Radenko Popić: Izbjeglice i njihovi lideri

19 Feb 2014

O liku i djelu gospodina Miodraga Linte, "zaštitnika" izbjeglica

Problem izbjeglica u Srbiji nikada nije dobio zasluženo mjesto ni u vladinim ni u nevladinim, pa reklo bi se ni u me?unarodnim organizacijama, jer da jeste vjerovatno ne bi postojao u obimu u kojem i danas postoji

Mnogo puta do sada smo prigovarali Vladi Srbije, sa punim pravom i svakako previše uzdržano u odnosu na neodgovornost koju godinama pokazuje prema ljudima koje je i sama gurnula u nesre?u. Prigovarali smo sa potpunim pravom i me?unarodnim organizacijama (UNHCR, OEBS) koje su se ?esto ponašale kao da su ovdje zato da podržavaju neodgovorne vlade u regionu a ne žrtve rata. Prozivali smo i mnoge NVO zbog višegodišnjih akademskih rasprava i nebrojenih sastanaka i konferencija koje su organizovale i iza kojih nije ostao nikakav stvaran efekat.

Jedan sektor me?utim nikada nije dovoljno osvijetljen, a to su same organizacije koje su okupljale izbjeglice, i neki njihovi samozvani lideri koji ?esto puta nemaju nikakvu podršku izbjeglica niti mandat da govore u nihovo ime. Sama ?injenica da u Beogradu ima više izbjegli?kih udruženja nego u ?itavoj Srbiji govori sama za sebe, ali u zadnje vrijeme dosta se govori i o novom, udruženom pokretu izbjeglica odnosno Koaliciji izbjegli?kih udruženja i Peticiji koju su potpisale i ovjerile 104 izbjegli?ke organizacije u Srbiji (me?u kojima i Regionalni odbor za pomo? izbjeglicama Vojvodine u ?ije ime se javlja i potpisnik ovih redova).

Sama Peticija je svakako potrebna i ona je izraz ogor?enosti izbjeglih Srba iz Hrvatske ?ija se osnovna ljudska i imovinska prava surovo gaze ve? dvije decenije, bez ikakvih izgleda da bilo ko za to odgovara ili se bar u dogledno vrijeme prekine agonija ovih ljudi. I ponovo, kao i uvijek do sada, kada su ovakve potpuno legitimne inicijative u pitanju, ?ute svi u okruženju i vlade i NVO koje se bave navodnom pravnom pomo?i izbjeglicama ali svakako i UNHCR i OEBS, koji su dužni da javno i u svakom obliku podrže ovakve inicijative.

Tu me?utim dolazi i pravo pitanje. Zašto ljudi koji vode ?itavu kampanju oko Peticije javno ne prozovu one koji su dužni a ne?e da podrže opravdane proteste i zahtjeve izbjeglih Srba. Kakva je to kampanja koja trpi trule kompromise i bježi od teških rije?i i optužbi i ide ?ak do toga da u svojim izjavama “nema ništa protiv ulaska Hrvatske u EU” pod uslovom da Koalicija i njen lider sutra bude most saradnje izme?u Hrvatske i Srbije. Koji je efekat slanja nekoliko stotina pisama na nekoliko stotina adresa u svijetu i koliko odgovora je uopšte stiglo sa suprotne strane na navedenu inicijativu… Regionalni odbor je kao potpisnik Peticije predlagao da se sa njenim sadržajem ide na direktan razgovor u sve strane ambasade u Beogradu i da se u direktnom kontaktu od ambasadora dobije odgovor da li njihove vlade podržavaju ili ne podržavaju zahtjeve izbjeglica. Samozvani vo?a ?itavog projekta Miodrag Linta, nije ni odgovorio na naš prijedlog nakon ?ega smo ga obavijestili da sa njim prekidamo svaku saradnju, jer smatramo da od piskaranja kojima je on ina?e sklon nema nikakve koristi. Indikativno je tako?e da se u medijima i široj javnosti u ime Koalicije i promocije Peticije od 104 predstavnika izbjegli?kih organizacija godinama ne pojavljuje niko osim gospodina Linte.

Naša saradnja sa gospodinom Miodragom Lintom je sre?om kratko trajala, i to u vrijeme stvaranja same Koalicije. Ideja da se svi stavimo pod jedan krov bila je svakako dobrodošla i mi smo u taj projekat iskreno ulagali dio svog vremena i energije, sve dok nismo shvatili da je u pitanju bolesna ambijcija pojedinca da preko le?a izbjeglica vrati izgubljene pozicije i napravi novu promociju koja ?e mu obezbijediti još dosta sredstava i lagodna života.

Izborna skupština Koalicije, koja je ?etiri puta odlagana samo zato što je Miodrag Linta tvrdoglavo i samovoljno mjesecima bezuspješno pregovarao sa Asocijacijom izbjegli?kih udruženja (ponovo ve?ina udruženja iz Beograda) koju vodi gospodin Milojko Budimir da se pridruži Koaliciji, bila je obi?na farsa. Tokom oficijenog dijela skupštine rije? su uglavnom dobijali gosti iz Hrvatske, predstavnici Samostalne srpske demokratske stranke (neki su govorili i po pola sata), koji su se spremali za izbore u Hrvatskoj. Niko od predstavnika ?lanica koje su stvarale Koaliciju nije dobio rije?. Autoru ovog pisma, koji je tom prilikom izabran za potpredsjednika Koalicije za Vojvodinu (posle dva mjeseca podnio ostavku i istupio iz Koalicije) tek na ponovljeno insistiranje dozvoljeno je da kaže da je sredstva za održavanje skupštine obezbijedio Pokrajinski Fond za pružanje pomo?i izbjeglicama u Vojvodini. Ve? tada se moglo vidjeti da je stvaranje Koalicije još jedna više politi?ka nego socijalna i humanitarna pri?a i da se njenim stvaranjem ne?e posti?i mnogo iako je tokom same inicijative njenog organizovanja sastancima prisustvovao nekoliko izuzetno ?estitih, obrazovanih i sposobnih ljudi koji se posle toga uglavnom ne pojavljuju u javnosti. Umjesto njih, u svim medijima pojavljuje se isklju?ivo gospodin Linta koji se sjetio izbjegli?kih udruženja (do formiranja Koalicije nije sara?ivao ni sa jednim od njih) tek kada je prekinuo sve kontakte sa kancelarijom Srpskog demokratskog foruma u Zagrebu, izgubio neke druge pozicije i kada mu je o?ito ponestalo sredstava kojih je ranije bilo napretek.

Miodrag Linta

Miodrag Linta: Koga štiti ovaj izbegli?ki “lider”?

Malo ljudi a i izbjeglica u Srbiji zna da je gospodin Linta dugo godina tijesno sara?ivao sa hrvatskom vladom koju danas žestoko kritikuje i da je od te iste vlade i finansiran sa nekoliko desetina hiljada eura (ugovor o poslednjoj tranši od 25.000 eura potpisan je samo mjesec i po dana prije završetka projekta) tokom kampanje takozvanog stambenog “zbrinjavanja” izbjeglih Srba povratnika u Hrvatsku. Ako ve? danas toliko glasno kritikuje vladu u Zagrebu, gospodin Linta bi morao odgovoriti na pitanje, zašto je godinama podržavao kampanju “stambenog zbrinjavanja” povratnika u Hrvatsku kada je znao da je ona bila izraz najteže diskriminacije protjeranih Srba, i kada su se odredbe tog zaklju?ka (koji ustvari i nije nikakav pravni akt) kosile sa svim do tada potpisanim me?udržavnim i me?unarodnim sporazumima i ugovorima koji su regulisali povratak izbjeglica i njihove imovine. Zašto se gospodin Linta nije nijednom “uzjogunio” kada je Hrvatska donijela tri zakona od kojih sva tri ozbiljno ugrožavaju povratak izbjeglica i njihovih prava: zakon o poljoprivrednom zemljištu, zakon o prebivalištu i zakon o stanovanju kojim se Hrvatima izbjeglim iz BiH u Hrvatsku bukvalno poklanjaju srpske ku?e i stanovi. O svemu tome gospodin Linta je ?utao, ali je zato prije nekoliko godina energi?no zatražio da se povede postupak protiv Dragana Sekulovi?a koji je u ime Centra za komunikaciju Pravda iz Para?ina tražio bojkot hrvatske robe dok se ne riješi problem stanarskih prava u Hrvatskoj. Gospodinu Sekulovi?u su u Zadru trajno oteta dva poslovna prostora i komforan stan i valjda ima pravo da izrazi svoje ogor?enje, makar ono i ne bilo u skladu sa naporima dvije vlade da (i dalje preko živih leševa) normalizuju “gopodarstvenu” i svaku drugu saradnju.

Malo ljudi zna da je (tada ministarka a kasnije i premijerka Hrvatske) Jadranka Kosor u Ženevi u razgovoru sa Visokim komesarom UN optužuju?i za nekooperativnost srpsku vladu (i prisutnog potpredsednika Jovana Krkobabi?a) javno pohvalila saradnju sa nevladinim organizacijama u Srbiji, Srpskim demokratskim forumom koji vodi gospodin Linta i novosadskim HCIT-om.

Malo ljudi a i izbjeglica znaju da je gospodin Linta posle konferencije o stanarskim pravima izbjeglica iz Hrvatske održane u beogradskom Interkontinentalu, Anu-Mariju Radi? predstavnicu hrvatske vlade odveo na ve?eru i muziku u Skadarliju, iako je ona tokom konferencije energi?no odbila bilo kakav razgovor da se izbjeglicama vrate stanarska prava i njihovi predratni stanovi. Interesantno je napomenuti da se uvažena dama posle nekoliko dana pojavila kao svjedok tužilaštva Haškog tribunala u procesu protiv Vojislava Šešelja što potvr?uje da je i tokom rata imala visoku funkciju u hrvatskim organima vlasti pa vjerovatno i li?ni udio u oduzimanju prava Srba protjeranih iz Hrvatske. Malo ljudi isto tako zna da je gospodin Linta na ?elo Srpskog demokratskog foruma došao posle navodne finansijske afere u samom forumu koja se mjerila stotinama hiljada eura (tada bio na funkciji sekretara) i da nikada nije uradio ništa da se utvrdi šta je bilo sa tim sredstvima. Kada je autor ovog pisma dao izjavu za novosadski “Dnevnik” o navodno nedozovljenim finasijskim transakcijama u SDF, uslijedio je poziv od gospodina Linte koji je tražio objašnjenje. Upu?en je na novinara sa kojim je ra?en intervju sa preporukom da slobodno kaže sve što ima i podnese tužbu ako smatra da je u pravu. Nikada posle toga se nije oglasio. Po tvrdnji Nikole Vukojevi?a, tadašnjeg zamjenika republi?kog komesara za izbjeglice, radilo se o preko 700.000 erua koje su “nenamjenski” potrošene. Za te pare se moglo kupiti 10 ku?a za najsiromašnije izbjegli?ke porodice. Gospodin Linta je to znao ali je procijenio da mu je mnogo više u interesu da ?uti nego da govori.

Iza svega navedenog a nespornog, postavlja se logi?no pitanje: šta je radio gospodin Miodrag Linta do prije par godina i zasto je ?utao o grijesima hrvatske vlade i države, jer stradanje Srba izbjeglih iz Hrvatske i otimanje njihovih prava traje ?itavih 20 godina. U ?ije ime govori danas a u ?ije ime je govorio prethodnih 15 godine. Ako je od hrvatske vlade primao novac za posao koji je radio za tu vladu, kako sada misli kritikovati i uopšte sar?ivati sa tom vladom i da li ta vlada ho?e uopšte razgovarati sa njim. Da li ?e on ovako ?estim promjenama raspoloženja i opredjeljenja i optužbama koje, malo u rukavicama a malo bez njih, šalje na adresu vlade u Zagrebu, više smetati pregovorima o povratku Srba i njihove imovine nego što ?e obezbijediti adekvatnu pomo? za te ljude.

I na kraju, zašto uvaženi samozvani lider nikada nije otišao do nekog kolektivnog izbjegli?kog centra u Vojvodini da vidi kako su živjeli ljudi koje on navodno predstavlja. Nije ga bilo u ?ortanovcima kada je vatra progutala pola izbjegli?kog centra i jedan izbjegli?ki život, ni u Planumu u Novim Banovcima, kada je isklju?ena struja i grejanje izbjeglicama na minus 15 stepeni, ni u Sremskoj Mitrovici kada je osmo?lana izbjegli?ka porodica bukvalno izba?ena na ulicu. On ne zna da neki entuzijasti me?u izbjeglicama u Vojvodini me?usobno skupljaju novac da kupe ogrev za najugroženije izbjegli?ke porodice, dok se on godinama razbacuje sredstvima. Nevoljko bi on da udobne dobro namirisane kabinete nekih me?unarodnih organizacija koje svakodnevno pohodi glume?i sposioca i traže?i pare, zamijeni mirisom vlage u izbjegli?kim barakama, koja je posledica urušenih krovova i trulih zidova.
Idili?na pri?a je po navedenog gospodina nažalost nestala onog trenutka kada je nestalo sredstava i kada su nagomilane razlike unutar samog SDF na relaciji BG-ZG eskalirale i dovele do potpunog prekida kominikacija.

To je bio pouzdani alarm da dolazi vrijeme ozbiljnih nestašica i gubitka pozicija i da je krajnji trenutak da se ulazi u politiku i tamo traži uhljebljenje. U Koaliciji koju vodi, ve? na po?etku je napravio ?istku, uklonio neistomišljenike i obezbijedio podršku ostalih udruženja da traga za politi?kim partnerom kojem je mogao jeftino prodati svoju otrcanu pri?u i desetinama hiljada izbjeglica i njihovim glasovima koje ?e donijeti sa sobom. Odluka Srpske napredne stranke da potpiše sporazum o saradnji sa navedenom Koalicijom, odnosno gospodinom Miodragom Lintom, i promoviše ga u narodnog poslanika izraz je površnosti, neozbiljnosti i potpune neinformisanosti, i svakako da izbjeglice u Srbiji nisu mogle o?ekivati bilo kakvu korist od ovog – pre svega – interesnog povezivanja.

Rezultata kao što se vidi nema ni od korova. Nijedan od problema izbjeglih Srba koji se navode u tekstu sporazuma izme?u Miodraga Linte i Srpske napredne stranke nije riješen. ?ekaju valjda izbore i nekakvu ve?u ve?inu u narednoj vladi pa da se prestroje i zasu?u rukave.

Za sada nam je valjda dovoljno par posjeta Zagrebu državnih funkcionera iz Srbije i navodni ”ozbiljni” razgovori koji su vo?eni sa suprotnom stranom, na temu protjeranih i izbjeglih Srba. Za nezaborav ipak ostaje susret dvojice predsjednika. kada je gospodin Nikoli? zagrlio i srda?no poljubio gospodina Josipovi?a. I to ?ak tri puta, da se zna ?ija se pita.

Radenko Popi?
(autor je predsjednik Regionalnog Odbora za pomo? izbjeglicama Vojvodine) 

Podelite ovu stranicu!