Ratku Mladiću sudi se i zbog dva genocida počinjena 1992. i 1995. nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH

15 Nov 2017

Pred izricanje presude u Haškom tribunalu

“Elvedin Paši? je 1992. imao 14 godina kada je posljednji put vidio oca. Majka i on autobusima su preseljeni, dok su otac i 150 muškaraca zadržani. Njihove patnje su po?ele ranije, kada su selo napale srpske snage. Elvedin i majka su lutali od sela do sela i došli do enklave u kojoj je bilo ve?insko muslimansko stanovništvo. Napali su ih Mladi?evi vojnici daju?i im ultimatum, koji je izdao sam Mladi?: Možete i?i, ali tek kad predate svo oružje. Velika grupa boraca u kojoj su bili i žene i djeca pješa?ila je tu no? kroz šumu. Naišli su na zasjedu. Grupa je razbijena. Elvedin i otac su uhva?eni i odvedeni u školu. Vojnici su ušli i rekli da ustanu žene i djeca i da mogu i?i. Elvedin je sjedio pored oca, nije htio ustati. Otac mu je rekao: ’Idi sa ženama i djecom, možda ?eš preživjeti.’ Otišao je. Nikad više nije vidio oca”, ispri?ao je na po?etku su?enja Ratku Mladi?u u svom uvodnom izlaganju tužitelj Dermot Groome dio iz iskaza svjedoka Elvedina Paši?a iz Kotor Varoši.

Tužiteljstvo je svoje izlaganje zapo?elo tvrdnjama da su bosanski Srbi prije 20 godina po?eli napadati svoje susjede Muslimane i Hrvate. Napadi su bili organizirani i planski. Tužitelj Groome je istakao da je svijet u nevjerici gledao kako se uništavaju sela i gradovi i napreduje genocid: “Do vremena kada ?e Mladi? ubiti hiljade i hiljade ljudi u Srebrenici oni su se dobro uvježbali u ubijanju.”

Sveobuhvatni udruženi zlo?ina?ki poduhvat

Su?enje Ratku Mladi?u po?elo je u Haagu pred Me?unarodnim krivi?nim sudom za bivšu Jugoslaviju 14. maja 2012. godine. Optužen je za ?ak ?etiri udružena zlo?ina?ka poduhvata. U prvom, sveobuhvatnom, koji se odnosi na period od 12. maja 1992. do 30. novembra 1995. godine, Mladi? je, po optužnici, u?estvovao u sveobuhvatnom udruženom zlo?ina?kom poduhvatu s ciljem da se stanovništvo muslimanske i hrvatske nacionalnosti trajno ukloni s podru?ja BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo, sredstvima koja su uklju?ivala ?injenje sljede?ih zlo?ina (za koje se optuženi tereti u optužnici): genocid, progon, istrebljivanje, ubistvo, deportacija i nehumana djela/prisilno premještanje.

Mladi?u i drugim u?esnicima tog udruženog zlo?ina?kog poduhvata bila je zajedni?ka namjera da se po?ini svaki od tih zlo?ina, a sa Mladi?em su u ovom UZP-u djelovali Radovan Karadži?, Mom?ilo Krajišnik, Slobodan Miloševi?, Biljana Plavši?, Nikola Koljevi?, Mi?o Staniši?, Mom?ilo Mandi?, Jovica Staniši?, Franko Simatovi?, Željko Ražnatovi? zvani Arkan i Vojislav Šešelj.

Iz optužnice: “Me?u u?esnicima tog udruženog zlo?ina?kog poduhvata bili su i ?lanovi rukovodstva bosanskih Srba; ?lanovi Srpske demokratske stranke i državnih organa bosanskih Srba na republi?kom, regionalnom, op?inskom i lokalnom nivou, uklju?uju?i krizne štabove, ratna predsjedništva i ratna povjereništva; komandanti, pomo?nici komandanata, viši oficiri i na?elnici jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, JNA, Vojske Jugoslavije, VRS, Ministarstva unutrašnjih poslova bosanskih Srba i Teritorijalne odbrane bosanskih Srba na republi?kom, regionalnom, opštinskom i lokalnom nivou; i vo?e srpskih paravojnih snaga i dobrovolja?kih jedinica iz Srbije i iz Bosne.

Osobe korištene za izvršenje tih zlo?ina bile su ?lanovi politi?kih i državnih organa bosanskih Srba i pripadnici MUP-a, VRS-a, JNA, VJ-a, TO-a, MUP-a Srbije, srpskih paravojnih snaga i dobrovolja?kih jedinica iz Srbije i iz Bosne, kao i lokalni bosanski Srbi (dalje u tekstu: srpske snage).”

Osim za ovaj sveobuhvatni udruženi zlo?ina?ki poduhvat Mladi? se tereti za još tri: teror nad Sarajevom, uzimanje osoblja UN-a za taoce i genocid u Srebrenici. A optužen je i za zlo?ine protiv ?ovje?nosti, nepoštivanje prava i obi?aja ratovanja i dva genocida po?injena 1992. i 1995. godine u Bosni i Hercegovini.

Dje?ak koji ide na strijeljanje uspravan, svezanih ruku

U nastavku svog uvodnog izlaganja, tog 14. maja 2012. godine, tužitelj Groome je govorio o sudbini Dine Salihovi?a “visokog, štrkljastog dje?aka od 16 godina. Dovezen je iz Srebrenice 1995. kamionom u Trnovo. Ubila ga je zloglasna jedinica Škorpioni. Njegove ubice su mu se rugale da ?e umrijeti nevin. Nije plakao. Nije molio. Na snimku se vidi kako na strijeljanje ide uspravan, svezanih ruku. On nije bio vojnik. Bio je dje?ak.”

Tužitelj je, zatim, naveo još jedan doga?aj iz 1995. godine: “28. avgusta 1995. bio je lijep ljetni dan. Iznad Sarajeva je puhao povjetarac kada je u ulici Mula Mustafe Bašeskije nakon 11 sati pala granata na tržnicu Markale. Ovo je bilo drugi put u ratu da na ovu tržnicu pada granata. Na ulici su ležali mrtvi i ranjeni. Prolaznici su ih u gepecima svojih vozila prebacivali u bolnicu. Jedan svjedok je ispri?ao: ’Kad sam došao vidio sam nered. Krv je tekla ulicom. Svuda okolo su bili komadi ljudskih tijela…’”

Zajedni?ko za ove zlo?ine, naglasio je tužitelj Groome, jeste to da su obuhva?eni zlo?ina?kom namjerom, poduhvatom kome je cilj bio trajno uklanjanje muslimanskih i hrvatskih civila sa teritorija na koje su Srbi polagali “pravo”.

Tužiteljstvo je govorilo i o razlozima koji su prethodili raspadu SFRJ. Istakao je da je Bosna i Hercegovina bila jedinstvena u odnosu na druge republike jer su u njoj sve etni?ke skupine bile izmiješane: “Tri naroda u Bosni su jednostavno bila nerazdvojiva. Mladi? je to dobro znao. Nakon preuzimanja komande nad VRS rekao je: ’Ljudi i narodi nisu piljci, niti klju?evi u džepu, pa ?emo ih premjestiti tamo amo. To je lako re?i, ali teško ostvariti’.”

Dok je demokratija pravila prve korake uslijedili su doga?aji koji, po tužitelju, bolje da se nisu desili: politi?ke strane formirane su prema etni?kim skupinama. Dalje je objasnio kako je formirana SDS koja je imala rigidnu hijerarhijsku strukturu sa Radovanom Karadži?em na ?elu: “Kako je ja?ao pokret za nezavisnost Bosne, Miloševi?, Karadži? i drugi su razmatrali druge opcije. Nakon što je prvo proglašena Republika Srpske Krajine zapo?elo je etni?ko ?iš?enje.”

Prisilno iseljavanje

Objašnjavaju?i geografski položaj BiH, tužitelj je na mapama pokazivao kako su bile raspore?ene i izmiješane razli?ite etni?ke skupine: “Kako bi promijenili stvarnost na terenu rukovodioci bosanskih Srba odlu?ili su da prisilno isele nesrpsko stanovništvo i dali Mladi?u odriješene ruke.”

Kako bi realizirali svoje ideje, objasnio je tužitelj, pretvorili su ih u ciljeve koji su zvani?no predstavljeni na 16. sjednici Skupštine Srpske Republike održanoj 12. maja 1992. Isti dan je osnovana i Vojska Republike Srpske i Mladi? je postavljen za komandanta. Njihovi ciljevi su bili: razdvajanje srpskog naroda od drugih nacionalnih zajednica (“svi ostali ciljevi su razli?ite stavke u okviru ovoga cilja da se iz korijena promijeni nacionalni sastav civilnog stanovništva”); uspostavljanje koridora u Posavini; nesrpsko stanovništvo protjerati ili pobiti; uspostavljanje koridora na Drini i da se Drina izbriše kao granica.

Groome je objasnio da je za nacionalno ?ist koridor bilo neophodno preuzeti sve op?ine na tom podru?ju; uspostaviti granice duž Une i Neretve; podjela Sarajeva koje je bilo model raznovrsnosti, savremeni kosmopolitski grad u kome su razli?iti ljudi živjeli zajedno, što je trebalo uništiti i grad podijeliti; i obezbijediti Srbima izlaz na more. Po Groomu je ovih šest strateških ciljeva bio okvir za zlo?ine koji su uslijedili.

Govorio je tužitelj i o podjeli bosanske policije koja je uslijedila nakon dokumenta koji je svim stanicama policije poslao Momo Mandi?, 31. marta 1992, a u kome ih obavještava da takve policije više nema, ve? je osnovana srpska. Te no?i Arkanovci su prešli granicu i ušli u Bijeljinu koju stavljaju pod kontrolu, ?ime je zapo?eo proces zauzimanja teritorija. Uslijedilo je zauzimanje drinske doline, postavljanje obru?a oko Sarajeva… Do kraja aprila 1992. godine 35 op?ina bilo je pod srpskom kontrolom, prosjek je bio – jedna op?ina dnevno. To je ura?eno prije nego što je Mladi? imenovan, a on je nastavio najvažniji cilj: etni?ko ?iš?enje.

U dodacima u optužnici protiv Mladi?a je opisano 57 konkretnih zlo?ina. Govore?o o ulozi JNA, tužitelj je naveo: “Veljko Kadijevi?, Borislav Jovi? i Slobodan Miloševi? poduzeli su korake ka promjenama u JNA kako bi je u?inili sklonijom Srbima. Uskoro je na visokim pozicijama bio veliki postotak Srba. U maju 1992. JNA je napustila BiH, ali je ostavila ve?inu naoružanja i vojske.”

“U Fo?i je živjelo 49 posto Srba, sada 99 posto”

Posebnu pažnju tužitelj je posvetio zlo?inima u Bosanskoj krajini, koja je za Srbe bila strateški bitna. Mladi? je, nakon što je nesrpsko stanovništvo protjerano 11. septembra 1992, izdao priznanje vojnicima, starješinama i srpskim civilima za te borbene zone.

U optužnici se Mladi? tereti, osim za zlo?ine u Krajini (Klju? i Sanski Most) i za zlo?ine u Bratuncu, Fo?i, Vlasenici, Zvorniku i Srebrenici. Tužitelj je nekoliko puta ponovio da je iseljavanje nesrpskog stanovništva bilo plansko i organizirano, uz direktivu koja je precizirala da se iseljavati mogu samo žene i djeca dok muškarci moraju ostati zatvoreni radi razmjene.

Tužiteljstvo raspolaže dokazima po kojima je Mladi? pratio i etni?ko ?iš?enje u Fo?i – dobio je izvještaj Miroslava Stani?a, tadašnjeg predsjednika ratnog predsjedništva da je u Fo?i do tada živjelo 49 posto Srba, a sada 99 posto. Više od 20.000 muslimana je protjerano. Optužnica Mladi?a tereti i za seksualno zlostavljanje usmjeravaju?i na presude izre?ene zlo?incima iz Fo?e, a Tužiteljstvo je najavilo da ?e Vije?u biti dostavljena svjedo?enja iz tih postupaka. Groome je citirao dio iskaza jedne silovane žene: “Nisam ni pogledala ko je ušao. Prije toga su mi ubili majku i brata. Do tog dana me silovalo njih 50. Nisam htjela da vidim ko ulazi i izlazi.”

Spomenuo je tužitelj i izvještaje iz Bratunca koji su dolazili Mladi?u, a u kojima se potvr?uje da je završeno etni?ko ?iš?enje: ostala su samo dva muslimana. Govorio je tužitelj i o osnivanju logora u koji su zatvarani nesrbi, kako je to bilo, tako?er, planski i organizirano; uzimanje talaca, kada su Mladi?eve snage zarobile UN vojnike; genocidu u Srebrenici…

Na su?enju koje je uslijedilo Ratko Mladi? je od njega pokušao napraviti farsu, traže?i u više navrata isklju?enje pojedinih ?lanova sudijskog vije?a, ljekarsku pomo?, odlazak na lije?enje u Rusiju ili Srbiju, za šta su i Rusija i Srbija nudile garancije…

Put u pakao i nestanak

Petog decembra 2016. Tužiteljstvo Haškog tribunala je, a nakon što je okon?ano su?enje, zapo?elo sa iznošenjem završne rije?i. Tužitelj Alan Tieger, šef tima tužitelja koji je zastupao optužnicu, na po?etku je naglasio: “Ratko Mladi? je bio klju?na osoba na putu u pakao i nestanak, kojim je Radovan Karadži? u oktobru 1991. godine zaprijetio bosanskim Muslimanima u slu?aju da pokušaju da slijede primjer Slovenije i Hrvatske i proglase nezavisnost”. Mladi?ev “put u pakao” zapo?eo je u prolje?e 1992. – sistematskom kampanjom etni?kog ?iš?enja bosanskih Muslimana i Hrvata iz velikih dijelova Bosne i Hercegovine, pra?enom teškim zlo?inima nad civilnim stanovništvom – a završen je u julu 1995. godine ubistvom blizu 8.000 srebreni?kih muškaraca i dje?aka.

No, odbrana je tvrdila druga?ije, predstavljaju?i Mladi?a kao “blagog, neefikasnog oficira, koji je pokušavao da zaštiti Muslimane pred ljudima poput Karadži?a, ali je imao sekundarnu ulogu i mnogo manju mo? od komandanata korpusa”?!

Tužitelj je ustvrdio da odbrana pokušava da pokaže kako Mladi? nije imao kontrolu nad komandantima Sarajevsko-romanijskog korpusa, generalima Gali?em i Miloševi?em (ranije su osu?eni u Haškom tribunalu za artiljerijski i snajperski teror nad Sarajevom), kao ni nad nad komandantom Drinskog korpusa generalom Krsti?em (u Haagu osu?enim za genocid u Srebrenici). Nakon toga je tužitelj podsjetio na snimak od 12. jula 1995. iz bratuna?kog hotela Fontana, na kojem Mladi? predstavnicima Srebreni?ana diktira uvjete pod kojim mogu da napuste enklavu, pri ?emu im je nudio da izaberu: ho?e li opstati ili nestati. Podsjetio je Tieger i kako je pored Mladi?a sjedio Krsti?, komandant Drinskog korpusa, koji na tom sastanku nije progovorio ni re? što – jasno ukazuje ko je tu imao dominantnu ulogu.

O tvrdnjama odbrane da se Mladi? nije slagao sa na?inom na koji se postupa sa Muslimanima zbog ?ega ga je Karadži? marginaliziao, tužitelj je naglasio da to poništava ogromna koli?ina dokaza izvedenih na su?enju koja dokazuje upravo – suprotno, ilustriraju?i to snimkon na kome se vidi Mladi? u automobilu, u vožnji od Pala do Han Pijeska, a koji sugovorniku opisuje spaljene “turske ku?e” pored puta i hvali se kako svaki put kada tuda prolazi “svrati do Sarajeva i ubije nekoliko Turaka”.

Uloga Beograda

Nakon Tiegera, tužitelj Artur Traldi, govorio je o dokazima o sveobuhvatnom udruženom zlo?ina?kom poduhvatu. Mladi?eva odbrana je tvrdila da zlo?ine, za koje se Mladi? tereti, nije po?inila vojska na ?ijem je ?elu on bio, nego da su to po?inile nekontrolirane grupe paravojnika, dobrovoljaca, teritorijalaca, policajaca, pa ?ak i civila u vojnim uniformama, ?emu je tužitelj suprostavio izjave svjedoka kako Tužiteljstva tako i odbrane, te razne vojne i policijske dokumente, kao i druge dokaze izvedene na su?enju.

U nastavku je tužitelj Traldi govorio o ulozi Beograda, navode?i da je tadašnji predsjednik Srbije, Slobodan Miloševi?, i sam u?esnik udruženih zlo?ina?kih poduhvata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u zna?ajnoj mjeri doprinio naoružavanju i obuci srpskih snaga koje su provodile etni?ko ?iš?enje, ali i da je zapo?eo transformaciju JNA koja je dovela do stvaranja VRS. Uz to, Miloševi? je prisustvovao sastanku na kojem je odlu?eno da ?e Mladi? biti komandant Glavnog štaba i “dijelio je ciljeve rukovodstva bosanskih Srba, uklju?uju?i i cilj da svi Srbi budu u etni?ki homogenoj državi koja bi uklju?ila i najve?i dio teritorije BiH, a što bi zahtevalo prisilno uklanjanje nesrba sa tih podru?ja”.

Zatim je Traldi detaljno govorio o Prijedoru (jedna od šest opština u kojoj su, prema optužnici, zlo?ini dosegli razmjere genocida), istu?u?i da se vrhunac etni?kog ?iš?enja u ovoj op?ini doga?ao izme?u 20. i 25. jula 1992. godine kada je na devet lokacija, u devet incidenata navedenih detaljno u optužnici, ubijeno blizu 1.000 ljudi, ?ija su tijela prona?ena u masovnim grobnicama Tomašica i Jakarina kosa.

O doga?ajima u Prijedoru nakon toga je govorio i Tieger koji je istaknuo da je “rukovodstvo bosanskih Srba zauzelo stav da Prijedor mora biti njihov zato što je to bilo podru?je sa ve?inskim srpskim stanovništvom prije Drugog svjetskog rata. S obzirom na sastav stanovništva 1992. godine taj cilj je zahtijevao od vojske da stvori novo ?injeni?no stanje koje ?e me?unarodna zajednica i Muslimani biti prisiljeni da prihvate. Sredstva da se to ostvari su bila brutalno djelotvorna: u kratkom vremenskom roku ubijeno je više od 1.500 ljudi; na hiljade drugih je izgladnjivano, zlostavljano, degradirano, ponižavano i mu?eno u zatvorima i logorima; njihovi domovi su razrušeni, džamije sravnjene sa zemljom, a mnogi rasuti po izbjeglištvu… Namjera da se ta zajednica uništi i da se sprije?i njeno rekonstituisanje je nesumnjiva, a re? koja se za to koristi je – genocid”.

Uvreda za pravdu

Svoje izlaganje tužitelj Tieger je zaklju?io sljede?im rije?ima: “Došlo je vrijeme da general Mladi? odgovara za zlo?ine nad svakom od njegovih žrtava i zajednicama koje je razorio. Bilo bi nespojivo sa sudskom praksom odmjeravanja kazni pred ovim sudom, a bila bi i uvreda za žrtve, kako one žive tako i one mrtve, bilo bi uvreda za pravdu, ako bi se izrekla bilo koja druga kazna osim najstrože koja je predvi?ena zakonom. A to je doživotna kazna zatvora.”

Prvostepena presuda Ratku Mladi?u bit ?e u Haagu izre?ena 22. novembra 2017. godine. No, bez obzira na presudu, odnosno da li ?e biti presu?en sveobuhvatni udruženi zlo?ina?ki poduhvat koji obuhvata i Beograd, ali i svi ostali zlo?ini iz optužnice, ?injenica je da su oni dokumentovani u Haškom tribunalu i da ?e ostati zabilježeni za historiju koju više niko ne?e mo?i promjeniti.

Presuda koja bi to potvrdila bila bi važna, prevažna, za žrtve, svjedoke, ali i za sve one kojima je Ratko Mladi? uz pomo? drugih ?lanova UZP-a, uništio domove i živote, zemlju natopio krvlju, razrušio kulturne objekte žele?i potpuno zatrijeti tragove o Bošnjacima i Hrvatima koji su živjeli na teritoriji koju su Srbi smatrali svojom, ne prezaju?i da se za svoje ciljeve koristi i najstravi?nijim zlo?inima.

Me?utim, kakva god presuda bila, jer nema te presude koja ?e ispraviti zlo koje je Mladi? nanio ovoj zemlji i svojim žrtvama, Ratko Mladi? ?e biti upam?en kao najve?i zlo?inac poslije Drugog svjetskog rata u ovom dijelu Evrope, kao i sramna uloga Beograda koji ga je za sve to – spremao, pomagao, podržavao i pla?ao, a onda i godinama štitio.

(Dženana Karup Druško, Avangarda)

Podelite ovu stranicu!