O tranzicijskoj pravdi mora govoriti cijela javnost

Činjenice o proteklom ratu nisu utvrđene i zbog toga postaju plodno tlo za promicanje vlastitih političkih ciljeva.

25. apr 2017

“Imamo zacementirane procese tranzicije koje još nismo ni otvorili. Ne znamo kako vidimo kraj procesa, kako vidimo pravdu i čemu stremimo“. Ovo je zaključak dr Danijele Majstorović, profesorice na Univerzitetu u Banjaluci, iznesen na današnjoj javnoj debati „Kako oživjeti proces tranzicijske pravde“ koju je organizovao Centar za demokratiju i tranzicionu pravdu Banjaluka.

Govoreći uopšteno o mehanizmima tranzicione pravde i suočavanju s prošlošću, doc. dr Midhat Izmirlija sa Pravnog fakulteta u Sarajevu rekao je da činjenice o proteklom ratu nisu utvrđene i da zbog toga postaju plodno tlo za promicanje vlastitih političkih ciljeva.

Prema Izmirlijnom mišljenju, Haški i domaći sudovi dosegli su do nekih utvrđenih činjenica, ali su one ostale u njihovim rukama i nisu došle do javnosti u kapacitetu u kome bi trebalo da dođu.

„Možemo zaključiti da naše društvo nije sazrelo da bi moglo uspostaviti određeni mehanizam koji može pomoći u procesu tranzicijske pravde“, zaključio je Izmirlija.

Teolog i publicista Drago Bojić primijetio je da termini koji se koriste – poput tranzicije, tranzicijskog procesa, suočavanja, utvrđivanja istine imaju svoju upotrebu i u religijsko-teološkim raspravama. „Na prostoru gdje mi živimo i gdje se ljudi većinski izjašnjavaju kao vjernici, mi tu perspektivu ne možemo zaobići“, zaključio je Bojić

Prema njegovom mišljenju, o činjenicama se mora govoriti stalno, jer se ovdje manipuliše brojevima. Pogotovo to rade, smatra Bojić, političke i religijske elite koje povećavaju broj žrtava jer im nikad nije dovoljno.

Da bi se proces tranzicijske pravde pokrenuo u Bosni i Hercegovini potrebno je poći putem utvrđivanja istine, koji ima nekoliko razina – zaključak je učesnika debate. Pored činjenica, tu su bitne i perspektive ličnih istina koje se ne tiču samo žrtava i preživjelih, nego svih.

Stoga su učesnici panela zaključili da se proces tranzicione pravde u BiH ne može obnoviti nikakvim eksternim uticajima, i da će stajati po strani društvenih odnosa dok počinitelji ne priznaju krivicu i osiguraju da se takav čin više ne ponovi, i dok žrtve izađu iz viktimologije i nikad dovoljne želje da se počinitelj stalno i iznova ne pušta iz svog zločinačkog konteksta. Evropska unija, s druge strane, u procesima tranzicijske pravde nudi mehanizme i rješenja koja u bosanskohercegovačkom kontekstu nisu najprimjenjivija.

Lustracija i objelodanjivanje uloga medija, pravosuđa i vjerskih zajednica tokom predratnog, ratnog i poratnog perioda velika je i složena tema o kojoj u BiH tek posebno treba da se govori. Prije toga, potrebno je postići društveni koncenzus u kome će biti uključena kompletna javna sfera.

Na debati je predstavljeno Istraživanje o mjestima zatočenja u BiH, koje provode Udruženje Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje (TPOS) Sarajevo i Centar za demokratiju i tranzicijsku pravdu Banjaluka (CDTP).

(CDTP)

Podelite ovu stranicu!

Karikatura nedelje
STUPS: Raspust
Pretraga arhive
Pretraga po datumu
Pretraga po kategorijama
Google Pretraga