Novine koje pomažu beskućnicima

15 Jun 2012

Prema informacijama Međunarodne mreže uličnih novina INSP u svijetu danas izlazi 120 ovakvih novina u 40 zemalja na 24 jezika s čitateljstvom od šest milijuna ljudi po izdanju

“Ulične svjetiljke” koje se izdavaju u Rijeci i slovenski “Kralji ulice” samo su dva od 120 časopisa koje prodaje 200 tisuća beskućnika u 40 zemalja širom svijeta, od Južne Afrike do Norveške i Kanade. U “Međunarodnoj mreži uličnih novina” takve tiskovine vide kao jedinstvenu šansu za zapošljavanje ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu.

“Prošle sam godine našao u Plavom oglasniku posao na moru i otišao raditi kao radnik u brodogradilištu u Puli na određeno vrijeme. Nakon četiri mjeseca dobio sam nogu u guzicu bez plaće u zadnja tri mjeseca pa sam se morao snaći i posuditi novac za autobus do Zagreba. Tako sam došao u Zagreb na -15 sav prljav, poderan, umoran od puta s torbom na leđima. Nisam imao gdje spavati pa sam otišao na Glavni kolodvor spavati uz radijator dok nije naišla policijska patrola i istjerala me van pa sam otišao u tramvaj i tako sam se vozio čitavu noć. Drugi dan sam otišao u Volonterski centar u Zagrebu gdje sam ih zamolio za pomoć. Tako su mi pomogli i smjestili me kod sestara u Jukićevoj ulici gdje sam i sada”, životna je to priča Željka B., jednog od zagrebačkih beskućnika i prodavača “Uličnih svjetiljki” koju možete pročitati u tom časopisu.

“Ulične svjetiljke”, časopis koji je nestao upravo zbog prodavača i prodavačica, košta osam kuna, od čega polovica ostaje prodavačima, a ostatak se troši na troškove tiskanja novog broja. Izdaje se u Rijeci pod okriljem Franjevačkog svjetovnog reda, a glavni mu je urednik Siniša Pucić.

U Zagrebu časopis stalno prodaje 11 ljudi, od čega je samo jedna žena, dok je u Rijeci broj i trostruko veći, saznajemo od dopredsjednika udruge “Ulični suputnik” Ivana Glavinića. Ta je mlada udruga, jedina u Zagrebu koja se bavi isključivo beskućnicima, uključena u distribuciju časopisa.

“U prosjeku su prodavači ljudi između 50 do 55 godina, ali priče su im vrlo različite. Neki su uzeli kredit pa ga nisu mogli otplatiti jer su ostali bez posla i tako izgubili kuću, neki su prokockali sve ili bili u zatvoru. Ne radimo nikakvu razliku među njima. Kada dođe novi zainteresirani prodavač dajemo mu pet primjeraka časopisa da isproba prodavanje. Inače je ograničenje dvadeset primjeraka dnevno po prodavaču jer izlazimo jednom u dva ili tri mjeseca pa želimo da si prodavači dnevno mogu osigurati najosnovnije, a ne da brzo ponestane časopisa. Neki koji pokušaju prodati dođu opet, a neki se ne vrate nikad””, kaže Glavinić.

Časopis koji izlazi već četiri godine dosegnuo je nakladu od 12 do 15 tisuća komada, a osim u Zagrebu i Rijeci, prodaje se i u Vinkovcima, Varaždinu, Zadru i Osijeku. Posebnost časopisa je i u tome što su autori tekstova uglavnom beskućnici sami. Uz to, “Ulične svjetiljke” objavljuju i oglase u kojima prodavači traže poslove.

“Ako kupite ‘Ulične svjetiljke’ iz prve ruke možete vidjeti kako je biti beskućnik u Hrvatskoj. To su često ljudi razočarani životom, a ovako im se vraća vjera u ljude jer kupci često i stanu i zapričaju se s njima i omogućuju im taj socijalni kontakt koji je svakomu bitan”, opisuje Glavinić.

Časopis je pokrenut po uzoru na slične projekte u svijetu, primjerice britanski “The Big Issue” i slovenske “Kralji ulice”. U Sloveniji časopis izlazi u nakladi 10 do 12 tisuća primjeraka mjesečno, a prodaje ga oko 140 ljudi. “Kralje ulice” izdaje istoimena udruga pa su u početku dobili novce od EU i slovenske države tako da oni ne moraju trošiti dio od prodaje na tiskanje novog izdanja, a ne žele objavljivati ni reklame.

“Idealizirano je očekivati da će prodavači skupljati novac da iznajme stan. Stan i takve stvari tek kasnije ljudi rješavaju. Mi nudimo prvu pomoć ljudima kojima nitko ne želi pomoći. Ja iz svog iskustva ne kažem da im mi pomognemo nego im omogućimo da sami sebi pomognu. Jasno da ne želimo da netko pijan prodaje časopis, ali to ne uvjetujemo niti postavljamo tako. Ako proba pijan većinom će ga ljudi izbjegavati pa će sljedeći dan možda probati trijezan. Narkomanu koji proda časopis nije potrebno da krade već može poštenim radom zaraditi za svoju drogu”, objašnjava Jakob Harisch, koordinator i jedan od prodavača “Kralja ulice” koji je gostovao jučer na “Turbini – turbo tribini” koju u Močvari vodi Mario Kovač.

“U Sloveniji nije uvjet da ste beskućnik da biste prodavali ovaj časopis. Iako nemam nikakvog vlasništva ne smatram se siromašnim. Imam i dijete koje ide u školu. Jedino što radim je prodajem časopis sat ili dva dnevno, a ostalo je moje slobodno vrijeme. Mogu zaraditi 10 do 20 eura na sat a to je mnogo. Imali smo jednog prodavača koji je u prosincu zaradio četiri tisuće eura. Radio je tri mjeseca, a poslije toga završio na liječenju. Ja svakome tko dođe dam časopise da ide i prodaje. Međutim, mnogi se primjerice ustručavaju, pitaju ‘a što ako me netko vidi’. Ali najgore je prosjačenje jer si tako ljudi ubiju volju da naprave nešto drugo sa sobom osim što izgledaju bijedno. Servisi koji pomažu beskućnicima samo produžuju to njihovo bijedno stanje, ne motiviraju ih da dignu glavu. Zato je časopis jedan od boljih načina. Kažeš čovjeku ‘uzmi i pomogni si sam’. Onda si neki od njih i pomognu, počnu razmišljati i malo po malo se dovedu u red. Za to im nitko ne daje šansu. Ako ih samo nahraniš oni znaju da je jedino što su za to napravili to da su izgledali bijedno”, priča.

I udruga “Ulični suputnik” i “Kralji ulice” osim prodaje časopisa pružaju i druge vrste pomoći. Slovenci su organizirali tečajeve kreativnog pisanja za prodavače kako bi ih osposobili za kreiranje sadržaja časopisa jer, kaže Harisch, “ako ljudi mogu ispripovijedati svoju priču to će na njih i terapeutski djelovati”. Zagrebačka pak udruga iako je registrirana tek u veljači vodi Dnevni centar za beskućnike u kući koji su dobili na korištenje od jednog građanina.

“Centar zasad radi samo nedjeljom jer nas je malo volontera i uglavnom smo studenti. Nedostaje nam puno stvari, kompjuteri da osposobljavamo ljude za osnovno korištenje, printer i financijska sredstva kako bismo jednu osobu zaposlili da stalno radi u Centru i piše prijave za nove projekte”, ističe Glavinić.

I u Hrvatskoj i u Sloveniji uočili su da posljednjih godina broj ljudi bez doma intenzivno raste te se broj časopisa koje treba prodati stalno povećava. Prema informacijama Međunarodne mreže uličnih novina INSP (International Network of Street Papers) u svijetu danas izlazi 120 ovakvih novina u 40 zemalja na 24 jezika s čitateljstvom od šest milijuna ljudi po izdanju.

U toj mreži ulične novine vide kao jedinstvenu šansu za zapošljavanje ljudima koji žive u ekstremnom siromaštvu i beskućništvu. Ocjenjuju da je do sada kroz ovakve projekte 200 tisuća beskućnika širom svijeta na neki način pronašlo izvor prihoda.

(H-Alter)

Podelite ovu stranicu!