SAŠA LEKOVIĆ: Nezavisnost novinara je ugrožena kao nikad

07 Jun 2016

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković kaže da je Hrvatska radio-televizija postala 'ratni plijen' vladajućih, a da političari vrše pritiske na brojne medije

Prije nešto više od godinu dana, Saša Leković izabran je za predsjednika Hrvatskog novinarskog društva (HND). Leković je na mjesto predsjednika HND-a došao u vrijeme gospodarske krize koja i dalje stiska hrvatsko gospodarstvo, a koja se reflektira i na stanje u medijima.

Uz to, čelo hrvatske krovne novinarske institucije preuzeo je pred parlamentarne izbore i u vrijeme nikad veće polarizacije društva kada se sve što se događa u Hrvatskoj dijeli „na naše i vaše“. Na taj način se danas dijele i mnogi mediji, kao i novinari u Hrvatskoj.

Godinu poslije, Leković kaže kako je loše stanje novinarstva u Hrvatskoj.

Mnogo govori i podatak da je tijekom nekoliko proteklih godina bez posla ostalo oko 800 novinara u Hrvatskoj. Nestali su nekada moćni i prepoznatljivi mediji poput Feral Tribuna, Vjesnika… Uz to, ugašeno je nekoliko tek pokrenutih medijskih projekata. Preostali mediji u svakodnevnoj su borbi za opstanak na tržištu.

Loše odluke

„Niz je problema u hrvatskom novinarstvu. Od netransparentnog vlasništva, preko utjecaja političara i oglašivača na sadržaj medija, loših uvjeta rada mnogih novinara… Problemi proizlaze iz nepostojanja medijske strategije, zakona koji nisu dovoljno kvalitetni (i)li se ne provode…“, kaže Leković.

Podsjeća i kako je prošla vlast u Hrvatskoj donijela nekoliko izrazito loših odluka kada je riječ o medijima, poput izmjena Zakona o HRT-u na način da je za imenovanje Glavnog ravnatelja HRT-a potrebna samo obična, a ne dvotrećinska većina glasova saborskih zastupnika.

U takve odluke ubrojio je i onu o drastičnom smanjenju PDV-a izdavačima samo određenih dnevnih novina bez ikakve kontrole koristi li se ta povlastica za dobrobit medija i novinara.

Leković prošloj hrvatskoj vlasti zamjera i što nije dovršila medijsku strategiju.

„Strategija nove vlasti u Hrvatskoj je, pak, da u potpunosti kontrolira javni medijski servis HRT te da smjenama i financijskim pritiscima, koji su ponekad ne samo nasilni nego i protuzakoniti, onemogući kritičke medije te instalira poslušnike u institucije koje imaju utjecaj na sufinanciranje medija te reguliranje odnosa na medijskom području“, kaže Leković.

Brojni pritisci

Dodaje i kako i na medije i na novinare postoje izravni i neizravni pritisci te da HND reagira na svaki takav slučaj koji je moguće dokazati. Uz to, sve je više i primjera autocenzure kod samih novinara koji su rezultat raznih pritisaka na novinare na terenu.

Leković kaže kako je niz načina na koje se ti pritisci vrše – poput telefonskih poziva, slanja telefonskih poruka urednicima da se nekim temama ne bave ili da se nekima bave na točno određen način, neobjavljivanja završenih i pripremljenih priča…

Navodi i da u isto vrijeme postoje i neki neizravni načini kao što je nedavanje zadataka „neposlušnim“ novinarima ili premještanje na druge teme koje su manje „škakljive“…

Leković ističe kako je trenutno neovisnost hrvatskih novinara ugrožena kao možda nikada ranije.

U međuvremenu, svako malo se otvaraju novi web portali koji funkcioniraju kao mediji, ali gotovo svakodnevno neki od njih bude i ugašen.

Događa se i da se ugasi i neki od tiskanih medija, ali da izdavač ne prijavi gašenje. Leković kaže da ne postoji sustavna i efikasna kontrola te da bi od velike važnosti bila uspostava efikasnije kontrole broja medija i novinara te funkcioniranja medija u skladu sa zakonima, uključujući i odnos prema novinarima.

Naime, nerijetka je pojava da razni mediji kao novinare angažiraju mlade ljude bez novinarskog iskustva te ih često mijenjaju. Vrlo često ostanu uskraćeni i za honorar.

„Nažalost, cijela priča oko portala nije najbolje regulirana. To, istina, nije samo hrvatski problem ali time problem nije manji. No, nepotpisani tekstovi, nepostojanje atribucija i bilo kakvi oblici neprofesionalnosti ne bi se smjeli tolerirati niti u jednom mediju. Međutim, samoregulacija se svodi na Novinarsko vijeće časti HND-a, koje je vrlo važno ali ne može ‘pokriti’ sve potrebe, a Hrvatsko vijeće za medije, koje je bilo zamišljeno kao samoregulatorno tijelo nakladnika i HND-a, ukinuto je nakon što praktično nije ništa radilo i nakladnici su ga napustili. HND ne odustaje od ideje o ozbiljnom samoregulatornom tijelu koje bi obuhvaćalo i nakladnike, ali nakon što je jednom ta ideja propala, nemamo iluziju da će to ići lako i brzo“, kaže Leković.

HRT kao ‘ratni plijen’

Osvrnuo se i na stanje na Hrvatskoj radio televiziji (HRT), koja sa svakom promjenom vlasti doživljava velike promjene. Smatra kako HRT ima kapacitet da postane javni medijski servis u najboljem smislu te riječi, ali i da nikada do sada to nije do kraja ostvareno zbog političkog utjecaja.

Prema riječima Lekovića, nakon posljednje promjene vlasti situacija je drastično pogoršana. Kaže kako je HRT postao „ratni plijen“ vladajućih koji su instalirali menadžersko-uredničku ekipu koja propagira konzervativno-klerikalne ideje u prilog konceptu društvenih promjena koje zagovaraju vladajući.

Česti su razni komentari i na televizijsku emisiju „Bujica“, autora Velimira Bujanca, za koju Leković kaže da nije novinarstvo nego propaganda koja uključuje revizionističke podvale, laži, uvrede, prijetnje i huškanje.

I situacija u državama bivše Jugoslavije je, kada je riječ o stanju novinarstva, slična umnogome. Međutim, za razliku od Slovenije i Hrvatske, ostale zemlje nisu članice Europske unije tako da će u pristupnom procesu svaka od njih morati ispuniti vrlo stroge kriterije koji uključuju i usuglašavanje medijskog zakonodavstva i omogućavanje visokog stupnja medijskih sloboda.

Prema riječima Lekovića, Hrvatska je tijekom pregovora formalno sve te uvjete ispunila, ali „nakon ulaska u EU prihvaćene standarde sve manje poštuje, pri čemu EU institucije nemaju efikasan način da bi zemlje članice natjerale da se pridržavaju onoga na što su se obvezale“.

Sve to što se događa u hrvatskom novinarstvu budno prate i novinarska udruženja iz Europe i svijeta koja surađuju s nacionalnim novinarskim organizacijama i svojim članicama te reagiraju kada je to neophodno.

‘Izdajnici nacionalnih interesa’

„Nažalost, vlast u Hrvatskoj kao i u ostalima zemljama u regiji takva upozorenja ignoriraju ili ih proglašavaju miješanjem u unutarnje stvari svoje zemlje, a lokalne novinarske organizacije koje se bore za slobodu medija proglašavaju izdajicama nacionalnih interesa. To je, naravno, apsurdno jer nacionalne interese u demokratskoj zemlji ugrožavaju oni koji ugrožavaju slobodu medija a ne oni koji se za tu slobodu bore“, kaže Leković.

Međutim, i pored svih tih problema s kojima se suočava novinarstvo danas u Hrvatskoj i državama u regiji u HND-u misle da situacija može biti bolja, kako za medije tako i za novinare.

„Za početak, trebalo bi konačno napraviti ozbiljnu medijsku strategiju. Suština je jednostavna: političke elite izabrane da upravljaju državom trebaju dati jasan zakonski okvir koji omogućava HRT-u da zaista bude javni medijski servis, treba osigurati ravnopravan tretman svih komercijalnih medija na tržištu, te treba osigurati jednaku mogućnost neprofitnim medijima da budu sufinancirani u skladu sa financijskim mogućnostima države. No, trend je suprotan“, zaključio je Leković.

(Branimir Bradarić, Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!