SLOBODAN INIĆ: Nacionalizam i siromaštvo

27 Oct 2018

Tekst Slobodana Inića iz 1992. godine

Postoji niz uzroka koji su vodili današnjoj nacionalističkoj euforiji. Od tradicije „slavne istorije“ preko nacionalnog samoljublja i državotvorstva do hegemonije broja.

Pa ipak, izgleda da nismo svjesni uticaja još jednog od uzroka balkanskog nacionalizma koji završava u zločinu i siromaštvu. Riječ je u psihološkom pogledu o „izgledu nove preraspodjele“ koji je balkanski nacionalizam istakao na svojim zastavama.

Svaki nacionalizam vodi, pored sukoba sa drugim narodima, i osiromašenju vlastitog naroda. Nacionalizam proizvodi nacionalnu bijedu, ali je sam uzrokovan duhovnom bijedom njegovih protagonista. Samo se tako može razumjeti današnje univerzaliziranje bijede koja zahvata sve više one narode koji misle da mogu da žive od svog nacionalizma.

Htio bih se vratiti prethodnoj tezi o tome kako je balkanski nacionalizam proizveo svijest o „izgledima nove preraspodjele“, što je moralo probuditi populističku svijest o „boljem životu“ bilo što će se drugim narodima nametnuti odgovarajući oblik državne zajednice („nacionalno-centralistička država kao faktor eksploatacije“), bilo što će se zahvatiti na bazi monopola na sukcesiji današnjih jugoslovenskih država ili jednostavno ratom. Kod „istočnih“ naroda međusobna ubijanja imaju i ekonomsko značenje. Rat je, zapravo, pitanje pljačke. Kad su Turci polazili u ratove, palili su unutrašnje ratničke apetite halakajući „jagma“, „jagma“! U svakom slučaju, nacionalizam koji završava ratom, ima i pljačkaške nagone.

Moram skrenuti vašu pažnju na momenat koji je krucijalan za razumijevanje nacionalizma i siromaštva. Komunizam u Jugoslaviji nije propao zato što je osiromašio ljude, nego zato što nije više mogao da ih hrani, oblači i školuje na državni, kameralistički način. Bolje rečeno, njegova sposobnost da infuzira inostrani kapital pala je na najnižu tačku. Tog trenutka imamo sve uslove da se započne sa okretanjem novom kolektivizmu tradicionalnog tipa kakav je nacionalizam u balkanskoj varijanti.

Ljudi bez imetka, razorene svijesti i tradicionalno razdraženi, mogli bi postati lak plijen nacionalističkih intelektualaca i državotvornih nacionalista. Nacionalizam je u balkanskim uslovima sredstvo nove raspodjele, način da se živi na račun nekog drugog. Ali, on je oblik iluzorne svijesti. U stvarnosti niko i ništa ne osiromašuje tako ljude kao nacionalizam. Duhovno siromaštvo je u tom pogledu gore od materijalnog. Pa ipak, ništa neće biti od „nove preraspodjele“ na bazi pobjede ovog ili onog nacionalizma. Prije svega, tu neće biti ni pobjednika ni pobjedioca. Ako ne pogine u nacionalističkom ratu, čovjek ima sve izglede da skapa od gladi u novonastalim nacionalnim ili kvazinacionalnim državama.

Sumnjam da će u skorije vrijeme doći do otrežnjenja. Da bi se ljudi spasili bijede u koju ih vode nacionalisti, biće potrebno da promjene svoje dosadašnje poglede i, naravno, da odbace ratničke huškače, nacionalističke vođe, svađalice svih vrsta…

Nacionalistički prožet čovjek našeg podneblja nema gdje da se vrati, pod pretpostavkom da je izašao iz rata živ. Tek sada će vidjeti da su mu šanse da dobije neki posao manje nego prije samog rata, da nacionalistički ratni poslodavci pričaju neke druge priče, da mu se imovina smanjila i da će se još više smanjiti, da poslije rata valja da vodi neki drugi rat za sebe i svoj opstanak, da će se naći na suprotnoj barikadi od onih s kojim je nacionalistički snivao svoju zemlju poput raspeta orla od Kosova do krajina, od mora do Vojvodine.

Ništa više neće biti kao prije. Prije smo mnogo više imali ma koliko da smo manje radili. Sada bez obzira na to koliko neko dobro i radio, mali je takvih koji će dobro živjeti. Neke generacije će do kraja života raditi da bi otplatile troškove rata, da bi vratile dugove, da bi stvorile elementarne uslove za život svoje djece.

Nacionalizam je opšti oblik ljudske nesreće. Mi smo mogli vidjeti do sada kako nacionalizam masovno uzima ljudske života. Od sada ćemo se suočiti sa siromaštvom kao mirnodopskom posljedicom nacionalizma. Socijalna i materijalna bijeda možda će biti faktor nove resocijalizacije našeg čovjeka kako bi se oslobodio nacionalističkih strasti u sebi, a najviše onih koji su ga pod tim znamenjem vodili od rata do siromaštva.

NAPOMENA: Izdavačka kuća Dangraf (koja izdaje i dnevni list Danas) objavila je posthumno knjigu istaknutog politikologa Slobodana Inića (1946-2000) “Ogledalo istine”, sa podnaslovom “Moglo je i moralo je biti bolje”. Knjigu je priredio i predgovor napisao njegov brat Branimir Inić, a sastavljena je od tekstova iz zaostavštine Slobodana Inića, kao i priloga brojnih autora koji su se raznim povodima osvrtali na lik i delo Slobodana Inića.

(Danas)

Podelite ovu stranicu!