Crveno-crna koalicija i definitivno
Predsednik Srbije Tomislav Nikolić izjavio je danas da je mandat za formiranje vlade poverio lideru koalicije okupljenje oko SPS Ivici Dačiću koji ga je uverio da ima većinu i da može da zakaže nastavak konstitutiivne sednice Skupštine Srbije.
Nikolić je na konferenciji za novinare rekao da ga je koalicija SPS-PUPS-JS danas uverila da je okupila većinu i da će u toj većini biti Srpska napredna stranka i Ujedinjeni regioni Srbije i „verovatno neki drugi predstavnici građana Srbije u Skupštini Srbije“.
„Vlada Srbije treba da bude mala po broju, efikasna i odgovorna i da dogovorom odlučuje o bitnim stvarima za građane“, rekao je Nikolić, posle sastanka sa Dačićem.
On je kazao da koja god vlada bude izabrana, ona će biti na evropskom putu i mora da bude posvećena tome da građanima obezbedi bolji život.
„Brisel se nije mešao u izbore što je bio sasvim jasan znak da na ovim izborima prvi put EU nije morala da ističe nekog kao favorita, pošto je potpuno jasno da bilo kakva vlada bude formirana biće na evropskom putu“, istakao je Nikolić.
On je rekao da je danas Vidovdan, jedan od najvećih srpskih praznika i da na današnji dan Srbija dobija promene, te se nada da će se građani obradovati toj „vidovdanskoj vesti“.
„Te promene predstavljaju novu stranicu u našoj istoriji. Dan kada ćemo početi izgradnju stabilnog državnog sistema i boljeg života za naše potomstvo i vratiti naciji ponos kakav smo nekada imali“, rekao je predsednik Srbije.
Prema njegovim rečima, to neće biti lako jer breme koje je nasleđeno je teško, a pitanje Kosova rešavano na način na koji se izbegava odgovornost, a teret prebacuje na narod koji pokušava da preživi dugi niz godina u izuzetno teškim okolnostima.
„Mi želimo da preuzmemo odgovornost i stvorimo uslove za mir i stabilnost i gradimo mostove prijateljstva i međusobnog uvažavanja. Naši prijatelji su i na zapadu i istoku i sveru i jugu i svi susedi su nam važni“, istakao je Nikolić.
Kako je naveo, predstoji borba protiv kriminala i korupcije, reforma pravosuđa i medija, ispitivanje sumnjivih privatizacija, izgradnja infrastrukture i jačanje ekonomije.
Ruski rulet
„Zašto bismo bili u nečijoj vladi ako možemo da vodimo vladu“, rekao je juče predsednik SPS-a Ivica Dačić i zapravo otklonio dilemu: Srbiju očekuje crno-crvena koalicija, potpomognuta URS-om. Upravo ova kombinacija je, prema diplomatskim izvorima, bila predlog Rusije, koja će za vreme ove vlade učvrstiti svoje ionako jake pozicije u Srbiji i srbijanskoj privredi.
Interesantno je, kako vele visokorangirane diplomate, da ni Rusi ne žele da vide DSS u Vladi Srbije.
Sam lider socijalista pre desetak dana je potvrdio da Rusi vrše pritisak na njega da formira vladu sa naprednjacima, ali je istovremeno poručio da je on ‘srpski nacionalista’ i da na njega ne mogu da utiču ni London ni Vašington ni Moskva.
Dačić danas kaže da je ključni problem kakvu će poziciju u novoj vladi imati koalicija oko SPS-a, da li će je voditi ili samo biti u njoj. „Nisam prihvatio nikakvu ponudu i predlog, nego smo je primili k znanju, a stranački organi će doneti odluku“, rekao je Dačić novinarima u Beogradu.
On je dodao da će ta odluka biti doneta brzo, jer su poznate sve činjenice.
„Ja sam zatražio da se rukovodstvo SPS-a i druge dve stranke iz koalicije (PUPS i JS) izjasne o vladi bez mog učešća u odlučivanju“, rekao je Dačić i dodao da za njega nije najvažnije da li će biti premijer.
Stručnjaci smatraju da, kada kaže da će se stranački organi odrediti prema nekoj temi, lider stranke traži alibi za već donetu odluku.
Upitan da li je od Borisa Tadića tražio da vodi vladu, Dačić je rekao da to ne bi bilo korektno prema Tadiću.
On je, međutim, dodao da se politički profil Srbije posle drugog kruga predsedničkih izbora izmenio i da su se desile velike tektonske promene na političkoj sceni i da je jasno da ne postoji dvopartijska Srbija.
Ostaje da vidimo kako će na ovo „očekivano iznenađenje“ reagovati građani Vojvodine, koji su glasali sasvim drukčije.
(Beta/Autonomija)
Odštampajte ovaj tekst












Pošto si dokon tata, i baviš se perifernim problemima zavisnosti od pušenja i alkohola, evo ti još jedan video. Pa kad Vi vojvođanski secesionisti uspete, a nećete da iznedrite ovakvog političara, javite se, biću rad da Vam se pridružim.
http://www.youtube.com/watch?v=AoGqz8hIGBI&feature=related
Sviđa li Vam se komentar:
2
2
Batali taj religiozno-manipulativni kliše, već plivaj onako kako Dunav nosi…
…već sam ti jednom rekao da se više posvetiš svom sinu.
Sviđa li Vam se komentar:
3
3
…o svemu je davno, davno napisano… samo treba malo truda i pročitati te večne autore…
evo nešto od, za mene, velikog Danila Kiša, koje nam govori jasno i direktno o temi koja je lajt motiv mnogih komentara na ovom sajtu:
Danilo Kiš
‘Čas anatomije’
…deo o detinjstvu u Mađarskoj, Crnoj Gori, … o saznanjima ‘o zaumnom jeziku’ :
”…Mađari su najgostoljubiviji narod na svetu, najradniji, najpobožniji, mađarski vojnici najpravičniji u ratu i najhrabriji. Talpa Magyar hi a haza! – mađarska ravnica najlepši predeo na svetu (po nekim objektivnim putopiscima, strancima), planine su pak surove i negostoljubive – Ko kaže da pusta nije lepa (Petefi)-Mađarsku su okrnjili stranci (Nem, nem soha!), a sad je (1942.) deco naša domovina ponovo velika i lepa kao u doba sentištvanska, opet je zemlja naša bokor cveća na Božijem klobuku, jer dobri Bog Mađara nosi šešir kao kakav čikoš sa puste, i na šeširu, bogme, ima bokor od cveća (koje niko drugi nema): buzavirag (bulka), gyongyvirag (đurđevak), bazsalikom (bosiljak), bazsaroza (božur) Ha fold Isten kalapja, hazank a bokreta rajta – mađarska istorija najkrvavija, najjunačnija, najpravičnija, mađarski vladari najplemenitiji, najučeniji, uvek izdani od prevrtljivih saveznika – Mađarska je bila bedem turskim osvajanjima – mađarski jezik najlepši je na svetu i pred njim se mogu postideti svi jezici, i taj se jezik tako i zove, sa stajaćim epitetom lep: a szep magyar nyelv-mađarska literatura najbolja, konji najbrži, junaci najsrčaniji, mađarski se husarske regimente bore pod Staljingradom hrabrije od svih jer mađarski honved brani, tamo svoju domovinu…
Sve sam ja to prihvatio sa dečijom naivnošću i s poverenjem, uprkos izvesnim sumnjama i uprkos izvesnim još nejasnim saznanjima, uprkos iskustvu, uprkos slutnji da meni, da nama, tu nije mesto, da smo mi tu privremeno, da smo mi tu ratne izbeglice, stranci i prognanici koji žive surovi život prognanika u senci smrti. O svemu sam tome, u romaneskoj formi, progovorio u romanu Bašta, pepeo, o toj mojoj ranoj svesti o nekom naslednom prokletstvu, kao i o mojim dugogodišnjim religioznim krizama koje su me mučile, o to j religioznoj mladalačkoj, dečijoj krizi u senci katoličkog rituala, malog katehizisa, dečije biblije, Gyermekszivek hodolata harmonijuma što ga je svirala naša učiteljica, crkvenih misa, časova veronauke, biblijskih legendi, svečanosti prvog pričešća (iz kojeg sam bio izopćen), brujanja zvona sa seoske crkve, strahova od kazne Božije. Sve to bejaše za mene samo povod za kaznu i mučenje, ta lirska patetika katoličkog rituala, ministranti u čipki i satenu, sa zvončićima u ruci, u svečanom dijalogu, na latinskom, sa seoskim plebanosem, to pevanje pastve, taj harmonijum, čiji su zvuci uznosili dušu u nebesa, a kad sam jednom, milošću naše učiteljice (koja je, očigledno, želela time da zadobije za nas indulgenciju seoskih fašista) postao glavni koledar, obučen u mađarske široke seoske gaće od lana, sa prslukom, šeširom i čikoškim bićem, i nosio sa školskim drugovima po kućama vetrep sa Vitlejemskim Novorođenčetom i kraljevima-daronoscima napravljenim od drveta i krpa – to je za mene bilo takođe mučenje duše, jer sam znao, pevajući pred vratima seoskih kuća –”Ustajmo, pastiri” – da sam ovde samo slučajno, milošću i dobrotom gospođe učiteljice.
S druge strane, uz svoju majku, u kući ja sam slušao za dugih zimskih večeri jednu drugu legendu, gde bejaše neki drugi Bog, manje strog i manje surov, skoro paganski, a Očenaš sam izgovarao, kod kuće, na staroslo venskom (crkvenoslovenskom, zapravo) i taj Očenaš bejaše mojim prvim, ranim saznanjem ne samo o nekim paralelizmima među nobilis-simarum Europae linguarum, nego i nekom slutnjom zaumnog jezika…
A već godine 1947., u kući moga dede s biblijskim imenom Jakov, na Cetinju, unosio sam badnjak kao ”muška glava u kući”, pod beše posut slamom, a moja me tetka blagosiljala šećerom i orasima, i krstila se i metanisala, i izgovarala čarobne reči blagoslova, magijske formule na staroslovenskom – ”да придет царствије Твоје”- i svojim ličnim ritualnim izmišljotinjama protiv uroka i nečastivog – ”анатематенате, ћорило” – i ne znajući da je to pre nje učinio pesnik Kručonih, a davno pre njega prork Isaije, šećer je krckao pod nogama, sveće treperile, pucketalo kandilo pod ikonom svetog Aranđela Mihajla, slavskim našim svecem i zaštitnikom, zapravo paganskim kućnim larom, domovojem, prekrivenim čađu, pozlatom i mhoserinama, nazdravljalo rakijom i vinom – Христос се роди – ваистину се роди – Dyr bul šćul/Ubeščur/Skum… Moj deda (po majci) je pisao deseteračke pesme, (-) Turcima su letele glave kao klasje (-) konji su rzali kao kod Homera, Hrišćanin je gonio Nekrsta, sve do Skadra ”a onda se tu jelo i pilo, u slavlje pobede, paganski, ”svakojakog krkanluka” sira njeguškoga, pršute i kastradine, i zalivalo se dobrskom rakijom i rujnim crmničkijem vinom, bacale se glave od Turaka/a pred noge slavnog Gospodara itd. itd., sve junak do junaka, Crnu Goru i sedmero brda nikad Turci nijesu pokorili a meni se činilo da sam ja sve te pesme već jednom čuo, da sam sve te priče, one iz školskog udžbenika i usmenog predanja, sa užasnim homerovskim preterivanjima, već negde čitao, doslovce tako reći, što se junaštva i morala tiče, da sam ja te krvave (kosovske) božure pod imenom bazsrozsa već brao u nekim rodoljubivim pesmama, na jednom drugom jeziku (kao što ću te božure pod imenom coquelicot naći već u školskim udžbenicima i francuskim hrestomatijama, ne samo kod trećerazrednih cocorice – pesnika nego i kod Igoa…), kao što sam shvatio po odlasku sa Cetinja i uglavnom kroz literaturu i to da je jevrejski starozavetni mit ”izabranog naroda” takođe samo do krajnjih konsekvenci dovedena nacionalna (starozavetna i talmudska) mitologija, a da se talmudijske mudrosti i hasidske legende ne razlikuju u biti od Vukovih poslovica, od hrišćanskih, od grčko-rimskih, od vizantijskih, od staroindijskih…
U meni je tako u jednom času sazrela, tako reći samo od sebe, kao voće, svest o relativnosti svih nacionalnih mitova, mada nisam pre toga nikad suvislo formulisao ideju koja me je počela opsedati – da bi bilo zanimljivo pogledati kako sve to piše u turskim udžbenicima istorije, u nemačkim, u italijanskim – u času kad sam to našao formulisano kod drugog – skoro doslovce onako kako sam tu misao nosio u sebi, ja sam je pročitao kao neku moju davnu ideju koja me je opsedala još od detinjstva. … … zlo se ponavlja i nikad mu kraja…a oni koji ga zagovaraju svuda su isti.
Sviđa li Vam se komentar:
4
0
zlo se ponavlja i nikad mu kraja…a oni koji ga zagovaraju svuda su isti.
———————————————————————————————————-
Upravo tako, jedino što se danas zagovornici zla vešto kriju ispod maski ‚‚dobrih namera‚‚. Poput….. znaju oni na koje mislim.
Sviđa li Vam se komentar:
1
0
barbarelo
zlo se ponavlja i nikad mu kraja…
———————————————————————————–
Pa normalno kad kilavim lopurdama daš u ruke da ga saseku u korenu…
…a baška što od samog početka takvu nameru nisu ni imali.
EnE ti pa slušaj tvog „sveca“ šta je rekao po pitanju zla u našem neposrednom okruženju, pa, vidim da su na ovim potonjim izborima većinski „građani“ ove majmunare LEPO rekli šta misle o „tome“, jel?
Mani se već jednom iluzije o „svetom“ DS-u, oni su samo još jedan potrošeni beočug u lancu velikosrBskih težnji i prihvati surovu realnost današnjice kojoj je dobrano kumovao upravo tvoj „svetac“.
A glavom platio onog trenutka, kada je hteo da raskine to „kumstvo“.
Šta ja pa imam so tim?
Sviđa li Vam se komentar:
2
4
@Tata
Ti si taj koji poteže ‚‚svece‚‚ , ja se u tvojoj prozivci ne nalazim, niti iko do tebe. A tvoje malicione ocene i destruktivna demagogija sve više i više govore o tebi samom. Znaš šta nećeš, u stanju si da vređaš – državu nazivaš ‚‚majmunarom‚‚, samim tim i njene građane ‚‚majmunima‚‚ , a pojma nemaš šta hoćeš, i sakrivaš se iza teze o ‚‚nezavisnoj‚‚ Vojvodini. Jer, uistinu ti i nemaš šta drugo da kažeš sem te isprazne ideje. A to je ionako sasvim običan slučaj populizma, kojem je potrebna bilo kakva različitost da bi imao šta da ponudi i da se kune svima da je drugačiji od svega ponuđenog – ‚‚različak‚‚ najobičniji i najjadniji! Ali to je očekivano za osobu poput tebe.
Svecima se klanjam, a dobre političare cenim.
Sviđa li Vam se komentar:
4
3