Različita viđenja o stradanju Armenaca

25 Apr 2015

Većina turske javnosti smatra da nad Armencima nije počinjen genocid 1915. godine, kako to Armenija tvrdi

Armenci širom svijeta obilježavaju 100. godišnjicu masovnih stradanja njihovih predaka u istočnim dijelovima tadašnjeg Osmanskog carstva, današnje Turske.

Reporter Al Jazeere Harun Karčić provjerio je kako turska javnost doživljava armensko stradanje.

Spisateljica Fethiye Cetin je imala samo 24 godine kada je otkrila nešto što joj je zauvijek promijenilo život.

Njena nana je bila na samrti kad joj je priznala dugo skrivanu tajnu.

”Nana mi je jednog dana priznala da je Armenka, da su joj roditelji ubijeni 1915. godine, ali da ima preživjele sestre u Americi. Zamolila me da ih pronađem. Bila sam u šoku kad sam to čula. Onda mi je kroz suze ispričala sve što se dogodilo 1915. godine”, kazala je Cetin.

Fethijina nana i njena porodica deportirani su iz Anadolije prema pustinjama Sirije i Iraka.

Spasio ju je osmanlijski vojnik, koji je kasnije i usvojio. Armenci tvrde da su Osmanlije počinile genocid nad njima, te da je ubijeno milion i po ljudi.

Proteklih godina takav stav zauzima i manji broj turskih intelektualaca, uključujući profesora Omera Turbana.

On je rekao: ”Dok sam bio student na univerzitetu sredinom ’90-ih, i to na jednom veoma dobrom univerzitetu u Ankari, tada niko nije govorio o tragediji Armenaca. Sada je reforma u toku. Nastavnici moje generacije polako uvrštavaju stradanje stotina hiljada Armenaca u svoje nastavne programe. Danas dodiplomci imaju priliku čuti i učiti o njihovoj tragediji.”

Stav javnosti

Međutim, to mišljenje ne nailazi na veću podršku turske javnosti.

”Iako ima mali broj Turaka koji priznaju da je počinjen zločin prema Jermenima tokom Prvog svjetskog rata, većina građana ove zemlje u potpunosti odbacuje takve tvrdnje”, javlja Karčić.

Turski političar Ozcan Pehlivanolgu je jedan od njih.

Smatra da su Osmanlije deportirale Armence jer su njihove milicije napadale muslimanska sela u Anadoliji i borile se na strani ruske vojske protiv Osmanlija.

“Rusija, Velika Britanija i Francuska, nagovorile su Armence da se pobune protiv Osmanskog carstva i pokušaju uspostaviti svoju državu. Armenci su izdali svoju domovinu. Osmanlijska država se morala zaštititi i poduzeti određene mjere. U bilo kojoj državi, ako građani učine nešto protiv svoje države, ona mora reagirati. Zato su Osmanlije odlučile deportirati Armence. Nije riječ o genocidu. Svi znamo šta se desilo u Bosni između 1992. i 1995. Ako želite vidjeti kako izgleda genocid jednog naroda, onda pogledajte šta se desilo u Bosni”, ocijenio je Pehlivanolgu.

Iako su neki parlamenti u svijetu izglasali rezolucije kojima stradanje Armenaca nazivaju genocidom, ne postoji nijedna sudska presuda koja to potvrđuje.

Prošle godine tadašnji premijer, a sadašnji predsjednik Recep Tayyip Erdogan, izrazio je saučešće potomcima armenskih žrtava iz 1915. godine.

To je bilo prvi put u historiji moderne Turske Republike da neko iz samog državnog vrha prizna njihovo stradanje.

(Al Jazeera)