Samotni život bosanske izbjegličke porodice

28 Mar 2014

Porodica prognana iz Srebrenice prije dvadeset godina još uvijek sanja o stalnom domu.

Jedanaestogodišnja Azemina Sulejmanovi? je jedino dijete u selu Brgule u središnjoj Bosni. Ona živi u seoskom Domu kulture, u jednoj prostoriji s betonskim podom koju dijeli sa svojim roditeljima, izbjeglicama iz Srebrenice. Ta prostorija nema ni kuhinju, ni kupatilo.

Ova porodica u Brgulama živi od Azemininog ro?enja, ali u selu nema nikog s kim bi se djevoj?ica mogla igrati. Osim Sulejmanovi?a, u Brgulama živi tek nekoliko starijih srpskih porodica.

Najbliža škola udaljena je 15 kilometara, ali Azemina na nastavu odlazi rijetko, jer su njeni roditelji isuviše siromašni da bi kupili automobil ili joj platili prijevoz do škole.

Sulejmanovi?i su samo jedna od brojnih interno raseljenih porodica koje od rata naovamo sele iz jednog mjesta u drugo, u potrazi za boljim životom i mjestom u kojem bi se mogli skrasiti.

Azeminini roditelji, Mujo i Hata Sulejmanovi?, Bošnjaci su iz Srebrenice, grada u isto?noj Bosni kojeg su snage bosanskih Srba zauzele u julu 1995. godine i u kojem je ubijeno više od 7.000 bošnja?kih muškaraca i dje?aka.

Mujo Sulejmanovi? je nekoliko mjeseci proveo u zatvoreni?kom logoru Šljivovica u Srbiji, na osnovu ?ega danas prima mjese?nu nadoknadu u iznosu 200 konvertibilnih maraka. Za ovu porodicu to je jedini redovan izvor prihoda.

Mnogi Srebreni?ani su 1996. godine uselili u ku?e u predgra?ima Sarajeva koje su bosanski Srbi napustili tokom masovnog iseljavanja nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Mujo i Hata Sulejmanovi? su se upoznali i vjen?ali u ratu. I oni su uto?ište pronašli u jednoj napuštenoj ku?i u Vogoš?i, u kojoj su boravili dok njen vlasnik nije zatražio povrat imovine.

bih_brgule_04_-_sanja_vrzicNakon toga su otišli u Vareš i tamo ?uli da se smještaj može na?i u napuštenim ku?ama u okolnim selima.

Ubrzo su bili primorani napustiti i ku?u u Brgulama u kojoj su našli privremeni smještaj, te su dobili odobrenje lokalnih vlasti da se nastane u seoskom Domu kulture.

Da su Sulejmanovi?i ostali u Sarajevu, vjerovatno bi bolje prošli, jer bi zajedno sa ostalim izbjeglicama iz Srebrenice lakše riješili svoje stambeno pitanje. Me?utim, odlaskom u Brgule njihove šanse da trajno riješe svoj problem postale su mnogo manje.

Sulejmanovi?i trenutno žive u velikom siromaštvu i sanjaju o povratku u Srebrenicu. Iako su im mnoge politi?ke stranke obe?avale komad zemlje ili bar privremeni smještaj u Srebrenici, obe?anja nikad nisu ispunjena. Sada u svoj grad odlaze samo u vrijeme izbora, da glasaju.

Moja najve?a želja je da imam ku?u. Nije važno kolika je, samo da ima kupatilo, zbog ovog djeteta. Šta drugo ?ovjeku treba?“, kaže Mujo Sulejmanovi? dok sjedi na starom kau?u pored svoje k?erke u prostoriji u kojoj živi cijela porodica.

„Azemina ?esto kaže: ‘Dragi Bože, ho?u li ja ikad imati kupatilo’“, dodaje Mujo, gledaju?i u svoju k?er.

Ako Bog da, imat ?e“, odgovara njegova supruga Hata, dok ubacuje drva u malu pe?.

Hata Sulejmanovi? kaže da naknada koju prima njen muž pokrije tek nešto više od jedne kese s namirnicama. Kako bi zaradili koji dinar više, Sulejmanovi?i beru ljekovito bilje na livadama i u šumama oko Brgula, suše ga i prodaju.

„Moramo se boriti da zaradimo koru hljeba“, kaže Hata. „Kad je Azemina bila mala, Mujo bi je stavio na ramena i brao bi bilje. Svako ljeto naberemo nekoliko stotina kilograma, ali to ne bude mnogo kada bilje osušimo. Suho bilje prodamo jednom ?ovjeku i zaradimo približno 20 maraka.“

„Pomažemo i pri košenju i skupljanju sijena, pa i tako nešto zaradimo“, dodaje ona.

Kad je Azemina trebala po?i u školu, u selo je po?eo dolaziti u?itelj iz Breze, Fadil Kadri?, jer je i najbliža škola bila predaleko da bi je djevoj?ica mogla redovno poha?ati. Kadri? je svaki dan prelazio 40 km kako bi podu?avao Azeminu u improvizovanoj u?ionici u drugom dijelu Doma kulture, u kojem nema ni struje ni vode.

Kadri? je u Brgule dolazio i ljeti i zimi, ?ak i po nevremenu, i nikad nije dozvolio da Azemina propusti više od dva dana nastave. Kako nije bila naviknuta na nepoznate ljude, Azemina se teško privikla na ?asove i isprva je bila veoma povu?ena.

„Po?etak je bio težak i za mene“, kaže Kadri?. „Prvi sam put bio u situaciji da imam samo jednog u?enika. Mislim da to nigdje nema. To je, naprosto, improvizacija, kreativnost u?enika i u?itelja“, kaže on.

Na jednom zidu nekadašnje u?ionice nalazi se mala tabla, a na suprotnom pe? na drva. Nekada su zidovi u?ionice bili prekriveni Azemininim crtežima, a danas u ovoj prostoriji Sulejmanovi?i suše ljekovito bilje koje prikupe.

Azemina sada ide u peti razred, ali najbliža škola je u Varešu. Voza? koji dolazi po djecu iz obližnjih sela ?esto zaobi?e Brgule, navode?i kao razlog loše puteve.

„Voza? mi je jednom rekao da je bolje da izgubim dan škole nego život“, kaže Azemina.

bih_brgule_07_-_sanja_vrzicKako Azemina u školu ne ide redovno, nema ni stalni krug prijatelja, a drugi ?aci je ?esto zadirkuju zbog njenog izolovanog života.

Odnosi izme?u Sulejmanovi?a i njihovih komšija Srba su prili?no zategnuti. Neki ih obilaze za bajrame, a Sulejmanovi?i njih za njihove vjerske praznike. Prilikom tih susreta, ?esto krene pri?a o ratu.

„Jednom su nam uo?i neke slave rekli da odemo iz sela na dva, tri dana“, kaže Mujo. „Rekli su da ?e se piti i da bi moglo biti problema u selu. Ali mi nemamo kud i nismo otišli“, dodaje on.

Uskoro bi mogao do?i trenutak kada ?e se Sulejmanovi?i morati spakovati i oti?i iz Brgula. Nedavno im je uru?en nalog za iseljenje, jer vlasti žele renovirati Dom kulture.

Mujo kaže da ne zna gdje bi se sad mogli skrasiti.

„Selim ve? 20 godina“, kaže on. „Ovo dijete je jedini razlog zbog kojeg se nisam ubio. Da nije nje, ve? bi me našli mrtvog u šumi. Ali zbog nje moram živjeti.“

Minela Jašar izvještava za IWPR iz Sarajeva.

Foto: Sanja Vrzi? 

Ovaj ?lanak je nastao u okviru projekta Pri?e iz tranzicije, koji finansira Ambasada Kraljevine Norveške u Sarajevu. Projekat zajedni?ki realiziraju Institute for War and Peace Reporting, IWPR, Centar za savremenu umjetnost Sarajevo, SCCA Pro.ba i eFM Studentski radio.

Podelite ovu stranicu!