Porodice žrtava u BiH: Sramna presuda Šešelju

31 Mar 2016

Žrtve zločina počinjenih 1992. godine u Zvorniku kažu kako su zatečeni oslobađajućom presudom Vojislavu Šešelju

Oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju u Tribunalu u Hagu za žrtve u Bosni i Hercegovini je poražavajuća. Zatečeni formulacijama Pretresnog vijeća, kažu da se nisu nadali takvim kvalifikacijama. S druge strane, pravnici navode kako presuda bez obzira na to koliko bilo teško, mora biti prihvaćena, ali i da najveću odgovornost za njen konačni ishod ima haško Tužilaštvo koje je zakazalo.

Žrtve zločina počinjenih 1992. godine u Zvorniku kažu kako su zatečeni oslobađajućom presudom Vojislavu Šešelju, navodeći kako je s obzirom na praksu Tribunal kada je riječ o optuženima iz Srbije to bilo očekivano.

Hakija Smajlović, sekretar Udruženja porodica nestalih i zarobljenih lica općine Zvornik, kaže da bez obzira na to što sudije nisu mogle naći poveznicu, žrtve i te kako mogu.

“Bez obzira na ovu presudu, mi, porodice, znamo šta se dešavalo u Zvorniku, znamo da nam je ubijeno 1.550 ljudi u periodu od 8. aprila do 12. jula, da smo 1.138 do sada pronašli i pokopali, da još 412 tijela potražujemo, tako da bez obzira na sve presude, mi znamo tu piramidu odgovornosti, odakle je išla i da je tu bila uključena i Srbija, i Milošević, i JNA i Državna bezbjednost, i razne paravojne formacije”, navodi Smajlović za RSE, te dodaje:

“Osim Šešelja, tu su bili nekakvi kapetani Dragani, Žute ose, Bogićevci, ne znam više šta tu sve nije bilo. Šešelj je bio jedan od poznatijih, s obzirom na to da je on i ’91. dolazio u Mali Zvornik, pravio neke mitinge i incidentne situacije. Presuda jeste sramna, a bez obzira na presudu, Zvornik je bio pilot-projekat za kasnija dešavanja u Srebrenici ’95.”

Predsjednica udruženja porodica nestalih općine Ilijaš, Zekija Avdibegović, navodi kako su svi znali da su jedinice, poznate kao “šešeljevci” počinile brojne zločine među kojima i ubistvo 22 civila u nesrpske nacionalnosti u selu Lješevo. Razočarana je, kaže, stavom Tribunala.

“Mislim da je to sramota za cijeli svijet, za Evropu, za Bosnu i Hercegovinu, za naše intelektualce, naše vođe, kad se nije moglo dokazati da je Vojislav Šešelj pravio zlo, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Hrvatskoj, pa čak i u Srbiji. Što se tiče Ilijaša, on je sa svojim dobrovoljcima ’92. sa Vasilijem Vidovićem na čelu – koji i dan-danas hoda za njim i nikad nije osuđen – počinio pokolj u selu Lješevu, strijeljali 22 ljudi, i mislim da je samo to bilo dovoljno da ga osude”, ocjenjuje Avdibegović za RSE.

“U Ilijašu su bili poznati Šešeljevi dobrovoljci, nosili bijele trake na rukama, ubijali. Ovo je sramotno za svijet, a posebno za žrtve. Ja ne mogu da shvatim kakvi ljudi su te sudije. Ništa drugo da ne kažem. Samo nam so na ranu stavljaju. Ništa drugo”, dodaje Zekija Avdibegović.

Prema optužnici protiv Šešelja, snage poznate kao “šešeljevci”, su 1992. godine ubili 88 civila iz mostarskih naselja, te ih bacili u deponiju u Ubosku, a 18 civila iz mjesta Zalik ubili su u gradskoj mrtvačnici Sutina, ističe kaže Adnin Hasić, predsjednik Udruženja stradalih na Uborku i Sutini.

“Haško tužilaštvo je ovdje napravilo veliki propust, kada je u pitanju zločin na Uborku i Sutini, zato što je teretilo Vojislava Šešelja, a propustilo da za događanja u Mostaru ’92. i zločin na Uborku i Sutini optuži generala Momčila Perišića, jer je optužnicom samo prema Šešelju amnestiralo generala Perišića, a samim tim i Srbiju, koja je bila agresor na Bosnu i Hercegovinu. Ja sam bio ubijeđen da će presuda ići u ovom pravcu, ali da će ovakav fijasko doživjeti Haško tužilaštvo, da ga oslobode po svim tačkama optužnice, da mu ne dokažu udruženi zločinački poduhvat, to nisam očekivao”, konstatuje Hasić.

Mostarski advokat Josip Muselimović kaže kako je u pogledu presude sve jasno, kao i da svatko ima pravo na političke ciljeve i da se za njih bori. Kako to ostvaruje drugo je pitanje, navodi Muselimović te dodaje kako glavnu odgovornost za to što je Šešelj slobodan, snosi haško Tužilaštvo.

“Na koncu, konačnu odluku donijet će Drugostupanjsko vijeće, ali, ako je i 50 posto ovih primjedbi koje je Sud ukazao u odnosu na rad Tužiteljstva i na dokaze koji su pruženi u toku postupka, ja sam uvjeren, odnosno mišljenja sam, da ni u drugostupanjskom postupku neće biti drugojačije odluke”, navodi Muselimović, te se pita:

“Ali, postavlja se drugo pitanje: kako je moguće da jedan međunarodni sud, međunarodno tužiteljstvo, s ovakvim dokazima zamrzne ovako ozbiljan postupak, pa jednog čovjeka, bez obzira bio to Šešelj ili bilo tko drugi, da ga liši slobode i da ga drži u zatvoru odnosno pritvoru deset godina? Ako je to tako, onda je rad tog tužiteljstva krajnje neozbiljan i postavlja se opravdano pitanje: tko odlučuje o nekim bitnim činjenicama, od kojih će ovisiti i mnoge druge stvari nakon ovog kaznenog predmeta i postupka.”

(Dženana Halimović, Slobodna Evropa)