SENADA ŠELO-ŠABIĆ: I drugi u regiji čekaju nekog svog ‘Cerara’

22 Jul 2014

Kriza u kojoj smo se našli zahtijeva da se u njezina rješenja uključe stručnjaci koji uglavnom pokazuju averziju prema politici

Iznenađujući trijumf Mire Cerara, profesora Pravnog fakulteta u Ljubljani do sada poznatog po znanstvenom radu te popularnim i poučnim knjigama, na parlamentarnim izborima u Sloveniji, utoliko je veći ukoliko se uzme u obzir činjenica da je tek mjesec i pol prije njih održao Osnivački kongres Stranke Mire Cerara (SMC).

Studentsko vijeće Ceraru je nedavno dodijelilo nagradu za najboljeg profesora na Pravnom fakultetu, a građani Slovenije, iscrpljeni političkom i gospodarskom krizom te slučajevima korupcije, sudskih istraga te čak i zatvora za bivšeg premijera Janeza Janšu, nadaju se da će nagradu zaslužiti i svojom ulogom u vođenju države.

Senada Šelo-Šabić, znanstveni suradnik u zagrebačkom Institutu za razvoj i međunarodne odnose, koja se, među ostalim, bavi analizom političke scene zemalja Zapadnog Balkana, za Al Jazeeru komentira streloviti uspon i trijumf Cerara, ali i političku situaciju u zemljama regije te mogućnost da se i u nekima od njih pojavi neki ‘Cerar’.

Miro Cerar je svega 40 dana nakon stupanja na slovensku političku scenu odnio pobjedu na parlamentarnim izborima. Kako komentirate tu nesvakidašnju situaciju, kako je do nje došlo i što su time dosadašnjoj političkoj eliti i vodećim strankama poručili slovenski birači?
– Pobjeda Stranke Mire Cerara na izborima u Sloveniji predviđana je u anketama neposredno prije izbora. Ali do samo prije mjesec dana to je zvučalo kao potpuna iluzija. Činjenica da je stranka koja je osnovana manje od dva mjeseca prije izbora osvojila 38 od 90 mandata u parlamentu je svakako neočekivani i apsolutni uspjeh. Slovenski birači ovime jasno poručuju – tražimo nove ljude koji će nam možda moći osigurati bolji život.

Riječ je o snažnom zaokretu na slovenskoj političkoj sceni. No, također, riječ je i o neiskusnom političaru, a politika ima svoja ‘pravila igre’. Može li se i zašto dogoditi da Cerar na kraju bude razočarenje za građane Slovenije, odnosno koja su očekivanja koja građani prvenstveno imaju od njega, je li to konkretan rezultat na području gospodarstva u najkraćem mogućem roku ili možda vraćanje povjerenja u političke stranke i državu?
– Do postizbornih razočarenja uvijek dođe, a što su veća očekivanja, mogućnost za razočarenje je veća. Političaru, odnosno stranci koja želi sljedeći mandat bitno je da većina njenih glasača nije razočarana. I samo kratki komentar na konstataciju da je Cerar neiskusan političar. Prirodom stvari, otkako imamo demokratske izbore, često smo birali neiskusne. Problem je kada su istovremeno i nesposobni. Sposobni ljudi brzo uče.

– Hoće li Cerar razočarati svoje birače ostaje da se vidi. Sada mu predstoji formiranje vlade, a to u sadašnjim odnosima snaga neće biti lak posao. No, nakon toga slijedi onaj još teži, a to je izvući zemlju iz duboke ekonomske krize. To će biti osnovni kriterij mjerenja uspješnosti njegove vlade, pod uvjetom, naravno, da je formira, a time onda i razine povjerenja u stranke i politiku. Ukoliko ne uspije, birači će biti još više razočarani, a politički procesi turbulentniji. Već sada gotovo polovica birača uopće nije glasala. Dodatna razočaranja samo ih mogu još više udaljiti od politike i uvjerenja da kroz demokratski izborni proces mogu izabrati sposobne i vjerodostojne ljude koji imaju rješenja za probleme u kojima se zemlja nalazi.

Koji su uzroci itekako zamjetne ogorčenosti građana u zemljama regije političkim strankama i političkom elitom, koji su glavni ‘grijesi’ političkih struktura te jesu li građani svjesni i svoje odgovornosti u onome što im zamjeraju, jer svaka vlast ipak dolazi iz naroda i svi su politički akteri i subjekti produkt svoje sredine?
– Ogorčenost proizlazi iz činjenice da građani sve lošije žive i za krizu u kojoj su se njihove države našle odgovornima, opravdano, smatraju one na vlasti. No, kada pitate jesu li, pak, samokritični i spremni preuzeti dio odgovornosti jer su dosadašnjim izborima određenih političkih opcija i sami doprinijeli ovakvom stanju u svojim zemljama, mislim da smo još uvijek daleko od takvog građanina, ozbiljnog, informiranog i racionalnog. Izbori svugdje i uvijek potiču snažne emocije, kod nas možda ipak malo više nego u razvijenim demokracijama. Uostalom, mi sebe tradicionalno volimo opisivati prije svega kao ljude snažnih emocija, impulsivnih i strastvenih.

Što društvo u cjelini i pojedinci trebaju mijenjati na putu preobrazbe u ozbiljnog i racionalnog građanina?
– Promjene na političkoj sceni kojima svjedočimo i koje će u narednim godinama vjerojatno biti još izraženije reakcija su na probleme s kojima se kao društva susrećemo. Ljudi uglavnom ne vole riskirati i vrlo rijetko traže promjenu ako ih situacija u kojoj se nalaze zadovoljava. Napor koji treba učiniti da bi se pokrenula promjena i podnio strah od neizvjesnosti većina ljudi je spremna prihvatiti tek kada postojeća situacija postane neizdrživa. Dakle društva, kao i pojedinci, postaju spremni na promjenu i preuzimaju rizik nepoznatog kada poznato znači istu ili veću patnju. No, čak i u tim okolnostima strah od nepoznatog zna biti toliko jak da blokira početak promjene, iako je situacija realno neizdrživa. Ukratko, određene promjene na političkoj sceni su normalna stvar i odlika zrelih demokracija. Promjene, pak, o kojima ovdje govorimo su puno dublje i zahvaćaju samu srž naših društava.

Slovenija se dugo vremena činila da je daleko ispred ostatka balkanskog susjedstva. Pokazuje se sada, međutim, da su se korupcija i nepotizam toliko raširili da već odavno izjedaju samo tkivo države. Cerarov ključni cilj jest borba protiv korupcije, a onda time, kako kaže, i moralna rehabilitacija društva. Osiguranje vladavine prava i borba protiv korupcije stalni su izazov većine država svijeta. Međutim, u državama koje tek trebaju u potpunosti ojačati i završiti procese tranzicije korupcija je još opasnija, jer te procese usporava ili vuče natrag. Ako Slovenija taj proces nije završila, onda je jasno koliko toga još zemlje regije moraju napraviti.

Ove su godine izbori u Bosni i Hercegovini, iduće godine isto slijedi i u Hrvatskoj. Mislite li da bi se u nekoj od tih zemalja mogao pojaviti neki ‘Cerar’ i bi li to bilo dobro u političkom, ali i svakom drugom smislu, s obzirom na društveno, političko i gospodarsko stanje u tim zemljama?
– Što se tiče izbora u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, već sada u Hrvatskoj imamo jednu novu stranku, osnovanu prošle jeseni, koja bilježi kontinuiran rast. Da su izbori danas, ORaH Mirele Holy ušao bi u Sabor kao treća stranka po snazi, a postoji manje od godinu dana. Međutim, ne treba zaboraviti i da su na prošlim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj u Sabor ušli laburisti kao treća stranka po broju osvojenih mandata, a danas ankete bilježe njihov kontinuiran pad. Poruka je – birači su vam dali šansu, ali niste donijeli promjenu. Nebitno je što je tome razlog, jeste li znali, ali niste mogli ili niste niti znali, bitno je da niste ništa promijenili i zbog toga šansu dajemo nekome drugom. Dakle, i u Hrvatskoj, slično kao i u Sloveniji, možemo očekivati da će značajan broj birača biti sklon novim snagama na političkoj sceni.

Što se tiče oktobarskih izbora u Bosni i Hercegovini, mislim da za sada neće biti neke velike promjene na političkoj sceni. Bosna i Hercegovina je specifična i politika širenja straha još uvijek blokira bilo kakvu dublju promjenu u društvu koje, sasvim očito, ne funkcionira. Novi ljudi koji nastavljaju staru politiku nisu nova snaga.

Pojava nove političke snage podrazumijevala bi da građani žele političku opciju koja zagovara uređenu, funkcionalnu, stabilnu i prosperitetnu državu, da će prednost dati stranci koja nudi rješenja, prije svega, za ekonomski oporavak zemlje i ne bježi od odgovornosti reformiranja države kako bi se ona mogla ekonomski i politički oporaviti. Politička snaga koja bi zagovarala takvu opciju još uvijek očigledno nema sluha kod bosanskohercegovačkih glasača pa se niti ne javlja. Međutim, protesti prošlog ljeta i ove zime pokazali su da se politička klima počinje mijenjati. Bosna i Hercegovina i dalje čeka nekog svog Cerara. Ili Ceraricu.

Može li se, s obzirom na sve izraženije nepovjerenje građana, govoriti o svojevrsnoj krizi tradicionalno jakih političkih stranaka u zemljama regije? Koji su uzroci tog nepovjerenja, u čemu stranke griješe i na koji način se opća klima na političkoj razini i odnosu između političara, stranaka i institucija, s jedne, te birača, s druge strane, može promijeniti?
– Želim samo istaknuti da nam primjer pobjede Mire Cerara u Sloveniji, bez obzira koliko njegov mandat na kraju bio uspješan, pokazuje jednu važnu stvar, a to je da kriza u kojoj smo se našli zahtijeva da se u njezina rješenja uključe stručnjaci koji uglavnom pokazuju averziju prema politici. Međutim, izlazak iz udobne zone ekvidistance koju su mnogi stručnjaci do sada njegovali je danas neophodna. Kriza zahtijeva puno širi korpus ljudi koji imaju znanja, sposobnosti i volje da se uključe, izlazak traži vođe koji znaju što treba napraviti, koji to znaju objasniti građanima kako bi dobili njihovo povjerenje na izborima, a onda to što su obećali zaista i počnu provoditi. Samo takav pristup vraća građanima povjerenje u političke procese.

Reforme zbog nas samih, ne zbog EU

I ostale zemlje regije u procesu pristupanja EU morat će, kao što je to morala i Hrvatska, još intenzivnije provoditi reforme ako žele zadovoljiti kriterije za ulazak u članstvo, pa time i kriterije za zatvaranje ključnih poglavlja koja garantiraju vladavinu prava. Negodovanje da to nije fer pokazuje manjak političke zrelosti, jer reforme bi trebalo provoditi zbog nas samih, a ne zbog EU-a. Primjer Slovenije to jasno pokazuje – niti zemlju članstvo u EU spašava niti je ono zamjena za zdravo unutrašnje funkcioniranje, kaže Šelo-Šabić.

Pouka iz prošlosti

Na prošlim, također prijevremenim izborima u Sloveniji, podsjeća Šelo-Šabić, pobijedio je Zoran Jankovič sa strankom koja je osnovana također mjesec prije izbora. Na ovim izborima, pak, njegova Pozitivna Slovenija nije prešla ni izborni prag. A s druge strane, sedam mandata je dobila Udružena ljevica, koja je sama prije izbora procijenila da će izuzetnim uspjehom smatrati ako prođu izborni prag. Birači su, kaže, i njih same iznenadili.

(Tomislav Šoštarić, Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!