Sanader proglašen krivim za ratno profiterstvo

22 Oct 2018

Bivši hrvatski premijer proglašen je krivim za primanje provizije od austrijske Hypo banke, ali i oslobođen za prodaju jeftine struje Diokiju

Bivši hrvatski premijer i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Ivo Sanader proglašen je krivim pred Županijskim sudom u Zagrebu za primanje provizije od austrijske Hypo banke te nepravomoćno osuđen na dvije i pol godine zatvora.

Za primanje provizije od Hypo banke Sanader je već bio osuđen, ali je presudu ukinuo Ustavni sud Hrvatske.

U “aferi Hypo” Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) tereti Sanadera da je, kao zamjenik ministra vanjskih poslova, uzeo proviziju u protuvrijednosti od 3,6 milijuna kuna (gotovo 500.000 eura), nakon što je ta austrijska banka Hrvatskoj odobrila kredit za kupovinu zgrada diplomatskih predstavništava.

Budući da se radilo o vremenu u kojem je Hrvatska bila u neposrednoj ratnoj opasnosti, Sanader je optužen i da je ratni profiter.

Zamjenica ravnateljice USKOK-a Marija Vučko izjavila je nakon objave nepravomoćne presude Ivi Sanderu u slučaju Hypo da je zadovoljna osuđujućom presudom, ali je najavila žalbu na visinu kazne, smatrajući je preblagom.

Obrazlažući nepravomoćnu presudu Sanaderu za ratno profiterstvo, sutkinja zagrebačkog Županijskog suda Jasna Galešić odbacila je ranije tvrdnje odbrane da je nastupila zastara i ustvrdila da je Sanader kao zamjenik ministra vanjskih poslova zadužen za pregovore s Hypo bankom iskoristio ratno stanje za lično bogaćenje.

Destrukcija sistema

Na taj je način “beskrupulozno pomogao u destrukciji demokratskog sistema, srozavanju ekonomije i ugleda države”, kazala je sutkinja.

Po mišljenju sudskog vijeća Sanader je krajem 1994. i početkom 1995. iskoristio svoju ovlast da pregovara s Hypo bankom kojoj je obećao povlašteni položaj na hrvatskom tržištu što je vidljivo iz kasnijih kreditnih aranžmana mnogih hrvatskih kompanija s tom bankom.

Iako je kao zamjenik ministra vanjskih poslova mogao pregovarati s bankom nije imao ovlast uzimanja provizije, a sve je u četiri oka dogovorio s tadašnjim direktorom banke Guenter Striedingerom.

Da je iskorištavao ratno stanje proizlazi iz okolnosti da je nedjelo počinjeno u vrijeme kada je najveći dio budžeta odlazio za odbranu države. Zbog toga je i državni kreditni rejting bio nizak i teško je bilo naći banke koje bi dale povoljne kredite, zaključio je sud.

Hrvatska je, istovremeno, morala proširiti diplomatsku mrežu, među ostalim i zbog širenja istine o ratu, a uzimanje provizije u takvim okolnostima i to od strane zamjenika ministra vanjskih poslova čija je uloga bila zastupati interese Republike Hrvatske “nije ništa drugo nego ratno profiterstvo”, zaključila je sutkinja.

Pojasnila je da Sanader, da nije bilo neposredne ratne opasnosti, ne bi bio ni u prilici uzeti proviziju. Da svojim poslom zaradi toliki novac Sanaderu su, kazala je sutkinja, trebale čak 64 godine rada, odnosno 2.000 prosječnih radničkih plata.

Kao olakšavajuće okolnosti sutkinja je Sanaderu uzela velik protok vremena, raniju pravomoćnu neosuđivanost i sudjelovanje u Domovinskom ratu, a kao otežavajuću činjenicu da je bio visoko rangirani dužnosnik kojemu je zadaća bila štititi poredak i promovirati zemlju u inostranstvu, a ne postupati s koristoljubljem.

No, javni interes, dodala je sutkinja, u ovom se slučaju ne iscrpljuje samo kaznom, koju je već ‘odradio’ nego i vraćanjem protupravno stečenog novca.

‘Nisam ratni profiter’

“Tvrdim da nisam ratni profiter”, rekao je Sanader u svojoj obrani na kraju suđenja.

Tužiteljstvo je, pak, ustvrdilo suprotno i u završnim govorima istaknulo da je Sanaderu ratno profiterstvo dokazano, ali da on tokom cijelog postupka umanjuje svoju ulogu.

Sporni novac Sanader, prema presudi, mora vratiti. S obzirom da je u pritvoru i na izdržavanju kazne proveo onoliko za koliko je presuđen, neće ići u zatvor.

U drugom slučaju – “HEP-Dioki”, za koji je presuda objavljena sat vremena kasnije, Sanader je oslobođen optužbi.

Nepravomoćno je oslobođen i Sanaderov suokrivljenik Robert Ježić.

USKOK je u tom predmetu teretio i bivšeg direktora Hrvatske elektroprivrede (HEP) Ivana Mravka, koji je u međuvremenu preminuo, a kako on nije uspio svjedočiti, odbrana je tražila da se postupak obustavi.

Bez dokaza

Donoseći nepravomoćnu oslobađajuću presudu Sanaderu i Ježiću u slučaju HEP-Dioki sudsko vijeće zagrebačkog Županijskog zauzelo je stav da nema dokaza da je Sanader, na Ježićev nagovor, od bivšeg direktora HEP-a Ivana Mravka tražio da Ježićevoj kompaniji da kredit i proda struju ispod tržišne cijene.

Jedini dokaz protiv Sanadera i Ježića u ovom je slučaju bio Mravkov iskaz iz istrage. On je u međuvremenu preminuo pa su na suđenju preslušane snimke njegovih ispitivanja, no ni jedan drugi dokaz nije potvrdio njegove navode da mu je to naložio Sanader kojeg je na to potaknuo Ježić.

Osim toga, Mravkov iskaz, pribavljen je bez prisustva odbrane okrivljenika koja ga ni kasnije nije imala mogućnost ispitati, prenosi Hina.

“Stoga bi donošenje osuđujuće presude bilo utemeljeno isključivo na dokazu koji nije pribavljen u kontradiktornom postupku. Nije utvrđeno ni da je Mravak napravio nedjela na koja je bio potaknut. Sve kada bi se na temelju njegova priznanja i uzelo da je to počinio, nije dokazano da bi ga na to potaknuo Sanader na temelju traženja Roberta Ježića”, pojasnila je sutkinja Galešić.

Još u martu, nakon potvrđivanja optužnice koju je tužiteljstvo moralo doraditi, Sanaderovi advokati isticali su da Mravkov istražni iskaz ne može biti temelj za osuđujuću presudu. To su ponovili i u završnom govoru ističući da protiv Sanadera ne postoji ni jedan materijalni dokaz.

Jedna nepravosnažna presuda

Sanader je još 2012. godine optužen da je Mravka poticao da kompaniji njegovog bliskog prijatelja Ježića isplati pozajmicu od 15 milijuna kuna (gotovo 2,1 milijun eura) i prodaje struju ispod tržišne cijene.

Od niza korupcijskih postupaka Sanader je nepravomoćno osuđen jedino u “slučaju Planinska”, gdje je dobio 4,5 godine zatvora, zbog optužbi da je primio 17 milijuna kuna (gotovo 2,3 milijuna eura) “provizije”, nakon što je Ministarstvo regionalnog razvoja kupilo zgradu u Planinskoj ulici od firme bivšeg saborskog zastupnika HDZ-a i vlasnika mesara Stjepana Fiolića.

Ponovno mu se sudi i u “slučaju Fimi media”, nazvanom po marketinškoj agenciji preko koje se, po tvrdnjama tužiteljstva, novac iz državnih institucija i kompanija izvlačio za HDZ-ov “crni fond” i privatne potrebe stranačkih dužnosnika.

Sanadera čeka i početak novog postupka za primanje mita u “slučaju INA-MOL”, koji je zakazan za 23. listopada.

(Al Jazeera)

Podelite ovu stranicu!