MUHAREM BAZDULJ: Pat i mir

10 Jan 2012

Današnja Bosna i Hercegovina kao država proizvod je klasične pat-pozicije koja je u istoriji poznata kao Dejtonski mirovni sporazum. Šah ionako jest, u simboličkom smislu, ratna igra

Putnik koji ovih januarskih dana jezdi kroz zimom okovanu dolinu Lašve na nekoliko mjesta, izme?u ostalog, recimo, kraj Kaonika, još može vidjeti predizborne džambo-plakate s likom Jadranke Kosor i sloganom koji otprilike glasi “Glasujte za dobrobit Hrvata izvan domovine”. Izbori na koje su pozivali navedeni plakati su odavno završeni, Jadranka Kosor je, izgubivši ih, prešla u opoziciju, no ima neke logike da citirani slogan na plakatima nadživi, na neki na?in, same izbore. “Hrvati izvan domovine” koji se u doline Lašve pozivaju na “glasovanje” za Sabor Republike Hrvatske i za ?iju se dobrobit pledira, nisu, da se ne lažemo, nikakvi gastarbajteri koji su, tobože, iz Splita ili Slavonskog Broda došli u Vitez i Busova?u u potrazi za boljim životom i koricom kruha; naprotiv, “Hrvati izvan domovine” na koje se cilja tim sloganom su upravo doma?i (srednjo)bosanski Hrvati kojima je u toj istoj dolini Lašve dom, a s domom, valjda, i – domovina.

Nije mi ovdje namjera baviti se Izbornim zakonom ili Ustavom Republike Hrvatske, pitanjima dvojnog državljanstva ili bilo ?ega sli?nog. Ne pada mi na pamet varirati toliko puta ponovljene “kritike” u?eš?a bh. Hrvata na izborima u Hrvatskoj, pa ?ak ni nesretnu formulaciju po kojoj bi autohtoni bosanskohercegova?ki Hrvati bili nekakva dijaspora. Zasmetala mi je tek, skoro da mogu re?i na nekoj sentimentalnoj ravni, ta ideja po kojoj bi domovina trebala biti nešto razli?ito od postojbine. Jer koliko god bilo tautološki, valjda je i ta?no: gdje ti je dom, tu ti je domovina. A opet, i sam ritam ove fraze priziva latinsku poslovicu: Ubi bene, ibi patria (Gdje mi je dobro, tu mi je domovina). I sjedim tako u autobusu što se približava petlji na uš?u Lašve u Bosnu i onako, od duga vremena, pokušavam, u namjerno neozbiljnoj interjezi?noj igri rije?i, skovati srodnu definiciju koja bi odgovarala savremenoj Bosni i Hercegovini. Ako je u prvom slogu domovine “dom”, u prvom slogu patrije je – “pat”. Gdje si u patu, tu ti je domovina?!

Pat ili pat-pozicija jest, kako šahisti znaju, situacija u kojoj kralj nije direktno napadnut, ali igra? koji je na potezu ne može odigrati ništa što njegovog kralja ne bi dovelo u šah-poziciju. Kad se dogodi pat, partija završava neriješenim ishodom, odnosno remijem. Šahista koji shvati da je inferioran u odre?enoj partiji i da vrlo teško može pobijediti, ?esto ?e pokušati da se stavi u pat-poziciju da bi izbjegao poraz. U žurnalisti?koj i analiti?koj praksi “pat-pozicija” je postala toliko ustaljena, izlizana i potrošena metafora, da se u njen sadržaj niko više zapravo i ne udubljuje. Druk?ije re?eno, iz lijenosti ili po inerciji tolike su se situacije nazivale “pat-pozicijama” a da to zapravo nisu bile, pa prave pat-pozicije teže bivaju prepoznate kao takve. Današnja Bosna i Hercegovina kao država proizvod je klasi?ne pat-pozicije koja je u istoriji poznata kao Dejtonski mirovni sporazum. Šah ionako jest, u simboli?kom smislu, ratna igra.

Dejtonski sporazum je takav kakav jest ve?, evo, više od šesnaest godina, ali se na razli?itim stranama, kako vrijeme prolazi, razli?ito interpretira. Oni koji su Dayton s po?etka smatrali kakvom-takvom pobjedom, po?eli su ga smatrati porazom; oni koji su ga smatrali porazom, po?eli su ga doživljavati kao pobjedu. Klatno je iz jednog ekstrema otišlo u drugi, a da se nije ni za kratko vrijeme zaustavilo u sredini. Obje vrste pogrešne percepcije proizvod su zapravo selektivnog ?itanja Daytona gdje svako one dijelove sporazuma koji mu se dopadaju boldira, a one druge ignoriše. Dok god stanje bude takvo, politika ?e se ovdje i dalje gledati tek kao nastavak rata drugim sredstvima.

Mjera uspjeha budu?eg Bevandinog Vije?a ministara bi?e zapravo sposobnost lidera stranaka koje ?e ga ?initi da budu svjesni “pata” inkorporiranog u ovakvu “patriju” svih njih i svih nas. Koliko god budžet bio usvojen u, kako se to kaže, pet do dvanaest, i koliko god da je do dogovora o formiranju nove vlasti prošlo ?ak petnaest mjeseci, ako ta nova vlast zbilja u najkra?em mogu?em roku riješi pitanja popisa stanovništva, Zakona o državnoj pomo?i i napokon postupi po odluci Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdi? – Finci, bi?e to mali, sitan i neznatan, ali ipak korak u pravcu dostizanja te svjesnosti. Bosna i Hercegovina ne samo da ?e ostati država u “me?unarodnom kapacitetu”, kako bi rekao Dodik, nego ne?e ni izgubiti niti jednu od nadležnosti koje sada ima. Tako?er, Republika Srpska i Federacija BiH te distrikt Br?ko unutar Bosne i Hercegovine ostaju kao “trajne kategorije”.

To je rezultat pat-pozicije u istoriji poznate kao Dejtonski mirovni sporazum. To je ishod šahovske partije u istoriji poznate kao rat u Bosni i Hercegovini. Šah nije život; ako se šah izjedna?i sa životom, posljedice mogu biti pogubne. Ilustruje to, recimo, ono što se desi glavnom junaku Nabokovljevog ruskog romana “Lužinova odbrana”. Kad partija završi, život se nastavlja. To malo figura što je ostalo na tabli, stoji tako kako stoji. Treba di?i pogled s table. Šahovska partija je gotova; rat je završen; ostali su, da u parafrazi ostanemo kod ruske književnosti, pat i mir.

(Oslobo?enje)

Podelite ovu stranicu!