Raspad države uz plamen ili uz – mineralnu vodu

26 Aug 2017

Prije 25 godina je faktički zapečaćena sudbina dviju država nastalih nakon Prvog svjetskog rata: Čehoslovačke i Jugoslavije. Ali način nestanka tih dviju država bio je vrlo različit

Bio je to vru? ljetni dan u Brnu, taj 26. kolovoz 1992. Termometar je pokazivao više od 32 stupnja Celzijeva. U vrtu glasovite vile Tugendhat, koja slovi kao jedna od klju?nih gra?evina moderne arhitekture u Europi, u hladu stare platane i uz ?ašu osvježavaju?e mineralne vode sjedili su premijeri ?eške i Slova?ke, Vaclav Klaus i Vladimir Me?iar (na naslovnoj fotografiji), i dogovarali modalitete mirnog razdruživanja tada još zajedni?ke države ?ehoslova?ke.

Nave?er tog dana njih su dvojica izašli pred novinare i objavili da ?e od 1. sije?nja 1993. ?eška i Slova?ka biti dvije samostalne države. “Iako su mnogi emocionalno vezani za sadašnji oblik države, realno se i odgovorno mora konstatirati da ne postoji mogu?nost održavanja sadašnjeg stanja”, izjavio je tada Me?iar.

Crvena zora u Sarajevu

Tog je istog dana ve? od samog jutra vru?e bilo i u opkoljenom Sarajevu, ali ne samo zbog ljetnog sunca. Tijekom no?i s utorka na srijedu je granatirana zapaljivom municijom s položaja vojske bosanskih Srba zgrada ?uvene sarajevske Vije?nice u kojoj je bila smještena Narodna i Sveu?ilišna biblioteka. Te srijede, 26. kolovoza, zgrada je bila potpuno u plamenu, a s njom i ?itav knjižni fond. Do kraja dana od Vije?nice su ostali samo nosivi zidovi.

Za samo nekoliko sati izgorio je veliki dio kulturnog i književnog blaga jedne zemlje, više od dva milijuna knjiga i povijesnih dokumenata. No tog je dana izgorjelo i više od toga: sarajevsko Oslobo?enje je nad tekst o tom “kulturocidu” stavilo naslov “Izgorio simbol Sarajeva”. Najkasnije tog dana je i postalo jasno da ?e rat u BiH biti nemilosrdan, brutalan i radikalan do kraja te da je sa sarajevskom Vije?nicom u plamenu nestala i tadašnja Jugoslavija kao država. Vatrogasci koji su pokušali ugasiti požar, jednako kao i dobrovoljci koji su iz goru?e zgrade pokušali spasiti što više knjiga, bili su pod stalnom vatrom snajperista.

Istog dana je u Londonu premijer John Major otvorio me?unarodnu konferenciju o Jugoslaviji. Najvažniji rezultat skupa je bio zahtjev da se odmah obustave sve oružane borbe u Bosni i Hercegovini.

Nove države na ruševinama monarhije

?ehoslova?ka i Jugoslavija, dvije zemlje koje su u ljeto 1992. na tako razli?ite na?ine ozna?ile svoj put u ropotarnicu povijesti, nastale su na gotovo istovjetan na?in 1918. – na ruševinama Austro-Ugarskog carstva nakon Prvog svjetskog rata. Cilj je bio ujedinjenje razli?itih, ali po mnogo ?emu bliskih ve?inskih naroda i brojnih nacionalnih manjina u jednu jedinstvenu neovisnu državu.

?eška je kao zemlja razvijene industrije i velike kulturne tradicije ve? unutar Austro-Ugarske imala istaknutu poziciju, Prag je uz Be? i Budimpeštu slovio kao tre?i glavni grad Monarhije. Tijekom 19. stolje?a u ?eškoj ja?a nacionalna svijest i uskoro se pojavljuju politi?ki zahtijevi za ve?im stupnjem autonomije. Kada je po?etkom 1918. postalo jasno da Austro-Ugarska kao država poraz u Prvom svjetskom ratu ne?e preživjeti, Tomašu Masaryku i Edvardu Benešu, predvodnicima ?eškog nacionalnog pokreta, rastu ambicije i oni traže punu neovisnost. S predstavnicima slova?kog nacionalnog pokreta, koji tako?er teže samostalnosti nakon što je Slova?ka tisu?u godina bila pod ma?arskom vlaš?u, dogovaraju se o stvaranju zajedni?ke ?eško-slova?ke države.

Još prije službenog okon?anja rata ?ehoslova?ka Republika proglašava neovisnost s Masarykom kao prvim predsjednikom. No ta zajedni?ka država nije nacionalno monolitna: od oko 14 milijuna stanovnika je sedam milijuna ?eha, 2,5 milijuna Slovaka i više od tri milijuna Nijemaca. Uz to su u zemlji i broj?ano velike nacionalne manjine Ma?ara, Ukrajinaca i Poljaka.

Slova?ka težnja za samostalnom državom

No, iako je od samog po?etka ideološki bilo proklamirano formiranje jedinstvene ?ehoslova?ke nacije, a manjinama su obe?ana zasebna prava, ni jedno niti drugo u novonastaloj državi nije uistinu zaživjelo. Tijekom ?itave povijesti zajedni?ke države osje?ala se dominacija broj?ano, ekonomski i kulturno nadmo?nih ?eha.

Nakon pada Berlinskog zida i tzv, “Baršunaste revolucije” 1989. naro?ito u Slova?koj dolazi do sve glasnijih zahtijeva za izlaskom iz zajedni?ke i uspostavom samostalne države, prvi put nakon 11. stolje?a, kada je zemlja pripojena tadašnjem Ma?arskom kraljevstvu. Nakon parlamentarnih izbora u lipnju 1992. formirana je samo još prijelazna zajedni?ka vlada, a Klaus i Me?iar su zapo?eli seriju pregovora o mirnom razlazu.

Razaranje umjesto razlaza

Jugoslavenska je pri?a, iako na sli?an na?in zapo?eta, dobila sasvim drugi tijek. I tu je u temelju bila ideja objedinjavanja srodnih naroda i njihovih povijesno uspostavljenih teritorija u jednu zajedni?ku državu. I tu su se pod jednim krovom našli narodi koji su u tom trenutku imali vlastitu državu poput Srba kao i oni koji to iskustvo ili nikada nisu imali ili su ga ve? odavno zaboravili poput Slovenaca i Hrvata. Istovremeno se i u toj asimetri?noj konstrukciji proklamirala ravnopravnost konstitucijskih naroda i zaštita prava nacionalnih manjina.

No, ni u toj tvorevini, bez obzira na transformaciju od kraljevine do socijalisti?ke republike tijekom burne zajedni?ke prošlosti, sve do kraja se nisu svi u jednakoj mjeri osje?ali ravnopravnima. A ni izgradnja jedne jugoslavenske nacije podupirana ideologijom bratstva i jedinstva na kraju nije urodila plodom: u trenutku izbijanja konstitutivne krize zemlja se najprije politi?ki raspala na izvorne etni?ke grupe, a potom se “ma?em i ognjem” po?eo prekrajati teritorij kako bi ga se prilagodilo ponovo oživljenim i me?usobno suprotstavljenim nacionalnim mitovima.

Dva puta

Ishod je poznat. Kada su nave?er 26. kolovoza 1992., nakon razgovora u parku vile Tugendhat, Vaclav Klaus i Vladimir Me?iar izašli pred novinare kako bi objavili dogovor o datumu razjedinjenja, ?eški je premijer rekao: “Ako planirani proces pro?e mirno i bez trzavica, uvjeren sam da ?emo sa Slova?kom dugotrajno imati bolje odnose no što je to sada mogu?e.” Ta se najava ostvarila. Politi?ki, privredni i kulturni odnosi dviju država vrlo su bliski i po mnogo ?emu uzorni, a u me?uvremenu obje zemlje na televiziji zajedno biraju i svoje pjeva?ke super-zvijezde.

Jugoslavija se, s druge strane, raspala u krvi i plamenu, sa stotinama tisu?a mrtvih, milijunima izbjeglica i orgomnim razaranjima. A Bosna i Hrcegovina je i više od 20 godina nakon rata siromašna, nefunkcionalna i duboko podijeljena država. Sarajevska Vije?nica je u me?uvremenu obnovljena, ali u plamenu rata izgorjele knjige su nestale zauvijek.

(Zoran Arbutina, Deutsche Welle)

Podelite ovu stranicu!