Novi ruski plan za destabiliziranje Balkana, Evropske unije i NATO-a

26 nov 2018

Nakon što je propao ruski Plan B-4

Ruski Plan B-4, stvaranje ruske enklave na Balkanu, u 2018. godini i definitivno je propao. Vladimir Putin smjenio je Sergeja Železnjaka, svog glavnog čovjeka za realizaciju Plana B-4 o stvaranju četiri neutralne države na Balkanu – Srbije, Crne Gore, Makedonije i Bosne i Hercegovine – koje su trebale ostati izvan kišobrana NATO-a.

Sergej Železnjak, član Komiteta ruske Državne dume za međunarodna pitanja, i sad bivši zamjenik sekretara Generalnog savjeta (Putinove) partije “Jedinstvena Rusija”, prethodno je uspio osigurati potpisivanje 16 deklaracija i memoranduma sa 10 partija iz Srbije, Crne Gore, Makedonije i BiH, uključujući i entitet Republiku Srpsku iz Bosne i Hercegovine, odnosno osigurati podršku Milorada Dodika. Državna duma je 22. juna 2016. godine u svome obraćanju pozdravila suglasnost političara “Balkanske četvorke” koja bi, istaknuto je, trebala da postane “temelj arhitekture regionalne bezbjednosti”.

Sergej Železnjak, s Miloradom Dodikom, i u delegaciji ruske Dume s Aleksandrom Vučićem

No, kako je Plan B-4 propao, prema Kremlju, Srbija i Republika Srpska bi u okviru novog plana trebale biti glavni zagovarači i realizatori ideje ruske enklave u srcu Evrope. S tim u vezi priprema se novi ruski strategijski tim, s novim igračima koji će biti zaduženi za njegovo provođenje. Milorad Dodik je, prema tim novim zamislima, glavni ruski igrač koji se u datom trenutku može obratiti “majčici Rusiji” za pomoć i pokušaj repriziranja scenarija iz Sirije.

Cilj je kontinuirano destabilizirati NATO i Evropsku uniju na Balkanu, a Bosna i Hercegovina je zahvaljujući politici Beograda i Miloradu Dodiku za sada jedini plijen ruske politike na Balkanu. Naravno, ne treba zaboraviti ni ulogu Hrvatske koja (p)ostaje vazal ruske politike (što je raskrinkano preko afere Agrokor), a što pogoduje Draganu Čoviću da zajedno sa Miloradom Dodikom (i dalje) radi na destabilizaciji BiH i urušavanju njenih institucija.

Akcije EU i NATO

Definitivni udarac Planu B-4 zadao je u julu 2018. godine makedonski Parlament (Sobranje) jednoglasno usvajajući Deklaraciju za podršku pristupnom procesu za članstvo Makedonije u NATO, a prethodno je VMRO-DPMNE (dotadašnji politički saveznik Rusije i Srbije) izjavio da će ta najveća opoziciona partija Makedonije podržati Deklaraciju i dati snažan doprinos putu Makedonije ka punopravnom članstvu u NATO, nakon čega je za svega nekoliko dana i smjenjen Sergej Železnjak. Ovih dana je ruski trabant, Viktor Orban, predsjednik Mađarske, klasičnom obavještajnom operacijom smjestio Nikola Gruevski, bivšeg predsjednika Makedonije i deklariranog (pro)ruskog igrača, u Mađarsku, dajući mu status azilanta, kako bi ga zaštitio od pravosuđa Makedonije.

Ranije je zbog neuspjelog državnog udara u Crnoj Gori, Putin smjenio ruskog generala Leonida Rešetnjikova.

Provaljene i zaustavljene akcije ruskih obavještajnih službi u 2018. godini, posebno u slučaju dvostrukog agenata Skripalja (Sergej Skripalj otrovan je zajedno s njegovom kćerkom u britanskom gradu Selisberiju), i slučaj OPCW (napad na Organizaciju za zabranu korištenja hemijskog oružja), kao i Plan B-4 u okviru koga je izveden pokušaj državnog udara i likvidacije Mila Đukanovića u Crnoj Gori, rušenje Zorana Zaeva, lidera opozicije u Makedoniji (koji je srušio proruske snage), te destabiliziranje BiH u 2018, privremeno su osujetili ruske napade, ali i prouzrokovale Putinovo veliko pospremanje unutar obavještajne zajednice Rusije.

Inače, 2018. godinu su obilježile i zajedničke akcije EU i NATO saveznika prema Rusiji – od uvođenja sankcija do protjerivanja ruskih “diplomata”/špijuna. Osamnaest zemalja protjeralo je više od 100 ruskih diplomata zbog slučaja Skripalj u skladu sa članom 9 Bečke konvencije o diplomatskim odnosima. Odlukom američkog predsjednika Donalda Trumpa naređeno je protjerivanje 60 ruskih diplomata iz SAD-a. Holandske vlasti su u aprilu protjerale četiri osobe ruskog državljanstva zbog zavjere koja je za cilj imala napad na Organizaciju za prevenciju korišćenja hemijskog oružja u Haagu. Holandske vlasti su saopćile da su razotkrile zavjeru u suradnji sa Velikom Britanijom i SAD. Premijeri Velike Britanije i Holandije, Theresa Mary May i Mark Rutte, objavili su zajedničko saopćenje u kome su osudili rusku vojnu obavještajnu službu (GRU) zbog serije globalnih sajber zločina na Organizaciju za zabranu hemijskog oružja (OPCW) i druge agencije, uključujući Svjetsku agenciju za antidoping i istragu o padu malezijskog aviona iznad Ukrajine.

Šef ruske vojne obavještajne agencije GRU Igor Korobov (62) umro je u srijedu nakon “ozbiljne i duge bolesti”, (a nakon sastanka s Vladimirom Putinom) prenijele su, ruske novinske agencije. Britanija ga je optužila za pokušaj ubojstva bivšega ruskog uhode Sergeja Skripala i njegove kćeri s nervnim otrovom u engleskom gradu Salisburyju. Sjedinjene Američke države su Korobova, zajedno s drugim dužnosnicima GRU-a, sankcionirale zbog aktivnosti koje “u ime ruske vlade potkopavaju kibernetičku sigurnost”.

Prije nekoliko dana general Mark Carleton Smith, zapovjednik britanske vojske, rekao je kako Velika Britanija “ne može biti spokojna s obzirom na prijetnju koju Rusija predstavlja” i kako je Rusija sada “mnogo veća prijetnja” nacionalnoj sigurnosti Velike Britanije od skupina Islamska država Irak i Levant (ISIL).

U sklopu državne posjete Sjedinjenim Američkim Državama, u aprilu 2018. Emanuel Macron, predsjednik Francuske, izjavio je: “On (Putin, prim.aut.) intervenira svugdje, mislim u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama, želeći oslabiti naše demokracije. On misli da je to dobro za njegovu zemlju. Vladimir Putin je ekstremno težak s manjinama i svojim protivnicima.”

Kako su EU i NATO srušili ruski Plan B-4?

Želeći da stavi Crnu Goru, Makedoniju, BiH i Srbiju (iako nju, možda i nije trebalo stavljati, već je stavljena) pod svoju kontrolu, ruska politika je angažirala sve svoje raspoložive resurse, od zvaničnih diplomatskih aktivnosti, tajnih akcija ruskih službi, do angažiranja paravojnih formacija, u cilju destabiliziranja ovih država. No, NATO i EU saveznici su “kratkim” postupkom primili Crnu Goru u NATO, podržali nizom akcija euro-atlanske integracije Makedonije, pravili stalni pritisak na Srbiju, a ni Bosna i Hercegovina nije izostala iz fokusa zapadnih saveznika kroz pružanje sigurnosne podrške onim snagama koje su protiv ruskog plana.

Šta je urađeno u BiH povodom zaustavljanja Plana B-4?

U martu 2018. godine, tokom svjedočenja pred Odborom američkog Senata za oružane snage, komandant snaga NATO-a u Evropi, general Curtis Scaparrotti, rekao je da je jačanje ruskog uticaja u Evropi najveći problem i na civilnom i na vojnom planu, a posebno na Zapadnom Balkanu. Rekao je i da Rusija koristi dobre odnose s čelnicima Republike Srpske za podrivanje institucija Bosne i Hercegovine. Upitan koja je zemlja najveći problem u regiji, odgovorio je – Srbija. Na ponovno pitanje: da li je to Srbija ili Republika Srpska, ponovio je – Srbija, kao država, ali općenito srpska populacija na Balkanu.

Predsjedavajući Vojnog komiteta NATO-a, general Peter Pavel, u aprilu 2018. godine izjavio je: “Ruska doktrina ne razlikuje mir i krizu, već vjeruje u neprestani sukob koji se mjenja samo u intenzitetu i sredstvima koje strane koriste. Na sadašnje stanje Rusija gleda kao na informacioni sukob uz korištenje kibernetskih sredstava, društvenih mreža, propagande i netačnih informacija, ali, također, i raznih pokušaja da utiče na političkom planu…”

U jednoj ranijoj izjavi general Pavel je rekao: “Iako ima sposobniju vojsku nego prije 15 godina, Rusija još nije u stanju da bude konkurencija Zapadu, čega je rusko rukovodstvo svjesno. A i u Evropi, i na Balkanu, za potencijalnog saveznika imaju samo Srbiju… zato često prijete da će upotrijebiti nuklearno oružje koje treba da prikrije slabosti u oblasti konvencionalnih snaga.”

Kontinuitet Američke ambasade

Milorad Dodik je i u 2018. godini, ponovo, uvršten na “crnu listu” američkog Ministarstva finansija, gdje će ostati i 2019. godine, i bit će zanimljivo pratiti šta će se dešavati kad članovi Predsjedništva BiH dobiju poziv i budu išli u neku zvaničnu posjetu SAD-u, a trenutni predsjedavajući Predsjedništva BiH, Dodik, jedna je od perjanica američke crne liste, zajedno s Nikolom Špirićem i njegovom porodicom, koji je, takođe, 2018. godine stavljen na američku crnu listu. “Nikola Špirić, zastupnik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine, stavljen je na crnu listu Sjedinjenih Država, zbog umiješanosti u značajnu korupciju”, navedeno je, između ostalog, u saopćenju State Departmenta.

Na prvoj fotografiji Nikola Špirić sa Ristom Zarićem, savjetnik Milorada Dodika (bivši zamjenik direktora OSA-e) i Božidarom Grahovcem, savjetnikom direktora OSA-e. Na drugoj s Borisom Jerinićem, Obrenom Petrovićem…

Ono što je u bh. javnosti ostalo skoro pa nezabilježeno jeste da je Evropska unija diplomatskim kanalima u maju 2018. vlastima u Srbiji poslala spisak sedam uvjeta koje moraju ispuniti da bi ta zemlja postala članica EU. Jedan od tih uvjeta je prekidanje specijalnih veza Srbije sa Republikom Srpskom, što predstavlja jednu od najznačajnih mjera Evropske unije nakon Dejtonskog sporazuma, imajući u vidu sve zloupotrebe ovog instituta od strane Aleksandra Vučića i Milorada Dodika.

U 2018. su značajni i izvještaji visokog predstavnika u BiH, Valentina Inzka, prema Vijeću sigurnosti UN-a. U dva izvještaja navodi da Vlada Republike Srpske zabranjuje pristup informacijma i dokumentima, shodno anexu 10 Dejtonskog sporazuma, ali i naglašava “prekomjerno” naoružavanje policije RS-a. Visoki predstavnik je upozorio Vijeće sigurnosti na izjave kojima se nastavio osporavati suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Predsjednik RS-a Milorad Dodik ponovno je bio najčešći eksponent takvih proglašenja. Također, visoki predstavnik je doveo u vezu Milorada Dodika i Dragana Čovića u pogledu dešavanja u Federaciji BiH i oko Izbornog zakona.

No, najveći kontinuitet u djelovanju pokazala je Američka ambasada, odnosno ambasadorka Maureen Cormak, koja je svojim djelovanjem uvijek i na vrijeme reagirala i stajala u odbranu nezavisniosti i suverenosti BiH.

Šta podrazumijeva novi ruski plan?

Poziv Milorada Dodika srpskim kadrovima u institucijama BiH da (navodno) podnesu ostavke, nije ništa drugo do pokušaj reprize onoga što je radio SDS devedesetih kada su krenuli u formiranje “Srpske Republike Bosne i Hercegovine” i kada je uslijedio raspad republičkih institucija.

Srpska i hrvatska politika imaju kontrolu sve tri vlasti u BiH (većinski paket), ali zbog kontrolnih proceduralnih mehanizama u institucijama BiH, ipak, ne mogu sprovesti u djelo zamišljene scenarije otcjepljenja Republike Srpske i (ponovno) formiranje Herceg-Bosne (kao trećeg entiteta). Ali, ne mogu to uraditi i zbog činjenice da u BiH postoji OHR koji u svakom momentu može nametnuti, ili proglasiti nevažećom svaku odluku (pa i Dodikovu i Čovićevu), čime bi se dobio i legitimitet za intervenciju NATO snaga.

Upravo iz ovih razloga ruski (zvanično/javno Dodikov) fokus je na tri institucije Bosne i Hercegovine: Oružane snage, Ustavni sud i Obavještajno-sigurnosnu agenciju. Oružane snage BiH više kao simbol institucija ulaska u NATO, nego kao neki, eventualni, garant unutrašnje secesije. Prelazak Borisa Jerinića, sadašnjeg zamjenika ministra odbrane iz SDS-a u SNSD – inače ruskog studenta i đaka – kao vanjska obavještajna operacija, jer Jerinić je povukao i Obrena Petrovića, načelnika Doboja (inače miljenika predstavnika međunarodne zajednice; i čovjeka koji je ušao u probleme s Dodikovim pravosuđem i policijom) u tabor Dodika (time bitno mjenjajući i odnos snaga u državnom Parlamentu), u velikoj mjeri olakšava unutrašnju razgradnju Oružanih snaga BiH, s obzirom da je Jerinić protekle četiri godine instalirao svoje kadrove koji odlično (po)znaju unutrašnji sistem Oružanih snaga BiH.

Ustavni sud BiH i nije više takav garant, zajedno sa strancima koji su pod pritiscima srpsko-hrvatske većine počeli sprovoditi određene politike, ali je, ipak, koliko-toliko garant protiv Dodikovih i Čovićevih sudija u donošenju (retrogradnih) odluka po BiH (i preglašavanja bošnjačkih sudija). Uostalom, kad je u pitanju pravosuđe u Bosni i Hercegovini, ostaje još (samo) izbor Dodik-Čovićevog glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH, koji će, naravno, odraditi Milan Tegeltija, uz podršku servilnih (i jos štošta) članova Visokog sudijskog i tužiteljskog vijeća BiH, i time će kompletno pravosuđe u BiH i definitivno biti pod kontrolom Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Zašto smeta OSA BiH?

Ono što (srećom po BiH još uvijek) zadaje najviše glavobolje Rusima i Miloradu Dodiku je Obavještajno-sigurnosna agencija BiH i zbog toga se Dodiku, itekako, žuri da uspostavi Vijeće ministara BIH i vlast na državnom nivou kako bi legalnim putem pokušao razvaliti unutrašnju strukturu OSA BiH i samu OSA-u. Svi dosadašnji napadi na OSA-u i njenog direktora išli su preko Srbije i Hrvatske – podsjetimo da su obje velike afere, navodnih curenja dokumenata kojima se lažno tvrdilo da OSA BiH prati i prisluškuje srbijanske i hrvatske (iz Hrvatske) dužnosnike (obavještajno) medijski krenule iz Srbije i Hrvatske. No, istina je da je ključni razlog svih ovih napada (i iz Srbije, i iz Hrvatske, i iz Republike Srpske) na OSA-u njeno suprotstavljanje ruskom vršljanju u BiH, zaštita države, ali i snažne veze OSA-e sa euroatlanskim partnerima.

Rusi i njihovi bh. i regionalni pomagači dobili su dodatnu podršku i to od dijela bošnjačkih političara. Prvo u Fahrudinu Radončiću, no sad sve više i u njegovim novim koalicionim partnerima koji, očito, nemaju pojma o geopolitici i državnoj politici, niti ih to zanima, osim onoga što im Radončić servisira, kako bi oni zadovoljili svoje kantonalne želje. Nažalost, zbog površnosti i neznanja pojedinaca, uz one koji vrlo svjesno i planski rade protiv BiH, budućnost OSA-e, njene unutrašnje strukture, kao i njeno djelovanje protiv ruskog mješanja i destabilizacije BiH, može biti ugrožena formiranjem vlasti koja je pod kontrolom, ili koja je inficirana ruskim hibridnim djelovanjem.

Očigledno da je Dodik (kao u nekoj fazi i Radovan Karadžić u odnosu na Slobodana Miloševića) postao važniji i jači igrač od Aleksandra Vučića za one koji kreiraju velikodržavne projekte na Balkanu. Rusija, u ulozi glavnog šefa, preuzima Dodika i Srbe iz regiona, koristeći ih za stvaranje nestabilnosti na Balkanu, što bi i Srbiju moglo, veoma lako, uvući u vrlo ozbiljne probleme. Jer, Srbija, kao poražena i slaba država, cijelo je vrijeme podržavala i podržava separatizam u Republici Srpskoj, a u globalnom smislu se fokusirala na svoju odbranu i prosperitet, posebno kad je Kosovo u pitanju, a tu je uvlačila i Republiku Srpsku kao argument kako bi sebi isposlovala što bolji rezultat oko pitanja Kosova.

No, sada je Dodik postao ozbiljan faktor nestabilnosti i za Srbiju, jer sudeći po javno izrečenim NATO planovima, za koje dobro zna i Vučić, u slučaju konflikta na Balkanu ili u Evropi izazvanog ruskim uticajem, NATO ima planove intervencije koji tretiraju i Srbiju i Republiku Srpsku kao saveznike Rusije. Dodik se potrudio da sam sebi nabaci dvije omče oko vrata – američku i rusku. Sve tražeći zaštitnika za velikodržavni projekat osmišljen u Beogradu, što mu se sad obija o glavu. Jedini izlaz i za Dodika i za region je put ka Evropskoj uniji, u protivnom te dvije omče će završiti na srpskom narodu, s obje strane Drine.

(Dženana Karup Druško, Avangarda)

Podelite ovu stranicu!