NIDŽARA AHMETAŠEVIĆ: Vijećnica – Nečija druga priča

23 Apr 2016

Bilo nas je puno koji smo tako lutali po Vijećnici taj dan, ostajući bez daha iza svakog ugla, gledajući raširenih očiju sve oko nas, hodajući nekako pažljivo da slučajno ne poremetimo nešto od tog unutrašnjeg savršenstva

Vije?nica je jedna od najljepših zgrada na Balkanu. Vjerovatno sam potpuno pristrasna, ali iako sam ro?ena u Sarajevu i ?itav život tu provela, ?ak i dok je bila polusrušena, ta zgrada je za mene imala magiju u sebi.

Ima dana kada mi koji živimo u Sarajevu naprosto ne možemo više podnijeti ovaj grad. Meni tada pomaže šetnja do Vije?nice. Nekada samo pro?em pored, nekada zastanem na tren, ali mi ti “susreti” do?u kao neka vrsta meditadacije. I kažem sebi, mora da ipak sve nije tako loše dok pored nas opstaje nešto ovako magi?no.

Priznajem, od dana kada je otvorena renovirana zgrada, nisam ušla unutra. Na dan otvaranja, 9.5.2014. sam bila ispred Vije?nice, sa demonstrantima, a izme?u nas i te magije su stajala dva kordona dobro opremljenih policajaca. Dok su “organizatori” te za mene i danas nakaradne ceremonije pozivali sve da do?u i slave ponovno otvaranje, policija nije dozvolila grupi koje sam bila dio ni da pri?emo, ne žele?i ustvari da iko ?uje šta želimo re?i.

Drugi razlog što mi je nekako bolno u?i je natpis na ulazu na kojem i danas stoji da su Vije?nicu u augustu 1992. godine, kada je tu bila smještena Nacionalna i univerzitetska biblioteka, spalili “srpski zlo?inci”. Natpis je uvrjedljiv, a pri tome ne daje punu informaciju ko je kriv. Onaj ko je postavio plo?u, da je htio, mogao je vrlo precizno imenovati krivca pozivaju?i se na ?injenice utvr?ene u haškom Tribunalu.

I napokon sam ušla u Vije?nicu na dan kada je obilježavana 120 godišnjica od njenog prvog otvaranja. Naravno, izostala sam sa govorancija i besmilica tog tipa. I još jednom sam ostala bez daha od ljepote. Bilo nas je puno koji smo tako lutali po Vije?nici taj dan, ostaju?i bez daha iza svakog ugla, gledaju?i raširenih o?iju sve oko nas, hodaju?i nekako pažljivo da slu?ajno ne poremetimo nešto od tog unutrašnjeg savršenstva. Potražila sam brošuru ili bilo šta o zgradi, ali ništa. Ni slova. Dok sam hodala, u sobama i holovima sam sretala ljude sa akreditacijama koji su, shvatila sam, vodi?i i bila sam sretna što su ljubazni i voljni da pri?aju sa svima i odgovaraju na svako pitanje koje smo im mi radoznalci postavljali. Tako mi je jedan od njih rekao da se jednom mjese?no u zgradi održavaju sastanci Gradskog vije?a, da ima puno turista, nekada stotine dnevno, da vodi?i govore ?etiri jezika… Na moje pitanje šta naj?eš?e pitaju turisti, naro?ito stranci, kaže mi da najviše pitaju o knjigama koje su zapaljene i onom što se desilo tokom rata.

Na moje pitanje ima li ipak negdje nešto, neka postavka o povijesti Vije?nice, neka brošura, poslali su me na izložbu koja je od 2014. postavljena u podrumu zgrade. To možete saznati tek ako vam kažu jer nije jasno nigdje ozna?eno da ima neka stalna izložba. No, i to je sitnica. Sretna sam da idem i u podrum i vidim i taj dio Vije?nice.

Izložba pokriva period od 1914. do 2014. godine. Divan je prostor u kojem je postavka, zanimljive fotografije uz kratke tekstove o razli?itim periodima u historiji Sarajeva. ?itam o periodu od 1990. do 1992. godine. Nalazim dosta propusta, ali ?ini mi se, ništa strašno. Period od 1992. do 1995. je nešto malo duži, no prili?no površan i uop?en. Još ?udniji je dio o ratnom periodu, u kojem se ne spominje paljenje Vije?nice, spominje se broj ubijenih, ranjenih, a istaknut je dio o metrijalnoj šteti u Sarajevu, i to je sve prera?unato u eurima. Dakle, saznala sam 20. aprila 2016. nešto više o materijanoj šteti u oblasti privrede, šteti nanesenoj bankama, pa stambenom fondu, komunalnoj infrastrukturi, objektima obrazovanja i nauke, kulture, zdravstva i socijalnog rada, sportskim vjerskim objektima. Sve u svemu 13.957.221.273 eura. Prvi put vidim ove, ?ini se, precizne brojke za koje izvor nije naveden. Ali, prihvatim.

Ima tu još zanimljivih i manje zanimljivih stvari. (Recimo o muzici u Sarajevu gdje se fokusira na Bijelo dugme, Indexe i sli?no, a onda stoji kako “po?etak agresije na BiH nije zna?io kraj muzi?ke scene”, koja se “iako desetkovana” nije ugasila, a spasili su je Erogene zone, Konvoj, Zlatan Fazli? Fazla, da bi u drugoj polovini devedesetih djelovali “Machbet i Knock Out, Beat House Project prvi rap bend, 7UP beat boy band”. Ponovo bih imala pitanja, ali, recimo da nije bitno).

Uglavnom, krenem da tražim bilo šta o paljenju Vije?nice i spašavanju knjiga. Razmišljam, možda ima neka spaljenja knjiga koja je sa?uvana. Nešto. Odlazim do jednog od vodi?a koji mi kaže da nema ništa. Drugi prilazi, obojica izuzetno ljubazni, da doda kako zaista nema ništa. Pitam ima li nešto o ljudima koji su spašavali knjige. Kažu nema, ali znaju ljude. “Ima ovdje komšinica, odmah pored, koja je u?estvovala…” Kažem da znam, ali ima li nešto o njoj negde u Vije?nici danas (ne bih baš kucala na vrata komšija). Nema, kažu. Pitam, šta je sa drugim ljudima koji su u?estvovali i tome. Kažu, vidi se na videu sve. Naponon, pomislim, ipak ima nešto. Pitam gdje je video. Kažu – bilo na TV i ima na internetu. “Nije se niko sjetio”, dodaju. “Niko se nije sjetio da u Vije?nicu stavi nešto o onom što turiste najviše interesuje, nešto o paljenju biblioteke?” pitam u ?udu. Sliježu ramenima. I ja isto. Ne kažem ništa. Nisu se sjetili.

Vlasnik Vije?nice je država Bosna i Hercegovina, a korisnik, piše u katastru do danas, Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH. Biblioteka – koja nikako ne bi trebala biti smještena u ovu zgradu danas jer nema dovoljno prostora, a i imat ?e uskoro svoju zgradu – se jedno vrijeme sporila oko Vije?nice sa Gradom Sarajevo ?iji službenici smatraju da oni imaju pravo da je koriste i imaju za to razna objašnjenja. Grad smatra da ima obavezu održavati i upravljati Vije?nicom do kona?nog rješenja pravnog statusa. Da li su validna ili ne ova objašnjenja, neka je druga pri?a u koju ne bih sada ulazila.

Obnova Vije?nice koštala je blizu 23 miliona KM. Inicijalno je trebala da košta 17.850.000, ali se nekako to do kraja promijenilo. Od ukupnih doniranih sredstava, oko 19,5 miliona KM (oko 85%) stiglo je van BiH, a 3,5 miliona (15%) KM donirale su institucije BIH. Ni o tome nisam saznala u Vije?nici nego sam našla na internetu. (Možda ima negdje, ali nisam vidjela).

Grad Sarajevo je, odnosno vije?nici Grada, su odlu?ili nekada da Vije?nici treba obezbje?enje te su unajmili privatnu zaštitarsku agenciju. Kažu, prema tenderu. Da bi prikupili sredstva za održavanje, napla?uju ulaznice, što je potpuno razumljivo. Pored toga, iznajmljuju zgradu, kako su nam rekli, “prema Pravilniku o utvr?ivanju kriterija i postupaka za jednokratno iznajmljivanje prostora i opreme u objektu Vije?nice”. Odluku ko može iznajmiti donosi gradona?elnik i Vije?e. Tako tu moju magiju, kroz koju hodam o?arana, možete iznajmiti za nekoliko hiljada maraka (od 2.000 za vjen?anje, 3.000 za iznajmljivanje vije?ni?ke sale, do 5.000 koliko košta iznajmljivanje aule). Imenovan je i “koordinatior poslova na Vije?nici”. Prema informacijama iz Grada, prihodi prikupljeni od naplate ulaznica i iznajmljivanja prostora se koriste “isklju?ivo za upravljanje, održavanje i funkcionisanje objekta. Sve se ?ini da objekat bude ekonomski održiv.” Koliko se “prikupi”, iako sam pitala, nisu rekli. Kako je ta?no potrošeno, tako?er nisam saznala. No, saznajem da imaju plan da “nastave sa aktivnostima oko brendiranja Vije?nice kao mjesta za okupljanje, obrazovanje, zna?ajnih kulturnih i društvenih dešavanja, te kao turisti?kog potencijala grada Sarajeva”, a uskoro možemo o?ekivati i “stavljanje u funkciju projektom predvi?ene kafe-slasti?arne i restorana”. Prihodi, opet, idu za “ekonomsku održivost objekta Vije?nice”. Nalazim na internetu upozorenja stru?njaka koji su rekli da tako ne smije biti korištena Vije?nica, ali izgleda da ipak može. I tako iza?em. Pomalo zbunjena, pomalo tužna, i dalje o?arana ljepotom koja mi ne da da budem i ljuta.

Dok odlazim, teška koraka moram re?i, razmišljam kako je nisu uništili ni pripadnici Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske kada su je zapalili u ratu, nisu je uništile godine propadanja dok je ?ekala kraj obnove, pa ne?e je valjda uništiti ni ovi koji razmišljaju o “ekonomskoj održivosti objekta”. Nažalost, oni stvaraju neku drugu sliku nas, Vije?nice, davne i nedavne prošlosti. Te njihove ideje ?uvaju privatne naoružane zaštitarske agencije. Gra?ani, me?u njima i oni koji su živote žrtvovali da spašavaju knjige, a bilo ih je i me?u nama koji smo protestvovali na dan novog otvaranja, ili svi oni kojima je ovo mjesto magija i bijeg od svega ružnog, nikome tu nisu ni bitni. Ipak, ostaje mi onaj tren kada u kišno jutro ili predve?erje stanem ispred zgrade koja, barem izvana, govori kakvi smo možda nekada bili i vodi me u neko drugo, ljepše, Sarajevo.

(6yka.com)

Podelite ovu stranicu!