji treba, jer ona još koju godinu neće biti u stanju, recimo, na poziv vlade RS poslati avion s trupama na vojni aerodrom Mahovljani. Ali tko može garantirati da to neće biti sposobna 2018.?

Takav scenarij smatrate zamislivim, čak ostvarivim?
– Zašto ne? Rusija svoje jedinice ima u Pridnjestrovlju, koje je od Rusije odvojeno nekoliko stotina kilometara. Pridnjestrovlje tako živi na strogoj periferiji, kao neka vrsta istodobne kolonije i Rusije i Europe. Ne vidim problem da se tako nešto ostvari. Dodik je to, uostalom, demonstrirao 2014., kada su u Banja Luku navodno došli ruski umjetnici. Nisu to biil nikakvi umjetnici, nego devedeset bivših pripadnika specijalne jedinice federalne službe sigurnosti, koji su poslije deaktivacije i umirovljenja otišli u privatne zaštitarske službe ruskog oligarha Olega Serdarova. S njima su bili još aktivni instruktori ruske specijalne jedinice. Bili su u kasarni u Banja Luci, i radili obuku s ljudima. Ta je informacija sto posto potvrđena, i to iz policije Republike Srpske. S njima je bilo i petnaestak pripadnika ruske vojske, koji su izvodili folklorne plesove, a bilo je i nešto umjetnika. Oni su tada izašli na Trg Krajine, glavni trg u Banja Luci, i to u petorkama: četvorica bivših pripadnika tih ruskih službi s jednim pripadnikom specijalne jedinice Republike Srpske. Bila je to neka vrsta demonstracije sile, i to u subotu, dan uoči izbora u BiH. Znači, Dodik je već tada, prije dvije godine, pokazao da je moguć scenarij koji opisujem. Ne znam zašto ljudi takav rasplet smatraju nemogućim: ako vam sleti pedeset vojnika bez oznaka, a pretpostavlja se da su ruski, što to znači? Možemo li očekivati bombardiranje? Zašto dolaze? To unosi nemir među ljude. Zasad, odigran je remi, ali remi u korist Rusije. Ali, to je skoro šah-mat. Skoro šah-mat.

(Boris Pavelić, Novi list)