Radenko Popić: Zašto Ištvan Pastor vređa izbeglice

07 Nov 2014

Predsjednik Skupštine Vojvodine je dužan da štiti prava svih građana Vojvodine pa i prava izbjeglih lica

Gospodin Ištvan Pastor, predsjednik vojvođanskog parlamenta, najozbiljniji je kandidat za budućeg ministra policije u Srbiji jer je bez ikakve istrage, ekspresno i pouzdano pronašao krivce za paljenje objekata u vlasništvu Albanaca u Vojvodini. U svojoj izjavi on se ustvari poslužio frazom koju je pre par godina upotrebila gospođa Doris Pak (u Evropskom parlamnetu tada zadužena za zemlje jugoistočne Evrope), koja je za povremene sukobe u Vojvodini takođe optužila došljake tvrdeći da “nisu navikli živjeti u multinacionalim sredinama pa ih treba dodatno edukovati”.

Niko ni tada a ni danas nije stao u odbranu tih ljudi niti je tim ljudima data mogućnost da odgovore na navedene tvrdnje. Izjava obe osobe još je spornija ako se zna da uvaženi gospodin Pastor nikada nije razgovarao sa predstavnicima izbjeglica niti je na dnevni red sjednica kojim predsjedava ikada stavio probleme tih ljudi (u Vojvodini, po popisu Komesarijata za izbjeglice boravi preko 300.000 izbjeglica iz BiH i Hrvatske). Kao što ni gospođa Doris Pak prilikom posjete Vojvodini nije našla za shodno da razgovara sa ljudima o kojim je govorila tako neodgovorno i proizvoljno, a dozvolila je da joj običnim glupostima uši napune oni koji gaje neskriveni animozitet prema došljacima.

Nisu ovo usamljeni primjeri neargumenovanih napada na ljude koji su idiotskom politikom Beograda, Pala i Knina izvedeni na stranputicu a potom politički zloupotrebljeni i gurnuti u potpunu izolaciju. Sjetimo se samo izjave bivšeg predsjednika Skupštine Srbije Zorana Tomića, da su izbjeglice “fašističko jezgro beogradskih demonstracija” prilikom nekih nemira u glavnom gradu. Ili tvrdnji kako su izbjeglice planski naseljavane u neke opštine u Vojvodini, da bi se mijenjala etnička slika tamo gdje su u većini pripadnici mađarske nacionalne zajednice. Autor ovog teksta je pažljivom analizom utvrdio da ni u jednom od tih mjesta broj izbjeglih u odnosu na broj stanovnika ne prelazi dva odsto. Ili izjave kako je izbjeglicama obećavano po dva jutra zemlje da naseljavaju Vojvodinu, što je notorna glupost, pa onda skandalozna izjava bivšeg komesara za izbjeglice Sande Rašković Ivić da je Srbija na izbjeglice trošila godišnje 500 miliona dolara. Niko od dušebrižnika iz NVO i nekavih pravnih kancelarija, koji su se navodno bavili pravnom zaštitom izbjeglica a nisu radili ništa osim što su otimali donacije namijenjene izbjeglicama, ni tada ni danas nije reagovao.

Gospodin Ištvan Pastor bi morao da zna (a očito ne zna) da je pri Odobru za zdravstvo i socijalna pitanja u Skupštini Vojvodine (na inicijativu autora ovog teksta) prije više od deset godina formiran Pododbor za izbeglice (trebao se baviti pravnim problemima izbjeglica), koji se nije sastao više od osam godina, kao i da pri Vladi Vojvodine egzistira Savet za izbeglice (zadužen za pitanja integracije i reintegracije), koji je u poslednje tri godine održao samo jednu sjednicu. Postavlja se pitanje da li su i za takvu neodgovornost, bolje reći javašluk pokrajinskih organa krivi izbjegli i prognani ljudi, i da li su se ovi organi morali sastati odmah posle navedenih događaja u Vojvodini (ako je bilo razloga za to), ali i posle skandalozne izjave predsjednika pokrajinske skupštine i raspraviti novonastalu situaciju.

Uzme li se u obzir da Srbi izbjegli iz BiH i Hrvatske nemaju svoje nacionalne savete niti medije (a ima ih kao i pripadnika najbrojnije nacionalne manjine u Vojvodini), da nemaju stalne oblike organizovanja niti bilo kakva redovna sredstva za takvu vrstu aktivnosti, da u njihovo ime govore profiteri koji ne sjede samo u NVO već i u političkim strankama pa i u Skupštini Srbije, onda se i ne može očekivati oštrija rekcija na izjavu gospodina Pastora.

Upravo zato što na ovakva događanja, ali i na optužbe upućene izbjeglicama a koje je iznio gospodin Pastor nije reagovala ni jedna domaća niti strana NVO (osim Asocijacije izbjegličkih udruženja), što su po staroj navici ponovo ćutali UNHCR, OEBS i mnoge druge strane organizacije u Srbiji, javili su se dušebriznici iz DSS na čelu sa bivšom komesarkom za izbeglice Sandom Rašković Ivić, koja je svojim ponašanjem i neodgovornim izjavama mnogo više štetila nego pomogla izbjeglim i prognanima licima u Srbiji. Kritički komentar je poslao i podmladak LSV koji se očito nije konsultovao sa šefom stranke, koji je takođe, posle gore pomenute posjete gospođe Doris Pak Vojvodini ustvrdio da je način zivota u mjestima u BiH i Hrvatskoj iz kojih su došle izbjeglice u Vojvodinu bio, zamislite, nacionalistički.

Šta zaključiti iz svega? Ništa posebno, jer mnogo toga se vidi. Mnogi došljaci su napravili ozbiljne poslove u Vojvodini, osnovali preduzeća i zaposlili stotine došljaka i domicilnih, gradili po mnogim gradovima u Vojvodini i tako pomogli razvoj pokrajine. Svoju imovinu i sredstva stotine hiljada ljudi su donijeli u Vojvodinu planirajući tu i ostati, jer povratak nazad više nije moguć. Njih nema u parlamentima Srbije niti Vojvodine, ali ni BiH i Hrvatske, gdje se godinama raspravlja, i bez njih odlučuje o njihovim pravima i njihovoj otetoj imovini. Da li je možda i pokrajina trebala reagovati na neke zakone koje je poslednjih godina donosio hrvatski Sabor, a koji su predstavljali najteži oblik diskriminacije prognanih i proces povratka izbjeglih Srba činili nemogućim i potpuno besmislenim. Da li je to bio posao i za predsjednika pokrajinskog parlamenta, uzimajući u obzir nekakvu saradnju međudržavnog i regionalnog karaktera, i zašto je recimo u kontaktima delegacija Vojvodine i grada Vukovara problem povratka izbjeglica i njihove imovine zabranjena tema. Pa ako već navedene činjenice potrvđuju obespravljenost i skrajnutost prognanih, otkuda onda mjesta optužbama koje iznosi gospodin Pastor, pogotovo kada se zna da ni u jednom zapisniku bilo koje policijske stanice u bilo kom mjestu u Vojvodini nema potvrde o bilo kakvom ozbiljnijem sukobu došljaka i domicilnih u poslednjih dvadest godina.

Gospodin Ištvan Pastor bi radi ličnog informisanja obavezno trebao pogledati knjigu profesora Vladimira Ilića, “Nacionale manjine i izbeglice u Vojvodini”, koja je urađena na osnovu intervjuisanja po 500 pripadnika različitih nacionalnih zajednica u Vojvodini, na pitanje šta misle o izbjeglicama. Izgleda da je toliko hvaljena vojvođanska multietničnost, multinacionalnost i tolerancija ozbiljno dovedena u pitanje zbog odgovora većine intervjuisanih, iz čijih riječi izviru netrpeljivost i mržnja. I da ne bude ishitrenih kometara, loše o došljacima nisu govorili samo pripadnici nacionalnih manjina u Vojvodini, već i sunarodnici Srbi koji nisu štedili riječi da oblate ljude koji su zbog ratnih sukoba morali da se iseljavaju.

I još nešto. Predsjednik Skupštine Vojvodine je dužan da štiti prava svih građana Vojvodine pa i prava izbjeglih lica u skladu sa Deklaracijom UN o pravima izbjeglica iz 1950 godine. Dobro bi bilo da pročita navedeni dokument i uvjeri se da je njegova izjava direktno kršenje prava ovih ljudi i da hitno zakaže sjednicu pokrajinskog parlamenta na temu izbjeglih, prognanih i raseljenih lica iz BiH, Hrvatske i Kosova i Metohije. Pa da se konačno utvrdi da li izbjeglice svojim ponašanjem više ugrožavaju državu ili ona njih, ali i odrede najoštrije sankcije za sve one koji neodgovornim izjavama nanose ogromnu štetu i jednoj i drugoj strani.

Radenko Popić
predsjednik Regionalnog odbora za pomoc izbjeglicama Vojvodine

Podelite ovu stranicu!