SNJEŽANA KORDIĆ: Nacija i jezik se ne moraju podudarati

21 Mar 2011

Po školama razdvajaju djecu po nacionalnoj osnovi u ime navodno različitih jezika i zapošljavaju duplirano nastavno osoblje, kao što rasipnički zapošljavaju armiju navodnih prevodilaca i lektora. Šta da Vam kažem, očito kod nas ljudi robuju pogrešnom uvjerenju da se nacija i jezik moraju podudarati. To uvjerenje bilo je karakteristično za razdoblje nacizma u Njemačkoj

U organizaciji Goethe-instituta u Sarajevu, te ambasada Austrije i Švajcarske sutra s radom po?inje me?unarodna konferencija “Jezi?ka/e politika/e u Bosni i Hercegovini i njema?kom govornom podru?ju”.

Na konferenciji ?e govoriti profesori Filozofskog fakulteta u Sarajevu Josip Baoti? i Senahid Halilovi?, te književnici Ivan Lovrenovi? i Ranko Risojevi?, profesori lingvisti iz Njema?ke Snježana Kordi? i Ulrich Ammon, gost iz Švajcarske Walter Haas, te predava?i iz Austrije Branko Tošovi? i Arno Wonisch.

Lingvistica i profesorica na više njema?kih fakulteta, Snježana Kordi? prošle godine objavila je knjigu “Jezik i nacionalizam”, u kojoj navodi da Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci imaju zajedni?ki standardni jezik. Ova knjiga je izazvala brojne polemike, kako u Hrvatskoj tako i u regionu.

“Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci imaju zajedni?ki standardni jezik pa se ne može govoriti o razli?itim standardnim jezicima, nego o standardnim varijantama jednog te istoga standardnog jezika”, smatra Kordi?.

Snježana Kordi? ro?ena je 1964. godine u Osijeku, gdje je 1988. završila studij kroatistike i zaposlila se 1990. kao istraživa?-pripravnik iz podru?ja lingvisti?ke kroatistike na Osje?kom sveu?ilištu. Ve? 1991. prešla je na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je primljena za asistenta na Katedri za suvremeni hrvatski jezik Odsjeka za kroatistiku. Odmah nakon što je završila postdiplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i magistrirala 1992. te odbranila disertaciju 1993. ponu?eno joj je da u Njema?koj nastavi sveu?ilišni rad. Tamo je stekla status habilitiranog znanstvenika (iznaddoktorski stupanj) 2002. godine.

Sa Snježanom Kordi? razgovarali smo o reakcijama na njenu knjigu “Jezik i nacionalizam”, predstoje?oj konferenciji, ograni?enjima kojima je jezik kao prostor slobode izložen…

Odavno neka knjiga nije izazvala polemike i reakcije kao Vaša “Jezik i nacionalizam”. Knjigu su pratile uli?ne demonstracije u Osijeku, kaznena prijava protiv Ministarstva kulture Hrvatske jer je pomoglo finansiranje knjige od Hrvatskog kulturnog vije?a.S druge strane izdava?a Nenada Popovi?a zbog iste te knjige najtiražniji njema?ki politi?ki dnevnik “Süddeutsche Zeitung” proglašava za jednog od šest najistaknutijih mirotvoraca u svijetu za godinu 2010., kao jedinog Evropljanina me?u njima. Kako tuma?ite ove reakcije?

– O?ito u izdavanju te knjige inozemni promatra?i vide put ka dubinskom uspostavljanju mira u regiji. A naši doma?i nacionalisti su se uspani?ili jer razotkrivanje istine u knjizi njih slabi.

Na prvi pogled Vaša knjiga kao da najviše smeta kolegama lingvistima?

– Da, jer u knjizi se pokazuje da naspram profesora lingvistike u svijetu, naši doma?i profesori lingvistike na fakultetima uop?e ne obrazuju i ne prosvje?uju, nego ciljano zamagljuju. Ti demagozi koji su se me?usobno okitili doktorskim titulama su uvelike odgovorni i za širenje nacionalizma u sve pore društva.

Što je namjera organizatora konferencije “Jezi?na politika na njema?kom govornom podru?ju i u Bosni i Hercegovini”?

– Namjera je organizatora, a to su tri države njema?kog govornog podru?ja Njema?ka, Austrija i Švicarska, da se povuku paralele izme?u njihovog jezika kojim govore te tri nacije i jezika kojim govore nacije u Bosni i Hercegovini i u susjednim zemljama. Organizatori su pozvali, me?u ostalim, germanistu i svjetski poznatog eksperta za policentri?nost jezika Ulricha Ammona kako bi se lingvisti u Sarajevu iz prve ruke upoznali s tom internacionalno provjerenom teorijom. I kako bi je primijenili na objašnjavanje jezi?ne situacije kod nas. Zna?i, bit policentri?nosti je da se radi o jednom standardnom jeziku kojim govore razli?ite nacije, naj?eš?e u razli?itim državama, i pritom postoje nacionalno prepoznatljive razlike unutar jezika, ali one nisu tolike da bi se govorilo o razli?itim standardnim jezicima.
Istraživa?i policentri?nih jezika isti?u da su u našem slu?aju razlike ?ak manje nego unutar nekog drugog policentri?nog standardnog jezika, naprimjer unutar njema?kog, engleskog, francuskog, španjolskog, portugalskog.

Mnogo bogatije zemlje od BiH trude se da uštede gdje god mogu dok mi bukvalno rasipamo novac na lektore triju jezika (bosanski, hrvatski, srpski) a ako imamo u vidu da BiH ima 10 kantona i njihove skupštine, pa gradske skupštine, pa državni i Federalni parlament i da ne nabrajam to nije mala cifra koja bi se zasigurno mogla bolje i korisnije iskoristiti?

– Jasno. U to spadaju i one 54 “dvije škole pod istim krovom”. Po školama razdvajaju djecu po nacionalnoj osnovi u ime navodno razli?itih jezika i zapošljavaju duplirano nastavno osoblje, kao što rasipni?ki zapošljavaju armiju navodnih prevodilaca i lektora. Šta da Vam kažem, o?ito kod nas ljudi robuju pogrešnom uvjerenju da se nacija i jezik moraju podudarati. To uvjerenje bilo je karakteristi?no za razdoblje nacizma u Njema?koj. No nakon propasti tog režima odbacili su taj stav jer su uvidjeli da on nije u skladu sa stvarnoš?u. Istim jezikom mogu govoriti i govore razli?ite nacije. Pa to je slu?aj sa svim ve?im evropskim jezicima. Prvi poslijeratni njema?ki kancelar Konrad Adenauer, ina?e konzervativan politi?ar i predstavnik Krš?ansko-demokratske stranke kao i sadašnja kancelarka, poru?io je gra?anima Njema?ke ohrabruju?i ih na raskidanje s nacionalisti?kim pogledima: “?ovjek ne mora uvijek zastupati isti stav, nitko ga ne može sprije?iti da postane pametniji”.

Kako nazvati jezik ili jezike kojima govorimo ili je možda za po?etak dovoljno da ostavimo nazive jezika, ali i da prihvatimo sve sli?nosti?

– Svakako bi trebalo iz ustava izostaviti bilo kakvu odredbu o službenom jeziku i njegovom imenu jer to je potpuno suvišno, brojne zemlje to nemaju, me?u njima i Njema?ka. Obi?ni ljudi su slobodni da zovu jezik kako god ho?e. Ta sloboda, naravno, ne vrijedi za lingviste jer oni moraju imati jedan naziv kojim se jasno kaže da se radi o jednom jeziku. Lingvistika nije zapo?ela našim ro?enjem niti je standardni jezik nastao našim ro?enjem, nego i jedno i drugo postoji ve? gotovo dvjesto godina. Tako unutar lingvisti?ke znanosti postoji podjednako dugo i stru?ni naziv kojim se kaže da se radi o jednom jeziku. Kad doma?im lingvistima smeta što u nazivu jezika vide i ime druge nacije ili im smeta što ne vide ime svoje nacije, time samo pokazuju da su odbacili neutralnu objektivnost znanstvenika i dali prednost vlastitim nacionalisti?kim emocijama. Naši lingvisti bi se mogli malo ugledati u austrijske lingviste, švicarske, ameri?ke, kojima nije problem naziv njihovog jezika. A kod nas je došlo do toga da je ime standardnog jezika kojim govorimo zabranjeno kako bi se prodavala magla da se radi o ?etiri standardna jezika. Treba podsjetiti i da nacije ?ije ime je u nazivu jezika nemaju time ve?a prava od drugih nacija.

U knjizi navodite kako se ?ak i Sud u Hagu potrudio da uštedi koriste?i znanstvene metode da dokaže da im ne trebaju tri prevodioca?

– Naravno. A nedavno je i State Department pokazao da se ne da vu?i za nos od naših doma?i pseudolingvista koji koriste?i razli?ita imena za isti jezik varaju strance da se radi o razli?itim standardnim jezicima. Ameri?ki inspektor je zaklju?io da se radi o varijantama istog standardnog jezika i da ameri?ke diplomate ne moraju u?iti ?etiri jezika, nego jedan. Isto kao što u?e jedan policentri?ni arapski jezik ?ije se varijante govore u razli?itim nacijama i državama.

Zadnjih godina primjetna je hiperprodukcija rje?nika, pravopisa? Da li oni imaju neku stvarnu lingvisti?ku vrijednost, a ne samo materijalnu za autore istih?

– Svako novo izdanje donosi novce autorima. A rije? je o djelima koja uglavnom nastaju prepisivanjem postoje?ih. Kad i uvedu nešto malo novoga, to je po pravilu štetno jer ili nepotrebno mijenjaju pravopis ili protivno jezi?noj upotrebi propisuju i zabranjuju rije?i.

Da li lektori sve više postaju “policajci koji hvataju nepodobne rije?i”?

– Apsolutno. Sve lektorske službe treba ukinuti jer oni provode jezi?nu cenzuru i time prave od ljudi iskompleksirane osobe i nacionaliste. Istaknuti sudionik sarajevske konferencije kojeg sam ve? spomenula Ulrich Ammon kaže kriti?ki o jezi?noj politici koja se bavi zabranjivanjem i proganjanjem rije?i da se ona pojavljuje u totalitarnim režimima, i da je strahote takve jezi?ne politike oslikao George Orwell na primjeru newspeaka. A mi, evo, danas u stvarnosti imamo priliku na svojoj koži osjetiti to na što je Orwell upozorio.

(Izvor: FENA)

Podelite ovu stranicu!