- Autonomija - http://www.autonomija.info -

Roboti novinari – revolucija ili kraj novinarstva?

U vrijeme globalne povezanosti, dostupnost informacija nikada nije bila veća, ali samim tim i rad novinskih agencija nije bio teži, jer sve te podatke treba obraditi i uobličiti u smislen članak koji će čitateljima omogućiti uvid u dešavanja na “kraju svijeta”, ali i u njegovom susjedstvu.

Zbog toga su velike svjetske novinske agencije, ali i istaknuti i priznati novinski listovi i mediji počeli koristiti vještačku inteligenciju, takozvane robote-novinare za pisanje vijesti iz oblasti sporta, finansija, ali i za praćenje izbornih rezultata. Ovi roboti trenutno nisu u stanju napisati tekstove koji će osvajati niz novinarskih nagrada, ali će gotovo trenutno čitatelje obavijestiti, primjera radi, ko je pobjednik nogometnog duela druge francuske lige ili će napisati članak o bejzbol mečevima nižih američkih liga.

S obzirom da su ovi vještački novinari postala svakodnevnica, postavlja se pitanje koje su njihove mogućnosti, ali i da li bi mogli biti rješenje za regiju Zapadnog Balkana, gdje su novinari često pod utjecajem vladajućih stranaka i moćnika, što nerijetko dovodi u pitanje objektivnost njihovog rada.

Profesor Dinko Osmanković sa Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu pojašnjava da je u pozadini rada ovakvih algoritama ono što nazivamo obrada prirodnog jezika (engleski Natural Language Processing, NLP). Konkretno, uža oblast koja se naziva generiranje prirodnog jezika (engleski Natural Language Generation, NLG) je u pozadini stvaranja čovjeku razumljivog teksta.

Obrada podataka

Iza oba ova koncepta se nalazi procesiranje ogromnih količina podataka koje su dostupne sa interneta kompanijama kao što su Automated Insights ili Narrative Science, koje se bave razvojem i pružanjem usluga automatiziranih novinara.

“Ideja, kao i iza većine algoritama iz oblasti moderne vještačke inteligencije, je da algoritam na osnovu ogromne baze informacija uči i na osnovu toga generira rezultate koji se na neki način validiraju i na osnovu toga se algoritam dalje samostalno usavršava. Slična paradigma se koristi za rješavanje drugih problema kao što su igra Go, Šah i tako dalje, samo se implementacijski detalji razlikuju zbog same specifičnosti konkretnog problema”, pojašnjava stručnjak sarajevskog ETF-a.

S obzirom da se radi o programima koji bi se trebali samostalno usavršavati, dovodi se u pitanje njihova budućnost, odnosno da li će jednog dana sa kratkih izvještaja preći na pisanje kompleksnijih članak, a zatim i knjiga, ali na takav način da prosječan čitatelj neće znati da se ne radi o piscu od krivi i mesa.

Naravno, puno toga zavisi od toga kako mi razumijemo kako nastaje jezik, kaže profesor Osmanković.

Zbog toga ne treba ni čuditi što su najpoznatiji svjetski lingvisti i neuronaučnici uključeni u ova istraživanja.

“Jedan simpatičan primjer koji prezentira mogućnosti ovakvog pristupa razvoju umjetne inteligencije je objavljen u radu DeepBach: a Steerable Model for Bach chorales generation autora Gaetana Hadjeresa, Francoisa Pacheta. Autori su razvili duboku neuronsku mrežu koja je na osnovu analize velikog broja kompozicija Johanna Sebastiana Bacha uspjela naučiti i sama komponirati korale u stilu JS Bacha. Kontrapunkt je na neki način složena ‘semantika’ za kompozitore, iako mnogo manje složenosti od prirodnog jezika, dovoljno pokazuje dokle se došlo sa razvojem umjetne inteligencije. Tu je mnogo pomoglo i naše dobro razumijevanje kontrapunkta kao ‘jezika’ muzičke teorije”, navodi stručnjak Elektrotehničkog fakulteta.

Samim time je moguće pretpostaviti da se i sa složenijim jezicima može napraviti sličan finalni produkt, bez obzira da li se radi o koralu, simfoniji, romanu ili likovnom djelu, dodaje on.

Naravno, to što je vještačka inteligencija oslobođena emocija i drugih ljudima sklonih osobina, ne znači i da će članci robota-novinara biti potpuno objektivni i tačni.

Sve zavisi od toga šta algoritam smatra povoljnim ishodom ili ne, kaže Osmanković.

“Microsoft je razvijao svoj Twitter chat bot koji je, učeći iz poruka koje drugi ljudi postavljaju na toj društvenoj mreži, rangiranju tih poruka i njihovom sveukupnom utjecaju u Twitter zajednici, počeo i sam postavljati rasističke i mizogine poruke. Možda to više govori o nama kao društvu, ali je i pokazalo tendenciju i potencijalne opasnosti koje se mogu pronaći pri razvoju ovakvih algoritama. Ista zaključak svakako vrijedi i za lažne vijesti, tračeve, žutu štampu i ostale publikacije koje se ne smatraju kvalitetnim novinarstvom”, smatra on.

Ipak, ako nešto vještačka može uraditi, postavlja se pitanje da li to ona i treba uraditi, odnosno treba li zamijeniti čovjeka, u ovom konkretnom slučaju novinara.

Savremena publika se promijenila pa, prvenstveno zbog ubrzanog načina života, medije prati brzo i površno, pojašnjava Đorđe Obradović, doktor komunikacijskih nauka i profesor na Univerzitetu u Dubrovniku.

Prednosti i mane

Razlika između profesionalno uređivanih medija i objava korisnika na društvenim mrežama za savremenu publiku postaje sve manje važna, pa su mnogima od njih dovoljne sažete vijesti iz različitih područja života. Sažete vijesti koje odgovaraju samo na pitanja ko, što i gdje, a iz zaglavlja i trenutka objave može se otprilike zaključiti kad se nešto dogodilo, mogu do određene kvalitete generirati i programi za oblikovanje medijskih priloga i programi za njihovo prevođenje na brojne velike i male jezike, dodaje.

Zasad je jedina prednost generatora vijesti brzina, s tim što treba naglasiti da su se oni u zadnje dvije do tri godine, za englesko govorno područje, dosta usavršili. Osnovnu manu čine pogreške do kojih dolazi zbog pogrešnog konteksta i navikavanje publike na medijske priloge s minimalnom strukturom, navodi stručnjak za komunikacije.

Profesor Obradović se osvrnuo i na problematiku objektivnosti vještačke inteligencije, pa je naveo da se često, a pogrešno, smatra da generatori vijesti nisu podložni utjecaju. Jesu onoliko i onako koliko su i kako programirani. To je najlakše utvrditi prema tvorcima i odašiljateljima računarski oblikovanih vijesti i velikim tražilicama koje takve vijesti povezuju linkovima.

“Jedan od najjednostavnijih primjera svatko može utvrditi ukucavanjem riječi idiot u Googleove slike. Na prvoj stranici ćete dobiti najviše slika Donalda Trumpa, a ne, što bi u normalnom svijetu bilo logično očekivati, naslovnica knjige jednog od najpoznatijih književnih djela u povijesti, romana ‘Idiot’ Fjodora Dostojevskog. Slično ćete dobiti i u običnoj tražilici. Može Trump biti i ovakav i onakav, ali ti su rezultati samo posljedica generatora i agregatora vijesti koji su programirani za taj kontekst. Isti generatori i agregatori vijesti su programirani u pozitivan kontekst stavljati proizvodnju i izvoz američkog plina iz škriljaca, a ne ruskog koji je jeftiniji i proizvodi se manje štetnim postupkom po okoliš. Negativni kontekst u koji Trumpa smještaju mnogi agregatori vijesti i služi samo tome da pokažu kako su ‘objektivni’ pa im je lakše manipulirati drugim temama”, govori profesor Obradović.

Utjecaj botova

Iako bi se ovakvi vještački novinari mogli i koristiti za borbu protiv lažnih vijesti, stručnjak za komunikacije podsjeća da lažne vijesti još uspješnije i brže šire botovi, računarski programi koji se u virtualnom svijetu ponašaju poput osoba. Postavljaju ih po društvenim mrežama, u korisničkim objavama na portalima, blogovima i različitim internetskim raspravama.

“Teoretski bi botovi mogli davati točne podatke u realnom vremenu, ali opet ističem, sve zavisi od toga kako su programirani i u koji kontekst stavljaju određene podatke, koje podatke izostave, a koje naglase”.

S obzirom da vještački novinari mogu brže raditi s velikom količinom podataka, ali i da su dugoročno jeftiniji, ne idu na odmore i bolovanja, ne raspravljaju se s urednicima… pitanje je i kako će se njihova primjena odraziti na budućnost novinarstva, odnosno da li će oni u potpunosti zamijeniti čovjeka.

Novinarstvo se mijenja kao i mnoge druge profesije, smatra profesor Obradović. Mijenja se i publika, a tu promjenu potiče i novinarstvo. Roboti-novinari kao i roboti-modelari u proizvodnji automobila ili dizajniranju predmeta opće namjene mogu pomoći ljudima, stvarnim stvarateljima, ubrzavanje i olakšavanje pojedinih faza rada, kaže.

“Ali, ako novinarstvo nastavi sa samoubilačkom praksom izvještavanja o trivijalnim temama, nametanjem zabave prikazane kroz tračeve, voajerstvo i manipulacije kontekstom, fotografijama i multimedijalnim prilozima, onda će se publika odviknuti od analitičkog novinarstva koje sučeljava argumente za i protiv koristeći vjerodostojne izvore”, smatra stručnjak za komunikacije.

On dodaje da najveću opasnost po novinarstvo čine upravo novinari.

“Kad se novinari naviknu da uz prilog o otmici posade s broda uz obale Nigerije stave fotografiju bilo kojeg broda s bilo kojeg mora i napišu ‘Ilustracija’, nesvjesni da time lažu vlastitu publiku, onda će vjerodostojnost medija postati još manja, a novinarstvo još manje važno publici kojoj će mnogi prilozi biti ‘ilustrirani’ umjesto istiniti. Roboti-novinari taj proces stvaranja sve većeg nepovjerenja u novinare i medije mogu ubrzati, ali da mnogi mediji, novinari i urednici ne teže samo većem broju klikova, gledatelja, slušatelja i čitatelja, bilo bi više prostora za analitičko novinarstvo”, kaže profesor Obradović.

Njega će i biti ubuduće, samo što će možda postati elitno u smislu manjih grupa znalaca koji žele saznati što se događa oko njih i što im utječe na živote, a manje će biti masovno jer će se mase zadovoljavati zabavom i neće ih previše biti briga je li nešto istinito ili nije, nego je li zanimljivo i vizualno privlačno, dodaje on.

(Al Jazeera, Foto: EPA)

Podelite ovu stranicu!